Susret svećenika Karlovačko-goričkog arhiđakonata u Zagrebu

Pozdrave je na početku susreta uputio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić rekavši kako susreti svećenika po arhiđakonatima daju priliku za konkretniji razgovor. Govoreći o samom arhiđakonatu kardinal je spomenuo kako Karlovačko-gorički arhiđakonat ima neke povlastice, kao što su župe s dubokom tradicijom. One su pak trpjele u gotovo svim ratovima tijekom povijesti, a štetu su pretrpjele i u potresima 2020. godine.
Na ovom području nalaze se i dva svetišta: Krašić, kao župa preminuća bl. Alojzija Stepinca i Nacionalno svetište sv. Josipa u Karlovcu. Kardinal Bozanić istaknuo je kako su blaženi Alojzije u Krašiću i mons. Marijan Radanović u Karlovcu svjedoci neizmjerne žrtve i postojanog pouzdanja u Gospodina. „Vidimo napredak jer je svetište sv. Josipa u Karlovcu u svijesti našeg naroda u posljednje vrijeme postalo nacionalno svetište… i ponosni smo da danas i diljem Hrvatske možemo reći da će većina naših vjernika znati odgovoriti gdje je Nacionalno svetište sv. Josipa“, kazao je kardinal.
„Bog ima jedan put i on se često posluži i našim krivim ljudskim potezima da pokaže da je On gospodar. Danas smo ovdje ne radi toga jer ćemo nešto veliko zaključiti i učiniti, nego u prvom redu da posvijestimo da u službi koju vršimo nismo mi oni koji stvaramo projekte i planove, nego smo pozvani da se što više otvorimo Njemu, u čijem smo mi programu – u programu evanđelja“, napomenuo je zagrebački nadbiskup i dodao: „Svijest pozvanosti potrebno je stalno podržavati i biti Bogu zahvalan ne radi svojih zasluga, nego jer On želi nas na onome mjestu na kojemu se nalazimo“. Na kraju obraćanja kardinal je rekao kako su svećenici u sinodskom hodu pozvani osluškivati gdje i preko koga Duh Sveti govori.
Pomoćni biskup Ivan Šaško govorio je o utjecaju pandemije na pastoralno djelovanje i istaknuo kako je izvanrednost situacije rodila kreativnošću te su brojni svećenici pronašli nove načine da dopru do svojih vjernika. Naglasio je i dvije poteškoće koje su došle s prijenosom misnih slavlja putem televizije i interneta. Jedna je učvršćivanje dojma da je dovoljno gledati ili slušati slavlje umjesto sudjelovati u njemu, a druga je poteškoća neprimjernost slavlja. Biskup je napomenuo kako je uvijek potrebno paziti na vjerodostojnost gesta, tj. da ruho, geste i prostor odražavaju ono što se slavi.
Govoreći o utjecaju pandemije na svećenike biskup Šaško rekao je kako je važno pripaziti na osobne ranjivosti i posljedice pandemije na emotivnom, radnom ili drugom planu te brinuti jedni za druge, kako nitko ne bi ostao prepušten sam sebi. Također, pozvao je svećenike na brigu jednih za druge na razini dekanata, ali i cijeloga prezbiterija.
Pomoćni biskup Mijo Gorski govorio je o posljedicama potresa u Nadbiskupiji rekavši kako se obnova događa, ali je spora djelomično i zbog početnog nesnalaženja. Može se reći kako u središtu Zagreba nema crkvene zgrade koja nije oštećena u potresu. Središte grada ostalo je bez liturgijskih prostora te s vrlo suženim pastoralnim mogućnostima. Na području Karlovačko-goričkog arhiđakonata veću je štetu nanio potres u prosincu 2020., zbog čega su župne crkve i kapele primjerice u Svetoj Jani, Desincu, Ribničkom Kuniću i drugim mjestima zatvorene te u njima nije moguće vršiti bogoslužje.
Trenutačno se radovi izvode na 24 objekta, a potpuna obnova nakon potresa trajat će desetljećima. Biskup Gorski posebno je naglasio brigu svećenika za vjernike i jačanje zajedništva u župnim zajednicama koje je potres potaknuo. Osvrnuo se i na potrebu dugoročnog promišljanja o brizi za crkvene objekte na razini Nadbiskupije.
Preč. Josip Kuhtić, arhiđakon Karlovačko-goričkog arhiđakonata, osvrnuo se na susrete svećenika tijekom 2021. i 2022. godine. Rekao je kako su svećenici u vrijeme pandemije i potresa nastojali u ograničenim mogućnostima vršiti svoje poslanje, služeći se i digitalnim sredstvima komunikacije. „Ništa nije bilo dokinuto, nego prilagođeno prilikama i okolnostima. Naši svećenici na terenu svjedočili su kako Riječ Božja nije okovana ni u vrijeme pandemije“, već je njezino naviještanje održavalo povezanost između pastira i naroda.
Preč. Kuhtić naglasio je važnost nazočnosti vjernika u crkvi jer je na društvene mreže prebačeno ono što se događa u zajedništvu. „Ono što je bilo manje dobro jest forsiranje pretjeranog straha od susreta u vrijeme korone. Nigdje nije bilo toliko straha od susreta kao u crkvi“. Iz tog razloga, svaki župnik „prosudio je stanje u svojoj župi te u skladu s općim preporukama nastojao organizirati one pastoralne programe koje po njegovu razboritom sudu neće izvrgnuti opasnosti zdravlje sudionika slavlja. U tom izvanrednom stanju važno je bilo da se nisu napustili stari, bolesni, siromašni i ostavljeni“, istaknuo je preč. Kuhtić.
Nakon stanke okupljenima se obratio preč. Kristijan Gatarić, dekan Dugoreško-mrežničkog dekanata i upravitelj župa u Skakavcu i Vukmaniću, rekavši da su svećenici nastojali da vjernici ne budu uskraćeni za sakramente tijekom pandemije. Preč. Željko Ivan Bakšić, dekan Ozaljsko-lipničkog dekanata, župnik u Ozlju i upravitelj župe u Vrhovcu, kazao je kako župne crkve u Ribničkom Kuniću i Vrhovcu nisu u upotrebi zbog štete od potresa, a više objekata je u procesu sanacije nakon potresa. Preč. Bakšić osvrnuo se i na pandemijske izazove rekavši kako je pandemija mnogima postala isprika i izgovor da ne dolaze na misu ili na pripremu za sakramente. Poseban naglasak je stavljen na suradnju s najbližim župnim službenicima u manjim seoskim sredinama, a preč. Bakšić naglasio je kako je potrebno urediti odnos i pronaći načine da se što više vjernika uključi u život župe.

Govoreći o pastoralnom djelovanju župa Karlovačkog dekanata preč. Dražen Karačić, dekan i župnik Župe Presvetog Srca Isusova u Karlovcu, naglasio je da su svećenici dekanata nastojali u svemu zajedno djelovati te su naglašavali da su na prvom mjestu poslušnost, poniznost i zajedništvo, koje su se trudili ne samo održavati nego i živjeti. Spomenuo se i štete od potresa te naveo oštećene crkvene objekte u većoj ili manjoj mjeri: župnu crkvu Presvetog Trojstva u Karlovcu, župne crkve u Rečici, na Švarči i u Mahičnom te kapelicu u Jaškovu.
Preč. Gojislav Kovačić, vršitelj dužnosti dekana Jastrebarskog dekanata i župnik u Petrovini, rekao je kako su svećenici tijekom pandemije radili zajedno i međusobno si pomagali u pastoralnom djelovanju. Naglasio je kako su najveću štetu u potresima pretrpjele župne crkve u Jastrebarskom, u Svetoj Jani i u Desincu.
Uslijedila je rasprava u kojoj su postavljena pitanja vezana za izdavanje potvrdnica i posvjedočenja kumovima, obnovu crkava od potresa, odnos i suradnju s grkokatoličkim svećenicima i druga pitanja.
Idući susret svećenika u okviru Sinodalnog hoda nakon Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije održat će se u ponedjeljak 4. travnja u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu, a okupit će se svećenici Zagorskog arhiđakonata.