O pravnom aspektu te teme i o iskustvima s kojima se ti vjernici susreću u praksi života Crkve, govorio je mr. sc. don Marin Batur, crkveni pravnik, sudac na Nadbiskupijskom crkvenom sudu u Zadru.

U razmatranju teme rastavljenih i ponovno civilno vjenčanih vjernika, mr. Batur pošao je od Božjeg stila prema opisu pape Franje. „Kad se Papa u različitim prigodama obraćao pastirima Crkve, kao uzor i primjer za njihovo djelovanje donio je Božji stil, tj. pristup prema ljudima koji, prema Papi, ima tri obilježja: blizina, suosjećanje i blagost. Takav je Isus prema nama: blizina kao stanje povezanosti s nekim; osjetiti bîlo svoga naroda, ne biti udaljen od stvarnosti; suosjećanje kao sposobnost osjećanja boli i patnje drugoga, a ne da nas nije briga pod kakvom težinom netko živi te blagost kao djelovanje u ljubaznosti, razumijevanju, dobronamjernosti, a ne kruto lomljenje ljudi, kao što su radili farizeji i pismoznanci“, istaknuo je mr. Batur.

O navedenoj temi osobitu pažnju među članovima Crkve izazvao je dokument pape Franje Amoris laetitia – Radost ljubavi. „Kažemo radost, a u životu rastavljenih i ponovno civilno vjenčanih vjernika poznajemo tolike duboke tuge njihovih srca zbog izdaje, napuštenosti, odvajanja, uništenja obitelji. Pitamo se, ima li zbog konteksta težine ove teme, dovoljno elemenata za govor o radosti“, upitao je mr. Batur, rekavši da je ta skupina vjernika u konkretnim pastoralnim praksama, svakodnevnom životu Crkve, nailazila na različite oblike isključenja. „Čuli smo za primjere da je osobama koje nisu bile crkveno vjenčane uskraćen sprovod, da su nakon civilne rastave morale napustiti župni zbor, da u nikakvim drugim aktivnostima redovitog života župe za njih nije bilo mjesta, npr. među čitačima, vijećnicima i sl., kao i temeljni i najteži problem uskrata sakramenta svete pričesti“, naveo je mr. Batur, pojašnjavajući (ne)opravdanost provedbe pojedinih praksi u Crkvi.

Tema rastavljenih i ponovno civilno vjenčanih, „kao i mnoge druge teme koje je papa Franjo želio produbiti i približiti, komentirala se iz različitih kutova, često na površan i sasvim pogrešan način“, upozorio je predavač. „Da ne odemo stranputicom, najprije moramo poći od pojma braka u Božjem stvoriteljskom naumu, a to je da je brak nerazdvojna cjelina. Kad su farizeji pristupili k Isusu s namjernom da ga iskušaju, pitanjem: ‘Je li dopušteno otpustiti ženu s kojega god razloga?’, Isus odgovara: ‘Zar niste čitali? Stvoritelj od početka muško i žensko stvori ih i reče: Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo? Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što, dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja’. Dakle, brak kao nerazdvojna cjelina između žene i muškarca. Takav pojam obitelji stoji u temelju Crkve i društva. Potpuno predanje i vjernost bračnom drugu. Mjera suživota i združenosti koja od dvije osobe u duhovnom smislu riječi čini jednu osobu. Nisu više dvoje, nego jedno tijelo. Nažalost, iskustvo brojnih ženidbenih drugova je sve osim nerazdvojne cjeline. Mnogi su pritom bili žrtve nečije zlouporabe, nemara, nebrige, nezrelosti, nevjere i ostaloga što je zajednički život dovelo do raspada“, upozorio je mr. Batur.

Razlike između neregularnih i teških ženidbenih situacija

U konkretnim pastoralnim okolnostima postoje nejasnoće s obzirom na stanja različitih ženidbenih situacija. Stoga je pravnik Batur obrazložio koje su razlike između neregularnih i teških ženidbenih situacija.

U neregularnoj bračnoj situaciji postoje tri kategorije, naveo je predavač:

1) Rastavljeni i ponovno civilno vjenčani. To su katolici koji su sklopili valjanu ženidbu i za vrijeme trajanja te ženidbene veze pokušali su sklopiti novu ženidbu. Npr. X i Y vjenčali su se u Crkvi. Nakon toga, civilno su se rastavili te su onda jedno od njih ili oboje na civilnom području sklopili novu ženidbu.

2) Vjenčani samo civilno. To su katolici koji žive skupa na temelju ženidbe sklopljene u civilnoj formi. Npr., X i Y nisu se vjenčali u Crkvi, nego samo kod matičara.

3) Osobe koje žive skupa. Ti katolici žive skupa, a nisu oženjeni u Crkvi niti u civilnom području. Npr., djevojka i mladić žive zajedno, u zajedništvu krova, stola i postelje. „Neregularne ženidbene situacije su okolnosti u kojima dvije osobe žive kao muž i žena, a to još nisu, tj. nisu zakonito vjenčani“, istaknuo je.

U teškim ženidbenim situacijama postoje dvije kategorije osoba:

1) Razdvojeni su oni katolici koji za vrijeme ženidbene veze prekidaju zajednički život. Prekid zajedničkog života nije autonomna odluka supružnika, već mora odgovarati objektivnim kriterijima i sudu Crkve. Npr., konstantna zlostavljanja ili bračna nevjera.

2) Rastavljeni su oni katolici koji za vrijeme sklopljene ženidbe u Crkvi prekidaju svoj zajednički život pred državom, ali još uvijek nisu sklopili novu civilnu ženidbu. „U ovim okolnostima, budući da osobe žive same, smiju redovito pristupati sakramentima te im se ne mogu izricati nikakve zabrane ili ograničenja“, poručio je mr. Batur.

Istaknuo je i razliku između neregularnih i teških ženidbenih situacija. „Oni koji žive u neregularnoj situaciji nalaze se u stanju koje objektivno proturječi zahtjevu Evanđelja koji brak promatra kao nerazdvojnu cjelinu između muškarca i žene. Oni koji žive u teškim bračnim situacijama nalaze se u opasnosti da dođu u stanje koje objektivno proturječi tom evanđeoskom zahtjevu.

Crkvena pozicija onih koji se nalaze u neregularnim ženidbenim situacijama je sljedeća:

1) Nisu izopćeni iz Crkve.

2) I dalje su u zajedništvu s Crkvom, kršćani i članovi naroda Božjega.

3) Pitanje pristupa sakramentu Pričesti: nastavno na učenja pape Franje, ostaje zahtjev života u čistoći. Bračni čini su predviđeni i moralno prihvatljivi između muža i žene koji sudjeluju na Božjem stvarateljskom djelu. Spolnost smo pozvani živjeti prema mjeri Evanđelja, a ne prema vlastitim slabostima. Ukoliko dvoje ljudi koji se ne mogu rastaviti imaju nakanu i želju živjeti kao brat i sestra, a dogodi se pad u grijeh, smiju pristupiti sakramentima. Budući da sve okolnosti nisu jednake i jednostavne, potreban je proces opreznog i pažljivog razlučivanja sa svećenikom“, poručio je predavač.

Govoreći o stanju rastavljenih i ponovno civilno vjenčanih vjernika, predavač je rekao da se „ne može na istu razinu stavljati osobe koje su vlastitom nevjerom i nebrigom uzrokovale prekid zajedničkog života i one koji su u braku bili žrtve, napušteni, prevareni, izmanipulirani i koji nisu krivi zbog propalog obiteljskog života. U tom smislu, za ove druge valja izbjegavati izraz „preljubnici“. Prema vjernicima radije treba pristupati s više suosjećanja i razumijevanja u situaciji gdje su nakon različitih brodoloma pronašli mir“, poručio je mr. Batur.

„Proces proglašenja ništavosti ženidbe spada u dio pastoralne pomoći vjernicima. Različiti medijski naslovi i pogrešni savjeti vjernika, laika i klerika, taj proces znaju prikazivati kao vrlo težak i kompliciran, što je mnoge obeshrabrilo da se obrate crkvenim sudovima. Svi vjernici koji iza sebe imaju otežavajuću ženidbenu situaciju pozvani su obratiti se svom župniku ili direktno u nad/biskupiju za savjet“, potaknuo je.

„Božji stil blizine, suosjećanja i blagosti od nas traži da ne sudimo vjernike koji još nisu zakonito vjenčani, a iza sebe imaju teške životne situacije; da ih ne marginaliziramo, ne ignoriramo, nego nadasve pratimo, da smo im blizu, iako znamo da se nalazimo pred kompleksnim i često problematičnim situacijama. Duhovna krutost i rigorizam kao nedostatak kvalitetnog odnosa s Bogom uzrokovala je brojna neopravdana isključenja i odbacivanja“, upozorio je mr. Batur.

Sudionici zahvalili za informacije, susret i poželjeli njegovo ponovno održavanje

Osnovne smjernice apostolskih pobudnica Familiaris Consortio sv. Ivana Pavla II. i Amoris Laetitia pape Franje predstavio je mr. sc. don Žarko Relota, predstojnik Povjerenstva za pastoral obitelji Zadarske nadbiskupije koje je organiziralo susret. Mr. Relota istaknuo je potrebu individualnog pristupa ljudima i važnost razlučivanja pojedinih situacija, prema smjernicama pape Franje. „I Ivan Pavao II. i papa Franjo govore o nerazrješivosti braka. Sklopljeni brak kao zajednica muškarca i žene po Božjem naumu je nerazrješiv.  To je temelj. Ali, obojica papa i zahtijevaju od svećenika i crkvene zajednice da prate te ljude na njihovom putu, da ih ne stigmatiziraju i ne marginaliziraju, nego uključuju u život Crkve. Stabilnost braka je nedodirljiva jer to nije samo ljudska, nego božanska stvarnost. Supružnici na vjenčanju kažu da žele nerazrješivost i vjernost. No, tijekom života dogodile su se određene okolnosti, stoga im trebamo biti na raspolaganju za potrebe koje im Crkva pruža“, rekao je mr. Relota, istaknuvši da je razlučivanje pojedinih situacija potrebno jer nije svačija situacija jednaka, nisu kod svih iste okolnosti dovele do raspada braka.

„Papa Franjo potiče na individualni pristup u sagledavanju određenog braka, što znači da se razlikuje postupanje od slučaja od slučaja, s obzirom na okolnosti koje su dovele do razvoda. U postupku proglašenja ništavosti ženidbe, Crkva gleda trenutak kada je ženidba sklopljena“, rekao je mr. Relota, naglasivši da ostaje potreba poštivanja crkvenih normi. U postupku proglašenja ništavosti ženidbe, između ostaloga, istražuje se o mogućim ovisnostima raznih vrsta, emocionalnoj i psihičkoj zrelosti osoba, otvorenosti potomstvu, eventualnim zatajenjima u bitnim životnim stvarima itd., što su neke od naznaka ništavosti ženidbe.

„Nakana ovoga susreta je da se ljudima posvijesti poruka: ‘Ti, Gospodine, ljubiš sva bića i ne mrziš nijedno koje si stvorio. Blago kažnjavaš prijestupnike’. Želimo ohrabriti ljude u njihovoj situaciji, kakva god ona bila. Ili, kako kaže sv. Ivan evanđelist: „Dječice, ja vama ovo govorim da ne griješite. Ali, ako sagriješite, zagovornika imate kod Oca“, ohrabrio je mr. Relota.

Srdačno je zahvalio sudionicima za dolazak na susret poručivši im: „Želimo vam pomoći i poručiti da ste dio Crkve, neovisno o okolnostima u kojima živite. Crkva je mistično tijelo Kristovo i narod Božji. Vi ostajete dio naroda Božjeg, neovisno o tome što vi učinili, osim ako vi sami sebe ne isključite iz naroda Božjeg. Obojica Papa traže pokazivanje još veće brige osobama koje su u neredovitoj situaciji. Nemojte se osjećati stigmatiziranima, marginaliziranima. Papa Franjo zahtjeva pristup uključivanja u život Crkve. Nemojte sebi oduzimati pravo koje vam Bog i Crkva daju. Mi smo tu da vas ohrabrimo na vašem putu i da poručimo: Bog hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine“, poručio je mr. Relota, naglasivši kako mu je drago da su sudionicima mogli ponuditi pravne mogućnosti koje Crkva pruža i da je potrebno izraziti razumijevanje za situaciju u kojoj se nalaze.

„Kao svećenici, pozvani smo imati razumijevanja, s obzirom na to što čujemo od vas. Apostol Pavao kaže: Ondje gdje obiluje grijeh, nadmoćno izobilova Božja milost. Razmišljajmo o Božjoj milosti koja nas prati“, potaknuo je mr. Relota, rekavši da susret u Ninu pokazuje da se u obraćanju rastavljenima i ponovno civilno vjenčanima „krenulo pravim putem i da tim putem treba nastaviti“.

Sudionici su izrazili zahvalnost i zadovoljstvo održavanjem toga susreta, istaknuvši da bi se trebali organizirati češće i o toj temi pričati još više, također i u drugim biskupijama. Dobar odaziv sudionika potvrđuje opravdanost i potrebu održavanja takvog susreta i uspješno posvjedočenu nakanu mjesne Crkve da izrazi blizinu ljudima u toj situaciji. Izrazivši želju da se ne osjećaju kao „obilježeni“ i da „ne žele biti izopćeni iz Crkve“, od strane sâmih sudionika rečeno je da neki ljudi različito shvaćaju težinu grijeha u kojem se nalaze, odnosno, teže to priznaju. Sudionici su otvoreno postavljali pitanja predavačima, opisujući konkretno situaciju u kojoj se nalaze, u želji za odgovorom, smjernicama i mogućnostima daljnjeg postupanja u razrješenju njihove životne situacije.

Sudionici su zahvalili za dobivene informacije i poželjeli da se takav susret u Zadarskoj nadbiskupiji opet održi. Predstojnik Relota predložio je da je, uz takav pravno – pastoralni aspekt, moguće organizirati i molitveno duhovni susret za rastavljene i civilno ponovno vjenčane; da se ljudi u toj životnoj situaciji dodatno i na taj način u zajedništvu „dožive kao dio Crkve i lakše nose s križem kojeg nose“.