Blagdan se u Crkvi inače slavi 8. studenog, a snagom papinske povlastice, u njegovu rodnom mjestu slavi se 9. studenog, još od vremena kanonskog priznanja kulta 1889. godine.

Pontifikalnu koncelebriranu misu predslavio je kotorski biskup Ivan Štironja u zajedništvu s biskupijskim svećenicima. Nakon pozdrava župnika don Roberta Tonsatija, biskup Štironja izrazio je dobrodošlicu svim vjernicima biskupije i hodočasnicima, te im je zahvalio za prisustvovanje. Istaknuo je važnost molitvenih okupljanja poput toga, kada se ne slavi samo blagdan župe, već i biskupije, budući da je bl. Gracija njezin sveti suzaštitnik. Biskup Štironja posebno je pozdravio sestre služavke Malog Isusa na čelu s provincijalnom glavaricom s. M. Terezijom Pervan.

Govoreći o životu bl. Gracije, biskup se osvrnuo na važnost kućnog odgoja u vjeri, pobožnosti i poniznosti. „Pobožnost, koja je zapravo i jedan od darova Duha Svetoga, lijek je koji ulijeva nadu da i ovo naše vrijeme može biti blagoslovljeno vrijeme radosna susreta Boga i čovjeka. Sv. Pavao na čudan i u isto vrijeme čudesan način pokazuje put do te stvarnosti. Kaže sv. Pavao: ‚Lude svijeta izabra Bog da postidi mudre; i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake…‘ U očima mnogih, ludi su oni koji u 21. stoljeću idu u Crkvu, okupljaju se na pobožnosti, ludi su jer vjeruju u Boga, mole se Gospi, i od svetaca traže pomoć. U očima svijeta, ludi smo svi mi koji smo se danas okupili u ovoj crkvi u čast bl. Gracije. Ludi smo jer slušamo riječ Božju, tražeći u Bibliji plamen vjere koji obasjava staze i daje odgovore na sva životna pitanja. Ludi smo kao i bl. Gracija koji je u Euharistiji prepoznao i susreo živoga Boga, klanjao mu se i iz toga vrela crpio snagu za svagdašnji život.

Braćo i sestre! Nemojmo se bojati, sramiti niti umoriti biti ludi za Istinu i radost života koji nam samo Isus može podariti. Ne bojmo se izabrati prolaznu ludost radi neprolazne mudrosti.

Bl. je Gracija do ludosti vjerovao u čudo Kristove prisutnosti i skrivenosti u Euharistiji. Da, Isus je čudesno nazočan i čudesno skriven u Presvetoj Euharistiji, kako to netko lijepo reče: dovoljno prepoznatljiv onima koji ga žele i dovoljno skriven onima koji ga ne žele. Za mnoge naše suvremenike Isus je ludost koja nema veze s pameću. No, nemojmo dopustiti da nas to poljulja u vjeri, nego baš suprotno. Odolimo nasrtaju napasti koja nas vuče da vjerujemo samo u ono što je opipljivo, što zadovoljava tjelesne strasti a dušu ostavlja praznu i pustu. Osobito to poručujem vama dragi mladi.“

Svoju propovijed biskup je zaključio poticajem na nasljedovanje svetačkog primjera bl. Gracije. „Neka zajednička misija sviju nas ovdje nazočnih bude upravo ovo: ići stopama svetosti bl. Gracije. Preporučimo ga svima onima koji traže istinu i svetost života, kao i onima koje muče razne životne poteškoće i nevolje. U bl. Graciji zasigurno mogu naći istinskoga prijatelja koji će ih odvesti do Isusa – spasitelja i otkupitelja svih ljudi. Bl. Gracija, moli se za nas Bogu Jedinome, koji nas stvori i milošću spasi, nek’ vječna slava u nebu se ori, Presvetom Trojstvu. Amen!“

Na kraju mise je župnik don Robert zahvalio svima za pomoć prilikom organizacije proslave blagdana. Osobitu zahvalnost i pohvalu izrazio je vokalnom ansamblu Chorus angelorum sa sjedištem u Brelima, koji je pod ravnanjem Laure Radić i uz orguljsku pratnju Ivana Peraka, predvodio pjevanje. Kako je don Robert naglasio, radi se o veoma mladom ansamblu i po nastanku i po starosnoj dobi pjevača, koji je pokazao koliko vrijede predan rad i požrtvovnost, te ih je potaknuo da nastave rasti u ljubavi prema liturgijskom pjevanju. Solističke dionice liturgijskih skladbi izveli su Laura Radić, Jure Šaban-Stanić i Luce Granić.

Poslije blagoslova, svećenici su se uputili s biskupom do blaženikova oltara da bi iskazali štovanje njegovim relikvijama. Posebnu radost kod župljana i hodočasnika izazvala je izvedba čuvenog svečanog himna bl. Gracije – zahtjevne skladbe koju je o. Konrad Ebert skladao za mjesni muški župni zbor prilikom slavlja beatifikacije bl. Gracije 1889. godine, a koju je Chorus angelorum pjevao dok su vjernici molili pred blaženikovim relikvijama.

Na sam blagdan slavljene su još tri mise. Prvu u 6 sati, služio je župni upravitelj Prčanja i Stoliva don Željko Pasković, zatim je misu u 8 sati služio župnik Dobrote don Ante Dragobratović.

Župnu misu u 10 služio je župnik don Robert. U homiliji je naglasio da je jedna od karakterističnih odlika bokeljskog mentaliteta ponos na vlastitu povijest, događaje, mjesta i ljude koji su obilježili minula vremena. Koliko god opravdano bili ponosni na tu povijest koja se toliko često površno i nedovoljno proučava, poručio je don Robert – važno je uočiti, da ljudi minulih vremena, premda neporecivo značajni i važni, kao i ljudi današnjice, koliki god ugled i važnost u društvu i medijima uživali, konkretno nemaju stvarno značajan upliv na živote vjernika u svakodnevnici. S druge strane, jedna neuka pastirica iz zaleđa Boke Kotorske, jedan kapucin niskog rasta s govornom manom, jedan skromni ribar s Mula – ljudi koji bi po nekim općim kriterijima  bili potpuno beznačajni i prezreni, ljudi su koji danas podjednako nadahnjuju i potiču, kojima se molimo i tražimo utjehu, putokaz, snagu i zagovor u našim životnim borbama.

Upravo se na životu bl. Gracije pokazuje da put malenosti i poniznosti – put koji vodi do svetosti. Dok o drugim velikanima čitamo u knjigama i njihova imena nam često blijede u sjećanjima, svetu prisutnost i moćan zagovor muljanskog ribara – pustinjaka augustinca Gracije, osjećamo svakog dana u svom životu: i kad ga ovako svečano slavimo, sa svim bogatim uresima njegova oltara koja su plod neizmjernog odricanja i žrtve Muljana i njegovih štovatelja, i kad ga svakog dana molimo za pomoć i zagovor. Blaženi Gracija čovjek je koji bio otvoren Božjem vodstvu koje ga je dovelo i do promjene zanimanja i zavičaja; danas i nakon više od pet stoljeća od njegovog preseljenja u nebesku slavu, snažno govori primjerom svog života, poziva, tješi i pruža nesebično svoju pomoć, kazao je don Robert, potaknuvši na nasljedovanje blaženikove ljubavi prema svetoj euharistiji i molitvi.

Pjevanje je predvodio župni zbor uz orguljsku pratnju Anđele Homen, prof., a svečano slavljenje na zvonima izveo je Ivan Perak, umjetnički voditelj vokalnog sastava Chorus angelorum. Nakon mise vjernici su pristupili molitvi pred blaženikovim oltarom.

Proslavi blagdana prethodila je trodnevna duhovna priprava od 6. do. 8. studenoga. Svake se večeri na blaženikovu oltaru slavila svečana misa, te se pred njegovim relikvijama pjevao himan i molila pobožnost trodnevnice, nakon koje su vjernici u osobnoj molitvi iskazivali štovanje blaženikovim relikvijama. U subotu i nedjelju mise je predslavio župnik Tonsati. Posljednjeg dana misu je predslavio župnik Tivta don Milidrag Janjić, a prije mise bilo je euharistijsko klanjanje.