U skladu s tom svojom filozofijom, ovaj njemački poduzetnik je prije 12 godina iznenadio svjetsku javnost tako što se odrekao svoga bogatstva i odlučio ga darovati jednoj dobrotvornoj organizaciji. Iako je imao sedmero djece, njegova filozofija bila je da djeca imaju pravo na dobar životni status, ali ne i na to da im roditelji osiguraju doživotno blagostanje. Mislim da nam njegovo iskustvo i filozofija pomažu razumjeti poruke današnjeg evanđelja (Lk 6,17.20-26) u kontekstu Svjetskog dana braka i Tjedna za obitelj Riječke nadbiskupije, rekao je mons. Uzinić.

Moguće je biti siromah, ali bogataš duhom i mentalitetom

U testu o Isusovom govoru o blaženstvima važno je uočiti glagolska vremena kojima se Isus služi. Prvo,  »Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje! (Ali jao vama, bogataši: imate svoju utjehu!)“ , napisano je u prezentu – sadašnjem vremenu. Druga dva su jednom dijelu prezent, a u drugom futur – buduće vrijeme. Četvrto blaženstvo napisano je cjelovito u futuru. Obrazlažući ih ponaosob, za prvo je istaknuo da kraljevsko Božje nije nešto što će se dogoditi u budućnosti. Ono je ovdje i sada. Papa Franjo u posinodalnoj pobudnici – Obitelj, radost evanđelja, ističe da je ta radost već sada i da je obitelj dionik kraljevstva Božjega. Naše kršćansko poslanje jest sada biti graditelji Božjega kraljevstva. U tome nam Isus stavlja jedan uvjet – siromaštvo, rekao je propovjednik objašnjavajući da siromasi nisu oni koji ništa nemaju, nego oni koji imaju Isusov duh. To znači, moguće je biti siromah, ali bogataš duhom i mentalitetom.

“Biti Isusov učenik znači ne sakupljati samo za sebe, nego zalagati se za pravedniji svijet, za bogatstvo koje će biti raspodijeljeno i koje neće jednima biti dano više, a drugima manje. U tom smislu, takvo ‘siromaštvo’ od obitelji čini ‘radost evanđelja’. To znači, da svaki član obitelji pred očima ima dobro onoga drugoga. To je logika služenja, a ne uzimanja”, pojasnio je mons. Uzinić. Na tom tragu istaknuo je praksu molitve u obitelji kao preduvjeta za imati Kristov duh u obitelji i braku. Na žalost, ona je nestala iz naših obitelji. Umjesto da se nadahnjujemo Isusom i njegovom logikom i kroz molitvu usvajamo njegov mentalitet, filmovi i serije gospodare vremenom i prostorom naših obitelji. To je mentalitet svijeta i bogatstva za kojega Isus u današnjem evanđelju kaže ‘Jao…’. „Blago…“ i „Jao…“ nisu posljedice onoga što Bog čini, nego onoga što mi činimo i vrijednosti koje živimo. Zato je to ‘prezent’. To se živi sada. Ako u obitelji služimo jedni drugima, tada već sada imamo Božje kraljevstvo u obitelji i onda je doista ta obitelj ‘radost ljubavi’.

Život nosi sa sobom kušnje, glad i plač

Govoreći o drugom i trećem blaženstvu, kazao je da ono što sada živimo, pa i trpljenje, nije konačno. Potaknuo je obitelji na promišljanje što je to što naše ‘sada’ u obitelji i životu, ako je loše, može pretvoriti u dobro? To je stil našega života. Život nosi sa sobom kušnje, glad i plač, no ako to živimo sa sviješću da nije konačno i u toj svijesti brinemo jedni za druge, nosimo terete jedni drugih, onda kroz to gradimo kraljevstvo Božje. U tom kontekstu podsjetio je na Marijino „Veliča..“ u kojemu ona podsjeća da Bog gladne napunja dobrima.

Četvrto blaženstvo odnosi se na budućnost i nosi utješna poruka za sva vremena. Progoni koji se događaju, a u Crkvi Lukina vremena nisu izostali, nisu tragedija, nego logično stanje života u progonstvu. U današnje vrijeme obitelj je u svojevrsnom stanju izgnanstva – na način da mnogi zakoni koji se donose i koji bi trebali favorizirati temeljnu zajednicu društva, ne idu njoj u korist, upozorio je mons. Uzinić. To se odnosi na različita pogodovanja logici kapitala i bogatstvu koji najviše pogađaju samu obitelj, ali i na brige obitelji da si osiguraju sredstva za život. One u današnje vrijeme nemaju vremena za ‘biti obitelj’. Također, u hrvatskom društvu obitelj se samo retorički štiti i nije u fokusu interesa. Poticaji da se ide u korist obitelji mahom su kratkoročni i u službi politike. Iako to nitko retorički neće reći, obitelj se može osjetiti kao ona koja je progonjena i dovodi se u pitanje njezino dostojanstvo, rekao je propovjednik.

Usvojimo Isusov mentalitet 

Osvrćući se na četvrtu Isusovu poruku koja donosi utjehu, mons. Uzinić je izrazio mišljenje da za obitelj i Crkvu vjerojatno neće doći bolja vremena, ali Isus nas tješi i kaže da se ne bojima i da je, po uzoru na riječi iz evanđeoskog ulomka – ‘blago nama’. A da je ‘blago nama’, potrebno se vratiti na prvo blaženstvo i prvo prokletstvo. Najvažnije za obitelj nije ono što se događa izvan obitelji, nego ono unutar nje. Potrebno je međusobno se podržavati, služiti, ljubiti i tada obitelji nitko ništa ne može. Ona je tada zalog za budućnost.

Zaključujući propovijed kazao je kako često mislimo da Bog u našu obitelj i brak unosi kaznu ili blagoslov. To možemo razumjeti u kontekstu današnjeg evanđelja. Ova blaženstva nisu blagoslov kao ni Božja prijetnja, nego posljedice logike koju živimo. Ako usvojim Isusov mentalitet, onda ‘blago nama’.