Kao osobita Božja izabranica, sv. Stošija ušla je u molitvu Prvoga Rimskoga kanona kako bi i nama, „svojim grešnim slugama, Gospodin podario mjesto u društvu svojih svetih mučenika: Ivana, Stjepana, Petra, Cecilije i Stošije“, naveo je citat iz Kanona nadbiskup Puljić, istaknuvši da se „Stošija na ovom svijetu proslavila osobitim djelima ljubavi prema siromasima, utamničenima i svima koji su oskudijevali. U svijet boli, žalosti i siromaštva unosila je ljubav Krista kojega je zavoljela još od rane mladosti te je od njegove ljubavi ništa nije moglo rastaviti. Svjesni tako divnoga uzora i uzvišenoga uresa grada Zadra i Nadbiskupije te njenoga moćnoga zagovora kroz 12 stoljeća nazočnosti među nama, mi joj zahvalno i od srca i ove godine kličemo: Popjevkom veselom, blagdan objavite, Stošiju blaženu, Zadrani, častite“, proglasio je nadbiskup Puljić u homiliji svečane Večernje.

Sv. Stošija je moćna zaštitnica i mučenica, rekao je mons. Puljić, podsjetivši na misao sv. Augustina: „Mučenici su dragocjeni u očima Gospodnjim“.

„Sv. Stošija rođena je u Rimu u uglednoj obitelji patricija Prestancija koji je bio poganin. Žena mu je bila kršćanka, sv. Fausta koja je krstila Stošiju kao dijete. Stošija je dobila izvrstan odgoj zahvaljujući majci i zauzetom kršćaninu, vitezu Krševanu, koji su je odgojili u ljubavi prema Kristu i prema siromasima“, rekao je mons. Puljić, istaknuvši da vrijeme u kojem je Stošija živjela nije bilo nimalo lako za vjernike, „a ona se baš u to vrijeme proslavila po djelima ljubavi prema siromasima, osobito u vrijeme teških progona kršćana za vladavine cara Dioklecijana (284.-305.). Rado je priskakala u pomoć utamničenima, njegovala bolesne i bodrila klonule“, rekao je nadbiskup.

Navještenu Pavlovu riječ koja se odnosi i na sv. Stošiju, da je od Kristove ljubavi ništa nije moglo rastaviti, ni „nevolja, tjeskoba, progonstvo, pogibao, ni smrt, ni život, niti ikoji drugi stvor“, Stošija je posvjedočila pred prefektom Ilirika Probom koji joj je na ispitivanju u zatvoru predbacio da ispovijeda vjeru u Isusa Galilejca, da pomaže utamničene kršćane i da ih u toj vjeri učvršćuje. „Kao nagradu za takva djela, osuđena je na smrt i spaljena na lomači 25. prosinca 304. god. Opisujući njeno mučeništvo, pisac je zabilježio: Dok je Stošija u plamenu gorjela, ona je u zanosu govorila: ‘Jači je plamen ljubavi prema Kristu, od plamena u kojem gori moje tijelo’“, rekao je mons. Puljić.

„Stošija je znala da je milosrđe izričaj najuzvišenije ljubavi prema bližnjemu te je postala izvrstan primjer sebedarja. Plamen ljubavi njenog srca prema Kristu bio je jači od plamena u kojem je na lomači gorjela“, rekao je nadbiskup, istaknuvši da je Stošija odjelotvorila Pavlovu riječ ‘nitko i ništa nas ne može rastaviti od ljubavi Kristove’: ni beznadna stanja tjeskobe, progonstva, gladi, mača i golotinje, kao ni više tajanstvene sile poput smrti. Ništa. Ama baš ništa nas ne može rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našemu“.

Nadbiskup je istaknuo kako nas je nova godina, uz probleme pandemije koronavirusa, opteretila i teškim potresom koji je pogodio Sisačku biskupiju, Banovinu i Zagreb.

„Potresno je bilo gledati uništene dijelove gradova i sela, stradale obitelji i uplašenu djecu i starce, razorene i oštećene mnoge crkve u Zagrebu i okolici, osobito u Sisačkoj biskupiji. U tom tragičnom stanju ljudi su osjetili da ne mogu stajati prekriženih ruku, već da se treba žrtvovati i pomagati“, rekao je mons. Puljić, dodavši da je i u Zadarskoj nadbiskupiji pokrenuta pomoć za nastradale. Nadbiskup je pozvao župnike neka se nedjeljom nakon mise prikupljaju novčani prilozi, konzervirane namirnice i higijenske potrepštine te da se vidi koje su raspoložive smještajne kapacitete ljudi spremni iznajmiti za prihvat obitelji iz potresom pogođenih područja.

„Potres je pokrenuo veliko djelo ljudske solidarnosti iz svih krajeva naše domovine i iz inozemstva. Sisački biskup Vlado Košić to je nazvao ‘festivalom dobrote’. Bogu hvala. Nevolje i potrebe naše braće i sestara nadilaze naše mogućnosti pred tako zahtjevnim akcijama pomaganja. Stoga s apostolom Pavlom žarko molimo ‘neka nam ne dojadi činiti dobro“, ohrabrio je mons. Puljić.

Potaknuvši biti blizu onima koji su pogođeni i u strahu, nadbiskup je pozvao na utjecanje nebeskim zaštitnicima, poput sv. Stošije koja se proslavila djelima ljubavi prema siromasima i svima koji su oskudijevali. „Dok se radujemo očitovanom zajedništvu i volji da se pomogne ljudima u nevolji, ne oslanjajmo se samo na sebe i na svoje snage, već svoje pouzdanje stavimo u ruke Gospodnje koji vodi povijest pojedinaca i naroda. ‘Svu svoju brigu povjerite njemu’, pisao je sv. Petar“, istaknuo je zadarski nadbiskup.

Nakon Večernje, nadbiskup Puljić je u pratnji kanonika Stolnog kaptola sv. Stošije i svećenika suslavitelja otišao u pokrajnju lađu katedrale gdje je pokadio mramorni sarkofag koji je dao izraditi zadarski biskup Donat, a u kojem se nalaze moći sv. Stošije te se zadržao u molitvi pred svetičinim relikvijama koje se u Zadru časte od 9. st.

Tijekom svečane Večernje ove godine, zbog epidemioloških mjera, nadbiskup Puljić u prvostolnici nije uručio Priznanje Sv. Stošije pojedincima, zajednicama i ustanovama za njihov marljivi doprinos životu župe gdje djeluju i općem dobru, kako je činio prethodnih godina uoči proslave nadbiskupijske zaštitnice sv. Stošije.