Na susretima koje je vodio koordinator TFS-a preč. Ivan Lukić, sudjelovao je i voditelj TFS-a, zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško.

U tome ozračju svećeničkoga zajedništva i pastoralne skrbi župnici, upravitelji župa, župni vikari i svećenici na službi u raznim ustanovama Zagrebačke nadbiskupije raspravljali su o temama koje ističu važnost prezbiterske ministerijalnosti i sakramentalnosti kršćanske ženidbe u službi zajednice.

Prepoznajući sakramentalnost kao srž i okosnicu identiteta i života Crkve s njezinim službama, prezbiteri su razmotrili neke od brojnih vidika sakramenta kao izražaja i ostvarivanja otajstva poziva i poslanja u Crkvi. Uz sve postojeće napetosti koje prate pripremu, slavlje i življenje sakramenta kršćanske ženidbe i braka, kako one baštinjene iz prošlosti, tako i nastale u sadašnjosti, posebno su naglašene poveznice koje pridonose oblikovanju osobne, ali i „biskupijske duhovnosti“.

Naznačeni su specifični suodnosi vjere i sakramenta te povezanosti kršćanskoga braka i društvenoga života te su se sudionici osvrnuli na tri područja u kojima se i danas odvija većina traženja i razlučivanja: doktrinarna pitanja, kanonska praksa i egzistencijalne okolnosti. Potom su svojim prilozima u susretu prve skupine vlč. Hrvoje Maltarić, vlč. Luka Brešić i vlč. Krešimir Babić dali podlogu za proširivanje tematike, posebno se zadržavajući na crkvenoj međuupućenosti sakramenata svetoga reda i ženidbe, zatim na obitelji kao dijelu župne zajednice i na duhovnosti biskupijskoga svećenika, neodvojive od onih sastavnica koje se trebaju zrcaliti i u sakramentalnome življenju kršćanskoga braka, ponajprije darovanosti i nesebičnoga prinošenja.

Izneseni su primjeri iz života u braku koji mogu biti dragocjeni za radosno služenje u ministerijalnome svećeništvu, a isto tako i važna uloga svećenika u jačanju bračnoga poziva, što zajedno pridonosi rastu vjerničke zajednice i sakramentalnosti Crkve.

U susretu druge skupine svoja su izlaganja, kao polazišta za raspravu, iznijela također trojica svećenika, vlč. Branimir Jagodić, vlč. Toni Potrebić i vlč. Luka Tufeković.

Polazno se govorilo o duhovnosti sakramenta ženidbe u širini odgovora na djelovanje Duha Svetoga, kao o biblijskoj, kristološkoj i eklezijalnoj duhovnosti. Upozoreno je na identitetsku promjenu i na njezinu sakramentalnu vrijednost te na plodove dioništva muža i žene združenih u ostvarenosti Kristova uskrsnuća. Prepoznata je mogućnost i potreba rasta u odnosima s pomoću dara Riječi, euharistije i pomirenja, što je neodvojivo od poziva u Crkvi. Napravljen je kratak prikaz crkvenih dokumenata, posebice unatrag dvadesetak godina, s posebnim zadržavanjem na smjernicama i odlukama Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije, u kojima se vide nastojanja obogaćivanja pastorala i s pomoću kojih treba razvijati primjerene pristupe u budućnosti, pazeći na kršćansku specifičnost u kršćanskoj ženidbi, eklezijalnost, svijest o djelovanju Duha Svetoga, ministerijalnost zaručnikā u slavlju ženidbe i stupnjevitost hoda koji se tiče daljega i bližega ulaženja u otajstvo ženidbe.

Istaknuta je potreba veće brige glede pripremanja mladih za zaručništvo i za brak, pastoralne usklađenosti među svećenicima u odnosu prema vjernicima koji nisu dovoljno poučeni, sve nejasnijih gibanja koja se tiču antropoloških temelja i posljedica koje dolaze iz te nepostojanosti na društvenome području koje nužno zadiru i u život Crkve.

U osjetljivosti i važnosti odnosa vjere i ženidbe, ženidbe i Crkve, liturgije i obitelji, izloženo je više upita i prijedloga iz redovitoga pastoralnog života koji u budućnosti trebaju biti uzeti u obzir da bi se odgovorilo na nove potrebe izrasle iz stvarnih okolnosti u kojima žive župne zajednice i vjernici. Susreti su bili prožeti i molitvom za mir u Ukrajini i u Svetoj Zemlji.