Svečana akademija uz 30. obljetnicu osnutka Pazinskog kolegija

Akademiji su nazočili gradonačelnica Pazina Suzana Jašić te brojni predstavnici pazinskih kulturnih  i obrazovnih institucija. U svojstvu domaćina akademiji je nazočio v. d. ravnatelj Pazinskog kolegija – klasične gimnazije vlč. Maksimilijan Ferlin i svi aktualni djelatnici. Posebna gošća bila prof. Ljilja Vokić, koja je u vrijeme osnutka Pazinskog kolegija bila ministrica kulture Republike Hrvatske te je sudjelovala, zajedno s mons. Hekom, prvim ravnateljem, u osnivanju Pazinskog kolegija.

Gradonačelnica Jašić  je na početku svog obraćanja istaknula da je Pazin prije 30 godina dobio najbolju moguću „investiciju“. Zahvalila je Kolegiju na višestrukoj važnoj ulozi u kvaliteti i širini obrazovnih mogućnosti koje su njegovim postojanjem pružene mladima Pazinštine, ali i Istre općenito. Potvrdila je da je diljem Europe srela bivše učenike Kolegija koji se rado sjećaju svojeg srednjoškolskog obrazovanja. Gradonačelnica je vlč. Ferlinu predala dvije knjige o Pazinu, na dar sadašnjim i budućim učenicima Pazinskog kolegija.

Obraćanje nekadašnje ministrice Vokić

Prof. Vokić, ministrica kulture u vremenu osnivanja Kolegija, koja je u pokretanju te ustanove dala svoj doprinos, na početku svog obraćanja, temeljem četiri desetljeća rada školi, istaknula da iznad svega suradnju roditelja i škole daje dobre rezultate – a da je tome tako vidi se po rezultatima koje je škola postigla ne samo u Istri nego i diljem Hrvatske. Citirala je Ivanu Brlić Mažuranić da je „svaka zemlja blagoslovljena koju dobar čovjek gazi“, te parafrazirala da je „svaka škola blagoslovljena, gdje rade dobri ljudi i u koju dolaze dobri učenici“.

„S ponosom i radošću se sjećam mons. Heka, biskupa Bogetića, kasnije i biskupa Milovana“. Prof. Vokić je podsjetila na važnost obrazovanja u društvu, „ako želite uništiti jednu državu uništite njezino školstvo“, te je izrazila nadu da se to neće dogoditi uz „ovako krasne učitelje“.

Voditelji programa bili su Ana Černjul, učenica šeste generacije, danas stručna suradnica u Gradu Labinu i Miroslav Čabraja, učenik prve generacije, prvak drame HNK u Osijeku.

Nastupi bivših i sadašnjih učenika

U nastavku su glazbom, poezijom i plesom svoja dostignuća predstavili sadašnji, a napose bivši učenici Kolegija.  Glazbeni dio programa otvorili su zajedno pjevači iz Pazinskog kolegija i pazinske Gimnazije i strukovne škole „Jurja Dobrile“. „Neka cijeli ovaj svijet“ iz mjuzikla „Jalta, Jalta“ otpjevali su pod ravnanjem prof. Marice Ursić. Slijedeći glazbeni broj otpjevala je Valentina Jelenić Uhač. Maturnat Dino Peruško kazivao je poeziju na labinjojskoj cakavici, svoje je umijeće iskazao pjesmom „Od kovari“. Sestre Nikolina i Petra Kuhar otpjevale su koloplet duhovnih pjesama. Učenica 14. generacije Elis Gobo izrecitirala je svoje stihove na labinjojskoj cakavici, „Moroni“ i „Učiperi me“. Domska vokalna skupina „Collegium Cantorum“ otpjevala je duhovnu skladbu „Prva ljubav“. Bivši djelatnik Kolegija, klasični filolog, skladatelj, jazz gitarist i glazbenik širokog spektra djelovanja Ivan Kapec izveo je svoje „Improvizacijske geste i sekvence“. Bivši djelatnik kolegija, književnik i pjesnik Tomislav Milohanić predstavio je svoje stihove na čakavskom narječju „Onemu ki zvizdan zna broja“. Glazbeni niz tradicijskom pjesmom „Rusulica“ nastavila je Vokalna skupina Umole iz Pićna, u kojoj zajedno nastupa više bivših učenica kolegija. Učenica 18. generacije Mara Valić iz Raklja dojmljivo je izrecitirala antologijske stihove „Dvi daske“ svog najpoznatijeg sumještanina Mate Balote. Plesna skupina učenika kolegija „Easy“ predstavila se s izvrsno pripremljenom i otplesanom koreografijom „Transition“. Gianluca Draguzet izveo je pjesmu „Istrijanka“. Svojim autorskim nagrađenom stihovima „Smiljko i ja si mahnemo“ predstavila se dr. sc. Evelina Rudan Kapec, izv. prof., pročelnica Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Sestre Fakin, Anja i Nina glazbeni su karusel ove svečane akademije zaključile veličanstvenom izvedbom pjesme „Milost“.

Vlč. Ferlin: O kreativnosti i odvažnosti, hommage mons. Heku

Na kraju se okupljenima obratio sadašnji v.d. ravnatelj vlč. Maksimilijan Ferlin. On je istaknuo važnost kreativnosti i odvažnosti u ostvarenju velikih povijesnih poduhvata. „Za nekoliko dana slavit ćemo po trideseti put zaštitnika naše škole, svetoga Josipa. Papa Franjo ga naziva ‘ocem kreativne odvažnosti’, Riječi kreativnost i odvažnost dvije su riječi koje nužno same po sebi ne moraju ići zajedno, ali kada se u nekoj osobi skladno ujedine, tada se stvara plodno tlo za velika i značajna djela u ljudskoj povijesti. Sveti Josip je odvažno prihvatio postati suradnikom Božjim, prihvaćajući dijete koje nije bilo njegovo i ugrađujući u njega sve ono što je primio i što je osjećao kao vrijedno. Do dana današnjega, taj njegov ‘da’ ostavio je neizbrisiv trag u povijesti Spasenja, ali i mnogih pojedinačnih života koji su crpili snagu djelovanja iz njegova primjera i zagovora. Ta ista kreativnost i odvažnost krasile su živote mnogih osoba povezanih s nama preko Kolegija, osobito mons. Antuna Heka i njegovog tadašnjeg biskupa mons. Antuna Bogetića“.

U nastavku je vlč. Ferlin istaknuo „detalj u kojem sam prepoznao kreativno odvažni aspekt življenja monsinjora Antuna Heka. U svima nama poznatom profesorski kodeksu pod brojem jedan, Hek je zapisao ‘Voljeti učenike jer oni za nekoga predstavljaju -moje dijete-, jer su to naši učenici jer smo mi radi njih u školi’. U kontekstu jedne propovijedi možda ne bi bilo toliko odvažno reći ovu rečenicu o ljubavi i predanosti, ali u kontekstu školskih prosvjetiteljskih paradigmi gdje se riječ ljubav rijetko spominje, zbog održavanja neutralnosti i izbjegavanja subjektivnih interpretacija ili vrijednosnih sudova, po mom sudu, bio je jedan u nizu kreativnih i odvažnih čina našeg prvog ravnatelja. Na toj liniji, nastojali su ne samo pisati, već i živjeti mnogi nakon njega, kako bi kroz 30 godina u odgoju i obrazovanju u Istri, ali i šire dali  onaj doprinos koji nam dolazi iz Evanđelja koje smo radosno primili. Evanđelje je Radosna vijest o ljubavi Božjoj za svakoga čovjeka i kao takva je u temelju svake katoličke škole. Ne znamo i nećemo nikada znati da li bi bilo škola u ovakvim razmjerima, da nije bilo ljudi koji su Evanđeljem nadahnjivali svoj život. Kao djelatnik pazinskog kolegija od 2010. godine mogu posvjedočiti da nije bilo evanđeosko nadahnutih osoba i milošću protkanih događaja, vjerujem da Kolegij ne bi bio danas ovakav kakvog ga danas susrećemo. Bitno mi je također zbog vjernosti kršćanskom realizmu reći i ovo: Katolička škola nije škola nepogrešivo neustrašivih pojedinaca, kao što ni Evanđelje nije knjiga o savršenim i uvijek vjernim učenicima. Evanđelje, kao i svako drugo veliko djelo počinje s jednim ‘fiat’ i jednim da. Nije moglo biti drukčije ni s otvaranjem prve katoličke škole u Pazinu. U malom gradiću središnje Istre, koji je zbog svog geografskog položaja bio pošteđen strahota rata. Sjetimo se Hekovih riječi iz jednog njegovog više puta citiranog teksta: ‘Mjesecima sam dvoumio između ‘da’ i  -ne-, -da- pa -ne-. Što znači -ne?- Zar ništa? Jednostavno -ništa-. U slučaju -ne-, nije bilo nikakvog pozitivnog sadržaja. I onda, dajmo -da-. Onda probajmo riskirati. -Da, Oče-. Vjerska motivacija bila je oslonac na providnost. Sve je mirisalo na milost, Abrahamovski korak’.

Ove nas Hekove riječi na neki način obvezuju, barem u smislu da dok plovimo u istoj lađi ne gubimo iz vida smjer kojim nam je zajednički poći. Prije trideset godina generacija 1978./1979. sjetit će se kako smo u osmom razredu dobili brošuru s popisom svih srednjih škola u Istri kako bi nam se olakšao izbor srednje škole. Vi iz prve generacije upisali ste te godine Pazinski kolegij, a ja te iste godine Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna u Puli. U godini kad smo maturirali, 1997., mons. Hek je u intervjuu izjavio: „Mi smo zainteresirani da ova škola bude ne samo kvalitetna, nego da bude i prihvaćena, da bude nešto lijepo i dobro, korisno, da učenicima dok su tu ne bude samo neka vrijednost za budućnost, nego i nešto što je i sada prihvatljivo i u redu. Ovo je vizija mons. Heka za prvu katoličku školu u Republici Hrvatskoj, ‘da bude nešto lijepo dobro i korisno’, od svih je ‘upletenih’ tražila sinergijski vid odnošenja prema jednoj vrijednoj ideji, od biskupa do ravnatelja, preko nastavnika, odgajatelja do učenika, roditelja te ostalih djelatnika i suradnika. Bilo je važno raditi i promišljati skupa, plod toga rada u zajedništvu je povezanost kojoj danas svjedočimo, i na kojoj Bogu zahvaljujem. Bilo je trenutaka kušnji,  trenutaka u kojima je izgledalo da ‘tonemo snagom uzburkanoga mora’. Danas je dan da zahvalimo našem Učitelju, što nam uvijek bio spreman, kao i Petru, pružiti ruku i podići nas da nastavimo hodati pogledom uprtim u Njega, na valovima našeg odgojno obrazovnog sustava. Stoga čestitam svim današnjim, jučerašnjim, pa i budućim učenicima, 30. obljetnicu kolegija“, naglasio je vlč. Ferlin.

„Voljeti vas, poučavajući i usmjeravajući vas, a vaše je gajiti zahvalno srce. Nećemo prestati moliti našega zaštitnika, Poniznog Radnika iz Nazareta da nam podari i nove kreativne snage, jer tamo gdje je kreativnost i stvaralaštvo tamo nema destrukcije i dosade. Čestitamo također svim sadašnjim i prijašnjim djelatnicima pazinskog kolegija.

Vi ste uključili svoj život, možda ne u potpunosti svjesno, u jedan projekt, u jedno djelo ljubavi. S osjećajem zahvalnosti željeli ste sve svoje sile, pameti i srce uklopiti u nastojanja da se ostvari projekt u kojem će povjerena nam djeca dosegnuti onaj stupanj veličine koji su pozvani živjeti. Čestitam i onima koji jednostavno zovemo ‘prijateljima Kolegija’, roditeljima, dobročiniteljima i ostalima. Uz vašu pomoć i radi vas razvili smo bogatu obrazovnu, kulturnu i pedagošku tradiciju. Ova tradicija nije zamišljena kao okamenjena stvarnost, već kao sjeme čiji se rast povjerava pojedincima i nadolazećim generacijama. Voljeti učenike, voljeti nastavnike i odgajatelje, sve djelatnike, roditelje, prijatelje, braću i sestre susjede, poziv je utkan u svaku našu stanicu, stoga mi se čini važnim u ovoj prilici zaključiti molitvom Snazi odozgor ‘Daj nam da tvojom Ljubavlju ljubimo svakoga čovjeka“, poruka je kojom je vlč. Ferlin zaključio govor.