Okvirna tema ovogodišnjeg susreta bila je „Bog govori mojim jezikom“. Predavanje o toj temi održao je vlč. Nebojša Stipić, vikar novosadske župe Imena Marijina. Nakon toga, mladi su radili u skupinama te predstavljali rezultate grupnog rada prigodnim skečevima.

Vlč. Stipić je i predvodio misu u zajedništvu s još petoricom svećenika, dok je jedan bio na raspolaganju za sakrament pomirenja. Obraćajući se sudionicima susreta na temu evanđeoskog odlomka (Iv 15, 18-21), Stipić je tematizirao izazove kršćanskoga svjedočenja u ambijentu u kojem se mladi nalaze. „Nemoj se bojati odbačenosti“, potaknuo je Stipić mlade. „Danas biti normalan znači često biti odbačen. U ambijentu kada svatko radi što želi i misli da je u pravu, što će u takvom okruženju jedan čovjek ili zajednica normalnih i zdravih ljudi? Jesi li svjestan da svojom vjerom ti bivaš ispit savjesti drugima? ‘Čačkaš’ po duši, ne daš im mira jer ih potičeš da se zapitaju što čine, ili im pak posve ukazuješ kako ne valja ono što čine? Kako da u društvu alkoholičara budeš prihvaćen, ako umjesto alkohola ti uzmeš sok ili vodu? Kako da ih makar malo trgneš i upozoriš, ako ćeš i ti sam, u ime dijaloga i pokušaja da im se približiš, u ruci držati čašicu? Ne budi prijatelj s nekim da mu se svidiš u onome što se njemu sviđa – budi prijatelj nekome jer ćeš biti za njega novo otkriće, ono što on do sada nije imao. Nailazit ćeš na velike otpore. Svaka prava promjena nailazi na velike otpore, počev od one u našim srcima, pa do društvenih, političkih i crkvenih promjena“, dodao je vlč. Stipić.

Propovjednik je, upućujući na primjer Marije, u zaključku homilije kazao mladima kako „nije važno znaju li lijepo govoriti, imaju li puno ili malo kose, široka ramena ili skladno tijelo“. „Važno je srce čisto, važna je duša koja razumije što je bitno, jer ta duša će od bilo koje tvoje tjelesne mane načiniti ljudsku ljepotu koju toliko ovaj svijet traži, nažalost na krivim mjestima. Ako si lutao/lutala do sada, vrijeme je da staneš, protrljaš oči i pogledaš da su pred tobom dva puta, Božji i đavolski. Teži put je Božji! To je put muke i nauka, put padova i ustajanja, put izazova i strpljenja, ali put istinske radosti, prave sreće i smisla.“ Navodeći osobno iskustvo, svećenik Stipić je zaključio: „I sam se često pitam zar mi je sve ovo trebalo, sva ova neizvjesnost, odricanje od karijere na fakultetu, od zasnivanja vlastite obitelji, žrtvovanje osoba koje volim, žrtvovanje moje obitelji tako što neću biti s njima u svakodnevnici, žrtvovanje vremena s mojim pravim prijateljima, boravak s ljudima koji vam često ne misle dobro, koji vam rade o glavi, koji vas spletkare, kojima niste podobni – ima li sve ovo smisla? I tako, dok moje grešne ruke drže Spasitelja pod prilikama kruha i vina, dobivam odgovor: Vjeruj i vidjet ćeš!“

Glazbeno su misu animirali članovi Oratorija Selenča, na čeku sa s. Kristinom Ralbovsky.

Mladi su nakon mise posjetili i poznatu Bačku tvrđavu.