Nakon molitve Trećeg časa biskup ih je pozdravio te polazeći od iskustva Crkve očitovanog u nauku Drugoga vatikanskog sabora koji govori kako je Bog ljude htio spasiti ne pojedinačno, nego uključujući ih po sakramentu krštenja u zajednicu vjernika, posvijestio im da su oni po sakramentu svetog reda uključeni u zbor prezbitera. Kazao je kako određene društvene okolnosti, kao što je aktualna pandemija koronavirusa, mogu potamniti u njima svijest zajedništva i pridonijeti tome da se zatvore u neku svoju privatnost. Izrazio je želju da mladi svećenici osjete potrebu biti zajedno baš s naslova vjere kao krštenici i svećenici i da nastoje promišljati o sebi, o svom poslanju i o onome što kao pojedinci trebaju ostvariti ugradivši to u zajedništvo Crkve. Pritom je naglasio kako je važno da ne postanu žrtve individualizma i u svemu vide samo negativnosti, prenoseći ih u međusobne odnose i na Crkvu.

Biskup se potom osvrnuo na naviješteni ulomak iz Druge poslanice Korinćanima u kojem apostol Pavao kršćanima u Korintu poručuje da se raduju, usavršuju i tješe, da budu međusobno složni i da njeguju mir. Drugim riječima, da žive u takvom odnosu jedni prema drugima, koji ne izvire iz nečega ljudskoga, nego je dar Duha Svetoga, koji ih dijeli različitim pojedincima za izgradnju Crkve. Sama činjenica da Duh Sveti ne daje sve svoje darove nekom pojedincu nego različitim pojedincima svjedoči da se Crkva izgrađuje samo onda kad se sve karizme koje Duh Sveti udjeljuje pojedincima stave na korist Crkve. I tom prigodom biskup je ustvrdio kako trajna formacija mladih svećenika snažno pridonosi njihovoj izgradnji već samom činjenicom što su se ponovno našli zajedno nakon dužeg razdoblja izolacije zbog koronavirusa koja ih je onemogućila u njihovu redovitom svećeničkom životu i pastoralnom djelovanju.

Kazao je kako je koronavirus izazov na više razina. Na općoj razini među ostalim postavlja se pitanje zašto je svijet, u nastojanju da zaustavi njegovo širenje među ljudima, reagirao kao ni u jednom slučaju virusne pandemije dosad, blokirajući svekoliki život. Na psihološkoj razini pitanje je kakve posljedice ima za nas epidemiološka mjera socijalnog distanciranja koju smo prisiljeni provoditi. Jednako tako mogli bismo propitivati posljedice na gospodarskoj, zdravstvenoj i nekim drugima razinama. No, za nas su dakako najvažnija ona pitanja vezana za vjersku razinu.

Biskup je podsjetio da se do ove pandemije nikada nije dogodilo da je netko radi toga vjernicima zatvorio crkve i onemogućio im da se u njima okupljaju. Izrazio je žaljenje što donositelji odluka nisu iskazali veću osjetljivost za duhovne potrebe vjernika. Podsjetio je pritom kako je od početka pandemije javno zastupao stav da Crkva ne možemo biti puki provoditelj epidemioloških preporuka i odredbi o obustavljanju vjerskih okupljanja i pritom dokidati pastoralne aktivnosti, nego da mora pronalaziti mogućnosti kako služiti duhovnim potrebama vjernika koje su u okolnostima pandemije mnogo veće nego inače, po načelu “ne dokidati, nego prilagoditi”.

Kazao je kako je to bio razlog zbog kojeg je pisao Stožeru civilne zaštite, tražeći mogućnosti da se, uz poštovanje epidemioloških mjera, vjernicima ponovno omogući okupljanje u crkvama na liturgijska slavlja, izražavajući uvjerenje da će jačanje čovjekova duhovnog imuniteta doprinijeti jačanju i onog tjelesnog. Traženjem da nam se omogući služiti spasenju duša slavljem svetih sakramenata, željeli smo posvjedočiti najprije samima sebi, a onda i svijetu u kojem živimo i djelujemo, da su sakramenti najveće svetinje naše vjere kojih se mi ne možemo i ne smijemo olako odreći, jer služe vječnom životu. 

Biskup je zahvalio svećenicima što su u situaciji pandemije nastojali najprije osobno se duhovno ne izgubiti, a onda i za sve ono što su učinili za cjelovito dobro ljudi, pazeći na njihovo fizičko zdravlje i ujedno služeći njihovoj duhovnoj dimenziji. Izrazio je uvjerenje kako će im stečeno iskustvo poslužiti kao dragocjena pomoć u nastojanju oko dobra duša, napose mladih ljudi u snazi i svjetlu Isusova duha. Osobitu zahvalnost izrekao je voditelju biskupijskog Pastoralnog centra Robertu Kupčaku i Marijanu Paveliću, koji su zajedno s vjeroučiteljima i drugim suradnicima održavali povezanost i komunikaciju s vjeroučenicima i drugim vjernicima virtualnim, odnosno online putem, posebno u pripravi za prvu pričest i potvrdu. Korištenje komunikacijskih sredstava postaje nužno za pastoralno djelovanje Crkve u suvremenom svijetu, jer se crkveno zajedništvo (communio) izgrađuje kroz određene oblike komunikacije (communicatio) pojedinog povijesnog razdoblja, ustvrdio je biskup. Stoga je potaknuo mlade svećenike na promišljanje kako da se u svojim pastoralnim nastojanjima što bolje i kvalitetnije služe suvremenim komunikacijskim sredstvima i društvenim mrežama.

Ivica Bošnjak potom je potaknuo razgovor kojim su svećenici podijelili iskustvo osobnog života i pastoralnog djelovanja tijekom ugroze koronavirusom ističući određene poteškoće s kojima su se susretali, ali jednako tako i ono pozitivno što je s obzirom na pastoral izolacija i zabrana vjerskih okupljanja donijela. Osvrnuli su se i na online pripravu kandidata za prvu pričest i potvrdu te na aktualno pitanje položaja katoličkog vjeronauka unutar školskog sustava osobito zbog uvođenja informatike kao izbornog predmeta u razrednoj nastavi od iduće školske godine. 

Nakon toga, mladi svećenici i đakoni nastavili su druženje u sportsko-rekreativnom raspoloženju te svoj susret zaključili objedom.