Predavanje je počeo u humorističnom duhu predstavljajući svoju veliku obitelj i svoju povezanost s Hrvatskim nadzemljem. Definicija molitve kao razgovora s Bogom bio je uvod u temu. „Svi smo kao djeca naučili da molitva postaje zamorna i teška u trenutku kada ju ne doživljavamo kao razgovor s Bogom. Čovjek može moliti na bilo koji način. Ako ne znaš moliti devetnicu, krunicu, molitve iz molitvenika ili pak svojim riječima – ne moraš. Opcija ima milijun, ali najgora je opcija da se nikako ne moli. Ta je opcija najčešća zato što nam se ne da moliti“, rekao je fra Nikola. U svojoj velikoj obitelji naučio je kada je vrijeme za molitvu i da se Boga u kući mora moliti. Ako je ljeto, ako nema nastave, nije bilo izgovora da se ne moli. Uvijek se rano ustajalo kako bi se molilo, prije ili poslije obaveza. Pola života molio je jer su mu govorili da se moliti mora, a nitko ga nije učio čemu molitva služi. To nije samo izgovaranje riječi i formula koje mi ništa ne znače, to je razgovor i razvijanje odnosa s Bogom, ali predavač to nije znao. Svoju prvu iskrenu molitvu izrekao je u Mostaru kada je pošao na postulaturu. Na početku je mislio da sve može sam i da će Bog biti ponosan na njega. Već treći dan je završio na koljenima pred Bogom. Jednom su zgodom u samostanu gledali film „Pisma Bogu“ u kojemu momak koji umire od raka svaki dan piše Bogu pisma. Dječakov odnos s Bogom potakao je fra Nikolu na molitvu, promijenio je njegov pogled na molitvu. Cijelo je vrijeme molio jer je morao, a ne jer je osjećao čežnju za molitvom. Potaknut filmom i predavač je počeo pisati pisma i kroz taj postupak pronašao je pravi način za molitvu. Svaki razgovor Isusa s ljudima u Bibliji bio je molitva baš zato što je svaka molitva razgovor s Bogom. Bog puno bolje od nas zna kakav je On i kakvi smo mi. Stvari su u molitvi vrlo jednostavne, nema okolišanja. Ako je molitva izgovorena reda radi, onda od te molitve nema ništa. Ako Bogu nisam nešto dao u svojoj molitvi, makar svoje slabosti, grijehe i propuste, pa kako ću primiti nešto zauzvrat? Ako u molitvi nisam spreman dati, onda nemam što ni primiti. U svojemu je predavanju istaknuo knjigu fra Ante Vučkovića u kojoj stoji: „Bože, oslobodi me od svega dobroga u meni i od svega lošega u meni, od svih navezanosti i padova, oslobodi me od svega kako bi u meni mogao biti Ti.“ Ako se molitva ne temelji na ovome, neće doći do Božjih ušiju. Ne zato što je kriva nego zato što nema prave temelje. Ako dugo vremena molimo na istu nakanu, a nakana se ne uslišava, u čemu je problem? Bog zna što je dobro za nas i ne smijemo se ljutiti na Njega ako nam molitva nije uslišana jer Bog nije uslišio našu molitvu za naše dobro. Ne postoji trenutak u kojemu Bog ne sluša i tvoje i moje srce, istaknuo je predavač, jer je Bogu više stalo do nas nego nama do nas samih. Bog šuti, mi mislimo da nas ne sluša, a zapravo nam sprema nešto puno bolje. Kada Bog svoje učenike uči moliti onda im naglašava naslov susreta: „Budi volja Tvoja!“ Kada molimo, trebamo iznositi svoje želje i slabosti, ali istaknuti da se u svemu treba vršiti volja Njegova, a ne volja naša. Publici je približio vlastito iskustvo prije samoga susreta u kojemu je u razgovoru s Bogom stavio u Božje ruke i svoje predavanje i poruku koju treba prenijeti mladima. To je ono što Bog od nas traži: da se prepustimo Njemu i da se vrši Njegova volja. Svaki put kad se tako pomolimo, ispadne stoput bolje. Često se nalazimo u situacijama kada nam se ne da moliti, kada osjećamo sušu i imamo osjećaj kao da se nalazimo u pustinji. Ne znamo uopće od koje molitve trebamo krenuti, odakle početi, kako stati na kraj toj pustinji. Uvijek trebamo početi od jednostavnih stvari, stvarno ju treba doživjeti kao razgovor s Prijateljem. Kada prijatelju stalno ponavljamo iste priče ili kad nama prijatelj na kavi stalno ponavlja iste priče, najradije bismo prekinuli takav razgovor jer nam postaje monoton i dosadan. Ako je takva i moja molitva, ako nabrajam riječi koje ne znače ništa, ako s mnoštvom riječi želim postići uslišanje, onda od takve molitve nema ništa. Važna je vjera koja može stajati i iza nekoliko riječi. Ako ću ja u vjeri reći samo jednu rečenicu, to me može spasiti. Kada mojoj molitvi nedostaje vjere, onda su to prazne riječi, riječi koje ne mogu doći do Boga. Ako nas molitva ne vodi Bogu, onda nešto treba mijenjati. Ako molitva ne mijenja tebe, onda ti promijeni molitvu. Nije svaka molitva za svakoga. Ne valja odustajati ako mi Bog ne uslišava molitvu, trebam promijeniti način molitve, pojasnio je predavač. Mi smo ljudi slabi i grešni i počnemo moliti kada nam voda dođe do grla. Primjerice, molimo večer prije ispita i onda krivimo Boga kad ne prođemo ispit. Kad vidimo da stvari kreću nizbrdo, umjesto da odmah Boga pozovemo u pomoć, mi ćemo pokušavati na svoje načine riješiti probleme. Kad shvatimo da ne možemo sami dalje, e tek onda se okrećemo molitvi. Sve što mogu, odgodit ću za kasnije, a to se najbolje vidi u odnosu s Bogom. Stalno odgađamo molitvu, odgađamo Boga. Neki mole samo zato da bi nešto ispunili i barem jednom u životu svi smo to radili. Međutim, Bog i krivim crtama piše ravno. Bog pronađe način da ti se objavi, najčešće preko prijatelja. Rečenica koja nekome ništa ne znači, a tebe je dirnula. Bog je tako jednostavan, krije se u služenju, milosti i prijateljstvu. Na kraju predavanja fra Nikola je pozvao mlade da se mole za svoje prijatelje, za sve one koji nas vode bliže Bogu. Istaknuo je i kako se ne trebamo bojati samoće i pustinje jer je pustinja uvijek bila posebno mjesto za susret s Bogom. Bog to ne dopušta mnogima nego samo onima koji su na to spremni i koga god dovede u pustinju, nije se dogodilo da ga je u toj pustinji ostavio samoga. Bog je svima u pustinji bio sigurnost i hrana samo mu mi to trebamo dopustiti. Ne smijemo Boga ograničavati u milostima koje nam želi dati. Takve milosti možemo ostvariti u molitvi.

Nakon predavanja fra Nikola je odgovorio na pitanja iz publike, a za sam kraj poslao je poruku mladima: „Ne zaboravi svaki dan popiti kavu sa svojim Prijateljem i razgovarati sa svojim Bogom.“

Na susretu su prikazana dva filma, skeč i vrabac u produkciji Hrvatskoga nadzemlja, a za glazbeno animiranje bila je zaslužna glazbena sekcija Frame iz Tomislavgrada. Nakon susreta organiziran je prigodan domjenak i zajedničko druženje. Sljedeći susret Hrvatskoga nadzemlja održat će se u velikoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu 21. lipnja u 20:30 sati pod naslovom „Biti ili ne biti“.