Susret je održan pod vodstvom rektora preč. dr. Stjepana Radića.

Na početku susreta u svome pozdravu, rektor Radić istaknuo je roditeljima i bogoslovima važnost takvih susreta jer su prilika boljeg međusobnog upoznavanja. Rektor je također istaknuo kako je kontakt s roditeljima od presudne važnosti u formaciji budućih pastira Crkve jer formaciju kandidata ne čine samo poglavari, nego i njihovi roditelji. Najveća dragocjenost takvih susreta očituje se u tome da kroz njih „sazrijevamo, ljudski se i karakterno upotpunjujemo, konačno ispunjamo svoje duše nečim lijepim, što nas nosi i čini život općenito smislenijim i sadržajnijim“.

Rektor je nadalje posvjedočio ljepotu sudjelovanja u formaciji mladih ljudi koji su se odvažili krenuti drugačijim putem, naglašavajući kako je biti odgajatelj jedna od najljepših, ali i najodgovornijih uloga koju odrasla osoba može imati. Odgoj mladih ljudi u institucijama poput bogoslovnog sjemeništa pred odgajatelje stavlja izazov da prihvate biti „drugi roditelji“. Rektor je opisao odgoj svetopisamskom slikom milosrdnog oca: „Milosrdni otac iz evanđelja na izvrstan način poosobljuje i oca i majku. S mlađim je, kako više puta naznačismo milosrdan i blag, sa starijim se upušta u razgovor u izvjesnoj odlučnosti bez da taj isti razgovor gubi kontrolu i skreće u nadglasavanje. Jer, milosrdni otac je onaj koji – paradoksalno – poniznošću, mirnoćom i ne manje odlučnošću taj odnos prema vlastitoj djeci podiže na novu kvalitetniju i time božansku razinu. Milosrdni je otac stoga, kao preslika samoga Boga, uzor svakom roditelju i odgajatelju. Odgojitelj se ne smije nikada umoriti započeti iznova jer upravo je ‘odgojiteljski posao trajno započinjanje i vraćanje na isto'”.

U kratkim crtama rektor Radić predstavio je roditeljima što dokument Ratio fudamentalis govori o ulozi i važnosti pojedinih službi odgajatelja u bogosloviji: rektora, vicerektora, duhovnika i ekonoma. Rektor Radić svoje izlaganje zaključio je predstavljanjem vlč. Davora Senjana i vlč. Stjepana Matezovića, koji su od ove sjemenišne godine novi odgajatelji u sjemeništu.

Nakon rektorovog pozdrava, duhovnik sjemeništa mr. sc. Stjepan Matezović izrekao je duhovni nagovor roditeljima i bogoslovima. Duhovnik je istaknuo kako svećeničko zvanje u obitelji predstavlja radost, ponos, ali s druge strane i odgovornost. Roditelji su pozvani svoje sinove pratiti na hodu za Kristom svojom roditeljskom brižnošću, ali nadasve kontinuiranom molitvom.

Duhovnik je ohrabrio roditelje istaknuvši kako odlaskom sina u bogosloviju, obitelj zapravo ništa ne gubi. „U sinu svećeniku imam garanciju da će netko u najvećoj molitvi koju nam je Isus ostavio svakodnevno prikazivati mene kao oca, kao majku, kao brata, kao sestru. Koja li je to privilegija, ali i odgovornost: biti sada obitelj jednog bogoslova, danas sutra biti obitelj jednog svećenika“.

Isto tako duhovnik se obratio bogoslovima kojima je poručio da moraju biti revni molitelji za svoju obitelj, bivajući tako oni koji će donositi promjene u svoju obitelj. „Želim li promjenu u svojoj obitelji, želim li potaknuti međusobnu ljubav, poštovanje, praštanje i milosrđe, pozvan sam prignuti se i prvi ‘oprati noge’ ostalim članovima obitelji. Bogoslov, svećenik prvi u svojoj obitelji, poput Krista koji i danas, prije svega u našim krvnim obiteljima po nama progovara: ‘Primjer sam vam dao, da i vi činite tako’. Dakle, odgovornost je u međusobnoj ljubavi“.

Duhovnik je svoj nagovor zaključio riječima: „Obitelj se gradi ljubavlju, žrtvom i molitvom. Tko svaku svoju nevolju i teškoću, svaki nesporazum i nepravdu, svaku bolest i smrt, prikazuje za izgradnju svoje obitelji, taj nasljeduje Isusa“.

Nakon uvodnog djela susreta uslijedilo je druženje u sjemenišnoj kantini, a za to vrijeme đakoni su se sa svojim roditeljima uputili u nadbiskupski dom na susret s đakovačko-osječkim nadbiskupom Đurom Hranićem. Nadbiskup progovorio im je o neposrednoj pripravi za svećeničko ređenje te o pripravi mlade mise koja treba imati specifičnost crkvenoga slavlja.

Nakon kratke okrijepe u kantini uslijedilo je svečano misno slavlje u katedrali sv. Petra koje je predvodio nadbiskup Hranić. Tijekom misnog slavlja nadbiskup je među kandidate za svete redove đakonata i prezbiterata primio dvojicu bogoslova: Karla Striškovića i Luku Maroševića.

U prigodnoj homiliji nadbiskup je poručio kandidatima da svoj poziv gledaju uvijek kroz biblijsku sliku poziva jer ta slika potiče da svoje srce adaptiraju po srcu Isusa Krista. Nadbiskup je ohrabrio kandidate da se ne trebaju bojati duhovnih kriza jer kriza će uvijek biti, ali sada kao kandidati Đakovačko-osječke nadbiskupije mogu računati na potpunu podršku cijele Crkve đakovačke na daljnjem putu prema svećeništvu.

Nakon slavlja za euharistijskim stolom, uslijedila je zajednička večera roditelja i sjemenišne zajednice predvođene nadbiskupom Đurom Hranićem. Na kraju večere odgajatelji su roditeljima u znak zahvale i kao uspomenu darovali prigodni poklon koji su im uručili njihovi sinovi bogoslovi i đakoni.