Nakon pobožnosti misno slavlje predvodio je župni vikar u Prelogu dr. Hrvoje Damiš u koncelebraciji s preloškim župnikom i dekanom preč. Antunom Hoblajem, rektorom Svetišta mons. Antun Senteom, ml. te vlč. Sanjkovićem i vlč. Gatarićem. Pjevao je župni zbor Župe svetog Jakoba iz Preloga.

Na kraju misnog slavlja mons. Sente zahvalio je župniku Hoblaju za redovito poticanje na čitanje Glasnika svetog Josipa te župi uručio prigodnu zahvalnicu, a njemu osobno medalju Nacionalnog svetišta. Naime, župa iz Preloga najveći je pretplatnik Glasnika svetog Josipa. Broj od vremena do vremena varira, no to je svakako više od 100 komada. Prigodnu medalju Svetišta mons. Sente uručio je vlč. Nikoli Sanjkoviću, prvom kapelanu mons. Marijana Radanovića koji i dalje, premda nije na službi na Dubovcu, redovito potiče i promovira štovanje svetog Josipa i svetački lik župnika Radanovića.

U propovijedi dr. Damiš je pojasnio da se svetog Josipa može promatrati kroz tri dimenzije. Prva je šutnja svetog Josipa. Poznato je da Sveto pismo nije zabilježilo nijednu Josipovu riječ. On je bio čovjek šutnje koja daje drugima da progovore. Isusu i Mariji. No još više, on je dao Bogu da progovara njemu i kroz njega, rekao je dr. Damiš.

Druga dimenzija Josipova je vršiti volju Božju i to onda kada je to teško. Kod Josipa je to na osobit način vidljivo onda kada prihvaća trudnu ženu, a ne zna tko je otac djeteta. Iz takvog Josipova ponašanja spoznajemo da je važno slušati Boga kada je to teško i kad ne razumijemo što se događa, protumačio je dr. Damiš.

Treća dimenzija kroz koju se može promatrati svetog Josipa je ta da je on čovjek koji vrši volju Božju u svojoj svakodnevnici. Dakle, i mi se možemo posvetiti u življenju svoje svakodnevnice. Kada su Isusa okarakterizirali kao drvodjeljinog sina, oni su zapravo dali pohvalu svetom Josipu. Oni su na neizravan način pohvalili svetog Josipa kao drvodjelju. „Mi smo kršćani na skliskom terenu misleći da naš svakodnevni rad nije dovoljan. To je velika napast koja nas želi obeshrabriti u posvećivanju u svakodnevnim dužnostima. Važno je svoje svakodnevne dužnosti savjesno vršiti, iako u nekom trenutku ne vidimo u njima ništa posebno. Važno je da poput svetog Josipa budemo dosljedni u tim malim svakodnevnim stvarima”, kazao je između ostalog propovjednik.

Pri kraju misnog slavlja svoju su vjeru svjedočili članovi obitelji Ivana i Marije Sente sa svoje troje djece. Naime, Marija je rođena u Prelogu, postala vjeroučiteljica i udala se za Ivana Sentea, te nastavila svoj vjeroučiteljski poziv u župi svoga supruga u Svetom Križu Začretju. Veoma je brzo postala cijenjena i kod nastavnika i kod učenika i svih mještana. Bila je kandidat za ravnateljicu škole kad je doživjela moždani udar. Bilo je to prije desetak godina. Bogu hvala preživjela je, iako su posljedice još uvijek vidljive. Može hodati, ali često koristi invalidska kolica. Sada je u mirovini i posvećena obitelji. „Kao vjeroučiteljica često sam druge učila o povjerenju u Boga. Sada to nastojim i sama snažnije živjeti. Svaki dan kroz svoju bolest vidim Božji blagoslov u svojoj obitelji. Djeca su odrasla i dobra su, a i suprug se posvetio kroz moju bolest. Vjera je snaga i oaza u pustinji života i ne znam kako bih bez vjere sve ovo mogla podnijeti”, kazala je Marija.

Njihov najstariji sin Luka posvjedočio je kako on zajedno sa svojim tatom najviše kuha jer mama ne može, a sestre su zauzete školom, odnosno poslom, te nastavio kako se i sam pitao zašto se to dogodilo njegovoj mami: „No, u toj bolesti sam vidio blizinu svetog Josipa, zaštitnika obitelji. Naime, kada je moja mama oboljela, nas troje male djece svaki smo tjedan bili kod nekog drugog stričeka ili tete, tatinih braće koji žive u našoj blizini. Nama je to baš bilo lijepo, kao i spoznaja da te obitelj štiti i pomaže kad je teško. Nadalje, od svetog Josipa učim vršiti volju Božju, kao što je on prihvatio Mariju trudnu, tako i mi trebamo prihvaćati Božju volju i onda kada je ne razumijemo. Taj teret ili križevi nas posvećuju, baš kao što je i svetog Josipa. Obzirom da je moja mama zaustavljena u svom vjeroučiteljskom radu, odlučio sam ja tamo nastaviti. Trenutačno sam na četvrtoj godina katehetskog studija. A u slobodno vrijeme pomažem svom župniku, aktivan sam u Kursilju, poput svojih roditelja, i član sam muške molitvene zajednice ‘blaženi Alojzije Stepinac’”.

Otac Ivan je rekao je kako mu vjera uvelike pomaže te svoje ohrabrenje pronalazi upravo u svetom Josipu koji nije puno pričao već je služio svojoj obitelji: „Tako nastojim i ja”, kazao je Ivan Sente.