Za vrijeme mise darovao je toj župi relikvijar sv. Zoila koji će se trajno nalaziti u kapeli sv. Zoila u toj Stepinčevoj crkvi, čime nadbiskup Puljić želi obnoviti kult čašćenja sv. Zoila, zaštitnika siromaha i dobrotvornih društava u srednjovjekovnom Zadru.

Na početku mise drveni relikvijar sv. Zoila u kojemu se nalazi relikvija – kost sv. Zoila u ulaznoj procesiji do oltara donio je i na oltar ga položio generalni vikar Zadarske nadbiskupije mons. Josip Lenkić. Ta je misa ujedno bila početak trodnevnice u pripravi za blagdan sv. Zoila koji se slavi 16. prosinca.

Za sv. Zoila, ranokršćanskog svećenika mučenika iz Akvileje, povijesni podaci kažu da je bio „svet i uzoran svećenik koji je činio brojna dobročinstva u teškom vremenu u kojem je živio“. To je vrijeme progonstva Crkve, progona vjernika i njezinih pastira. Zahvalimo Bogu na daru Crkve u kojoj je sv. Zoilo s radošću služio, na daru vjere i svetih sakramenata od kojih živimo te na otajstvenom daru svećeništva čega je sv. Zoilo bio svjestan, pa se trudio biti radostan i svet. Nije se umarao činiti brojna dobročinstva, usprkos teškom vremenu u kojem je živio“, rekao je nadbiskup Puljić.

Potaknuo je vjernike da pred moćnikom sv. Zoila mole za potrebne milosti i zahvaljuju na daru vjere, krštenja i drugih milosti koje je Bog darovao po svome Sinu Isusu. „Bog nam je darovao i svece koji su u životu ostvarili ideale koje smo svi pozvani živjeti. Zahvaljujemo Bogu za dar četvrtog zadarskog zaštitnika koji je, nažalost, zaboravljen, a bio je zaista divan uzor svećenika koji je živio za svećeničke ideale“, rekao je mons. Puljić.

Kapela sv. Zoila nalazi se u Stepinčevoj crkvi te je nadbiskup rekao da su obojica, Zoilo i Stepinac, „divni uzori i biseri svećeništva koji su imali osjećaj za potrebne i ugrožene. Zoilo je bio svećenik, Stepinac nadbiskup, obojica su živjeli u teškim vremenima i ispunili povjereno poslanje. Zoilo u teško vrijeme prvih progona kršćana od strane Dioklecijana, a Stepinac za vrijeme komunističkog progona“.

Nadbiskup je želio Zoilovu relikviju predati puku na javno i trajno čašćenje u želji da oživi poznavanje sv. Zoila i utjecanje njegovom zagovoru. Njegovom zagovoru stoljećima su se do ranoga Novog vijeka utjecali Zadrani u potrebi te je bio zaštitnik mnogih hospitala i ubožnica. Njegovu veliku duhovnu prisutnost među zadarskim pukom potvrđuju brojni crkveni arhivi, materijalni podaci i crkvena izvješća papama.

Providonosno je da se Nedjelja Caritasa podudara s početkom trodnevlja za blagdan sv. Zoila koji je za svog života bio poznat po djelima milosrđa, a u Zadru je bio zaštitnik siromašnih i ugroženih, rekao je mons. Puljić. Zato ga je odlučio proglasiti zaštitnikom zadarskog Caritasa koji ove godine slavi 30. obljetnicu svoga utemeljenja.

Nadbiskup je zahvalio svima koji potporom i molitvom prate rad Caritasa. Pozvao je vjernike da „molitvom i svojim darom pokažu ljudsku blizinu prema bratu koji je gladan i žedan, siromašan i bez krova nad glavom, bolestan ili u starosnoj dobi. Brojna su područja života u kojima pojedinci i društvo mogu očitovati konkretnu pomoć i potporu. Nadahnuće i poticaj za svijetli trag dobrote, služenja i ljubavi kršćani su vidjeli osobito u Isusovom obredu pranja nogu kad je rekao: ‘Dao sam vam primjer da i vi tako činite’“.

Ivan koji opisuje to kao „novo otajstvo“ „time je htio opisati Isusa koji ponizno uzima pregaču da služi. Isus je sluga Jahvin i sluga ljudi. Činom pranja nogu izrazio je smisao svog poslanja u služenju drugima. Riječi „Dao sam vam primjer da i vi tako činite“ podsjećaju na ustanovu presvete euharistije za koju kaže neka to „čine njemu na spomen“. Uz euharistiju Isus je, dakle, ustanovio đakonsku, karitativnu službu koja postaje temeljnim zakonom služenja u Crkvi, rekao je mons. Puljić, istaknuvši da „služenje izvire iz kreposti ljubavi koja ne traži svoje, nego se dariva“. Obilježeno je poniznošću te Ivan vjernicima piše da ne ljube riječju i jezikom, nego djelom i istinom“ (1 Iv 3, 18).

„Isusove učenike, dakle, ne mjeri se po ispraznim riječima, nego po konkretnim djelima ljubavi. Stoga je Luka zabilježio da su prvi kršćani ‘među sobom dijelili sve što su posjedovali’ i tako ostavili svijetli trag dobrote i ljubavi prema onima koji su u potrebi. Dok nas uznemiruju vijesti o milijunima ugroženih, zaraženih i umrlih zbog pandemije, otkrivamo istinu da je još veća opasnost od zaraze ravnodušnosti i čovjekove neosjetljivosti za potrebe druge. Nju može pobijediti svjetlo iskrene i nesebične ljubavi koja se dariva. Nedjelja posvećena Caritasu poziva nas da budemo svjedoci takve ljubavi koja svjetlo donosi. Neka nas Emanuel rasvijetli svojim evanđeljem kako bismo činili dobra djela, bili radosni i ‘postojani u zajedništvu, lomljenju kruha i u molitvama’“, potaknuo je mons. Puljić.

U propovijedi je govorio i o potrebi radovanja, temeljem navještaja Izaije, o Mariji i Pavla „koji se u Bogu raduju i na radost pozivaju, usprkos brojnih razloga za zabrinutost, strah i tugu“. Upozorio je da ljude danas ugrožavaju terorizam, ugroženost od pandemije, vremenske nepogode, nezaposlenost, nesigurna budućnost, bolest, starost, male mirovine i skupoća. „Mogli bismo nabrajati brojne razloge protiv radosti. No, tri lika Treće nedjelje došašća to ne žele. Naprotiv, oni nas zovu i potiču biti radosni“, rekao je mons. Puljić.

Prorok Izaija svjedoči o radosti: „Duša moja kliče u Bogu mome jer me odjenu haljinom spasenja, zaogrnu me plaštem pravednosti“ (Iz 61,10). „Bez spasenja i pravednosti nema radosti. Četiri nedjelje došašća su vrijeme radosnog iščekivanja spasenja i Spasitelja. Jer, Božji Sin dolazi na zemlju obući nas u haljinu milosti i spasenja i zaogrnuti nas plaštem opravdanja. Od grešnika on nas čini pravednima. Drugi lik oslikan je u Psalmu, a govori o Isusovoj majci Mariji. Ona uz Isusa ima središnju ulogu u božićnoj radosti. Marija, kojoj će ‘mač boli probosti dušu’, klikće od radosti i slavi Boga: ‘Veliča duša moja Gospodina i klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju’. I ona poput Izaije vidi uzrok radosti u Bogu koji čini velika djela, u Božjoj dobroti koja se proteže na svakog čovjeka, ‘od koljena do koljena’. To je pravi temelj i trajni uzrok naše radosti“, istaknuo je nadbiskup Puljić.

Apostola Pavla, „znamo kao ozbiljnog, velikog teologa i strpljivog patnika. On je puno zla učinio kršćanima prije nego ga je Bog naglim udarcem milosti obratio. On od kojega to ne bismo očekivali, izričito potiče Solunjane da se raduju: ‘Radujte se uvijek u Gospodinu!’ Jer, ‘Gospodin je blizu’ (Fil 4,4). Pavao kaže kako Bog želi radosna čovjeka, ustrajna vjernika i zauzeta prijatelja. Valja nam, dakle, biti radosni i u trajnom prijateljstvu s Bogom. U tom orkestru radosti uključuje se i veliki preteča, Ivan Krstitelj, koji na Jordanu poručuje izaslanstvu Židova: ‘Među vama stoji koga vi ne poznate’. On je uzrok i donositelj radosti. Valja ga prepoznati, otvoriti mu vrata našega srca i pripraviti put Gospodinu koji dolazi da nas spasi“.

Nadbiskup je opisao i povijesni kontekst Zoilovog čašćenja. „Štovanje sv. Zoila zauzimalo je prošlih stoljeća važno mjesto u životu zadarske Crkve. Povjesničar Federico Bianchi piše da su moći sv. Zoila, s moćima glasovitog mučenika Krševana, prenesene u Zadar 649. godine i bile smještene u mramornu urnu u crkvu Svete Marije Velike. Kad je 1570. g. srušena crkva Marije Velike, raka sv. Zoila prenesena je u bočnu kapelu i tamo je ostala do 1622. g., kad je nadbiskup Stella odlučio obaviti službenu rekogniciju. Nakon rekognicije, zemni ostaci sv. Zoila, uz veliko slavlje, preneseni su 16. prosinca 1622. g. u svetište za pohranu relikvija u katedralu“, rekao je mons. Puljić, citirajući Bianchija kako su tijekom prijenosa Zoilovih moći „u procesiji sudjelovale sve laičke bratovštine, vjerske udruge, svećenstvo, kaptol, nadbiskup i predstavnici svjetovne vlasti. U znak sjećanja na taj prijenos tijela sv. Zoila iz crkve Marije Velike u prvostolnicu, Zadarska nadbiskupija je svake godine 16. prosinca slavila njegov blagdan u gradu i nadbiskupiji“.

Relikvije sv. Zoila s relikvijama sv. Krševana stigle su u Zadar u 7. st. „Krševan i Zoilo bili su prihvaćeni kao ‘vjerni zaštitnici koje je sam Bog poslao i darovao gradu Zadru’. Njima će se pridružiti sv. Stošija, vrijedni mironosac biskup Donat te osobiti pokrovitelj i zaštitnik, Bogoprimaoc sveti Šimun Pravednik“, rekao je nadbiskup Puljić.

Na kraju mise generalni vikar Lenkić pročitao je vjernicima Potvrdu o autentičnosti relikvije sv. Zoila čiji tekst glasi: „Po nalogu zadarskog nadbiskupa, mons. Želimira Puljića, obavljene su 18. lipnja 2020. u Nadbiskupskom ordinarijatu u Zadru (Jurja Biankinija 2) rekognicije (prepoznavanje) relikvijara svetog Zoila, jednog od zaštitnika Zadarske nadbiskupije, koji se čuva u trezoru Ordinarijata. Rekogniciju je obavio i svoje izvješće priložio Ordinarijatu Zadarske nadbiskupije prof. dr. Mario Šlaus, upravitelj Antopološkog centra HAZU-a.

Tijekom procesa, rekogniciji su nazočili: mons. dr. Želimir Puljić, nadbiskup zadarski, mons. Josip Lenkić, generalni vikar, prof. dr. Ante Uglešić, pročelnik Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru i drugi (vidi: Izvješće o rekogniciji tijela sv. Zoila broj: 649-2/2020., od 8. 7. 2020.).

Nakon obavljene rekognicije, zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić odredio je neka se odvoji dio relikvija (jedanaesti prsni kralješak, lijeva skočna kost, treće desno rebro, lijevo peto rebro i treća desna metakarpalna kost) koje će se ponuditi vjernicima na štovanje, a čuvaju se u kapeli Nadbiskupskog doma. Ostali dio relikvija neka se zapečati i vrati u relikvijar koji se čuva u trezoru Ordinarijata u Zadru. Osim njih, za znanstvene analize i ekspertize, uzet je i dio kosti prsta desne ruke, koji će nakon toga biti vraćen u kapelu Nadbiskupskog doma.

Budući da je u novoizgrađenoj župnoj crkvi blaženoga Alojzija Stepinca na Bilom Brigu u Zadru, nadbiskup Puljić odredio da kapela uz glavnu lađu crkve bude u čast svetom Zoilu, odvojena relikvija (treće desno rebro) predaje se župi bl. Alojzija Stepinca kako bi vjernici pred njom mogli upućivati svoje molitve i izraziti štovanje.

Relikvija se predaje župi bl. Alojzija Stepinca 13. prosinca 2020., na početku trodnevne priprave za blagdan svetoga Zoila, koji se svake godine obilježava 16. prosinca. Bilo sve na veću slavu Božju i duhovnu korist štovatelja svetih Božjih ugodnika. Gore napisano svojim potpisom potvrđuju: Želimir Puljić, nadbiskup zadarski i mons. Josip Lenkić, generalni vikar“.

Potom je mons. Lenkić pokadio relikviju sv. Zoila, a župnik Bilog Briga don Mario Sikirić ponio je relikvijar u pobočnu kapelu župne crkve Bl. Alojzija Stepinca gdje se nalazi kapela sv. Zoila. Relikvijar je položio na postolje s desne strane oltara, gdje se u blizini nalazi i kip Gospe Fatimske. Kada je pokadio relikviju u kapeli sv. Zoila, nadbiskup je predvodio puk u zajedničkoj molitvi sv. Zoilu.

Zadarska nadbiskupija tiskala je prigodni letak sa slikom vitraja sv. Zoila koja se nalazi u kapeli Sv. Marka i zadarskih zaštitnika u Nadbiskupskom domu u Zadru gdje mons. Puljić svaki dan misi. Nadbiskup je potaknuo puk da se utječe zagovoru sv. Zoila te letak donosi i molitvene obrasce Jutarnje i Večernje molitve, molitvu za duhovna zvanja, za Crkvu i Papu, molitvu za hrvatski narod, molitvu prije i poslije jela te molitvu za pokojne.

Zagovorna molitva sv. Zoilu predana puku glasi: „Bože, ti si Crkvu poučio da je sav tvoj zakon u ljubavi prema tebi i bližnjemu. Neka nam po primjeru svetoga Zoila ne dojadi činiti dobro i vršiti djela milosrđa, kako bismo se ubrojali među blagoslovljene u tvome Kraljevstvu. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen“.