„Sv. Donat, zadarski biskup rođen u uglednoj zadarskoj obitelji, svojim povijesnim zaslugama, duhovnom snagom i čudesima izdvaja se u nizu duhovnih osoba Zadarske nadbiskupije. Imamo milost biti uz moći sv. Donata u njegovom relikvijaru škrinji“, rekao je župnik Pinčić u propovijedi. Izrazio je žaljenje uime mnogih vjernika što je biskup Donat, „veliki i mudri čovjek koji je dao potpuni odgovor na izazove svoga vremena“, a 809. g. donio je i moći sv. Stošije u Zadar, nedovoljno svečano i s nedostatnom pobožnošću slavljen u svome gradu kojega je simbol i čije je ime pronio svijetom.

Tome je uvelike pridonijela činjenica što je crkva Sv. Donata, koju je u sklopu zadarskoga Nadbiskupijskog kompleksa dao izgraditi upravo biskup Donat u 9. st., desakralizirana dva i pol stoljeća. Ta je crkva najvrjedniji spomenik predromaničkog graditeljstva ranog srednjeg vijeka u Hrvatskoj i zbog svoga oblika rotonde jedna je od najznačajnijih takve vrste u Europi. Crkvu Sv. Donata 1798. g. austrijske vlasti pretvorile su u skladište, a kasnije je za Napoleonovih osvajanja pretvorena u konjušnicu. Crkva Sv. Donata nije pod nadležnošću Zadarske nadbiskupije niti se u njoj slave bogoslužja, nego je muzejski prostor u kojemu se održavaju razna kulturna događanja i pod nadležnošću je Arheološkog muzeja Zadar.

U želji da se Donatov blagdan svečanije proslavi s njegovim relikvijarom, čemu uvelike pridonosi i mogućnost čašćenja svečevih moći, župnik Pinčić proteklog je tjedna upitao generalnog vikara Zadarske nadbiskupije postoji li u zadarskoj riznici neki Donatov relikvijar kojega bi izložio puku na čašćenje. Čim je Škrinju sv. Donata, izvorno napravljenu u 16. st., uzeo u ruke, župnik Pinčić osjetio je da se u njoj zaista i nalazi ono što je na njoj na prednjoj strani na pločici napisano. Uz lik biskupa Donata s mitrom i pastoralom, na pločici piše: „MDCCCIX Fu in Duomo trasferito S. Donato“ i „MDCCCXXVI Fu riposto in questa Cassetta“. U prijevodu: „1809. g. Sv. Donat prenesen u katedralu. 1826. g. postavljen u ovu škrinju“. Ispod gornjeg poklopca škrinje je staklena stijenka, a kroz nju u škrinji vidi se nekoliko kostiju, obloženih pamukom te smotuljak pergamene. Relikvijar će uskoro otvoriti zadarski nadbiskup Želimir Puljić koji je jedini ovlašten to učiniti i odrediti ponovnu rekogniciju tih kostiju nadležnim stručnjacima.

U radosti zbog obnovljene pobožnosti sv. Donata u budućnosti, čemu pridonose i te moći i u zahvalnosti Bogu „što nam je podario toga svetog čovjeka koji je bio stup mira i posrednik mira između Istoka i Zapada“, župnik Pinčić potaknuo je vjernike da „svečanije, s više duše i srca odamo Bogu slavu časteći toga velikog čovjeka koji je najzaslužniji što je njegov nadbiskupijski grad Zadar postao Stošijin grad i nadbiskupija“.

Tragom navještaja Božje riječi iz Knjige Siraha koji govori o mudrosti, u propovijedi don Josip rekao je da je čovjek mudar onoliko koliko poznaje i poštuje Božju mudrost. Sv. Jakov govori o lažnoj i istinitoj mudrosti koja dolazi odozgor, čista je i miroljubiva. „Sv. Donat bio je mudar biskup svoga vremena. Svoju mudrost crpio je iz Božje mudrosti. Njegovo ime Donatus znači Od Boga darovan“, rekao je don Josip, istaknuvši da je Donat živio u vrijeme careva, Karla Velikog na Zapadu i Nicefora na Istoku. „Prema Donaldovu ljetopisu, pouzdano se zna kako su biskup Donat i mletački dužd 804. g. bili na dvoru bizantskog cara Nicefora u Carigradu, tadašnjem Konstantinopolu. Uime Karla Velikog pregovarali su o razgraničenju između bizantske teme i hrvatskoga kneževskog teritorija u Dalmaciji. Zahvaljujući tim susretima s vladarima Zapada i Istoka, 812. g. zaključen je Aachenski mir između Franačkog i Bizantskog Carstva kojim su Franci dobili Istru i Hrvatsku, a Bizant dalmatinske gradove i Veneciju. Biskup Donat tako je puno pridonio da Zadar i ostali dalmatinski gradovi, Kotor, Dubrovnik, Split, Trogir, Rab, Krk, Osor ostvare veliku autonomiju i da ujedno budu čuvari plovnih putova trgovine“, rekao je don Josip u propovijedi.

„Biskup Donat zauzimao se za mir, za ono bez čega nijedno društvo i čovječanstvo ne može funkcionirati, napredovati i rasti. Na taj način učinio je sve da se zloduh tadašnjeg vremena otkloni. Zahvalni smo mu i molimo njegov zagovor da bdije nad Zadrom i udijeli svoj zagovor svakome tko se njemu utječe. Neka Gospodin kraljuje i u našim srcima kao što je kraljevao u njegovom životu, u srcu toga biskupa, čovjeka koji je znao u danom trenutku, u teškom trenutku učiniti što je bilo najbolje. Donat je simbol grada Zadra i neka se nikad ne izgubi“, potaknuo je katedralni župnik Pinčić.

Upravo u zahvalnosti za posredovanje i doprinos u sklapanju mira između dva carstva, biskup Donat u Carigradu je od cara Nicefora dobio na dar moći sv. Stošije. Donio je svetičine relikvije u Zadar i pohranio ih je u tadašnju katedralu Sv. Petra, koja je zbog svetičinih moći i velikog štovanja kasnije posvećena sv. Stošiji gdje se i sada nalaze u mramornom sarkofagu koji je dao izraditi upravo biskup Donat. Njegovo ime je i uklesano na tom sarkofagu. Sv. Donat u Bizantu je dobio na dar i relikvije sv. Krševana i sv. Zoila, a prema predaji i relikvije solunskih svetica Irene, Agape i Kijone, sestara koje su stradale u Dioklecijanovim progonima. „Tako su u Zadar došle relikvije svih svetaca povezanih s mučenikom sv. Krševanom. Biskup Donat najzaslužniji je što se sv. Anastazija štuje u Zadru, tako je zabilježeno i na natpisima na kamenim gredama i mramornom relikvijaru iz kapele sv. Stošije. Sv. Donat tim je svetinjama duhovno obogatio Zadar i njegove crkve“, istaknuo je don Josip.

Donat je umro oko 811. g. i pokopan je u crkvi Presvetog Trojstva koju je dao izgraditi i već 15 stoljeća nosi naziv crkva Sv. Donata. Za vrijeme zadarskog nadbiskupa Stelle, posmrtni ostaci biskupa Donata 1622. g. smješteni su ispod glavnog oltara u toj crkvi. Nakon provale Francuza u Zadar, posmrtni ostaci Donata 1809. g. preneseni su u Stošijinu katedralu. Prikaz Donatova lica nalazi se na fresci iz 14. st. na zidu zadarske katedrale. Prvi relikvijari posvećeni sv. Donatu spominju se u 15. st.

Nakon mise, puk je izrazio čašćenje Donatovim relikvijama u škrinji koja je duga 65 cm, a visoka i široka 28 cm. Ta je škrinja zadnji put bila otvarana 1930-ih godina. Škrinja s moćima koja je bila izložena na blagdanskom misnom slavlju sv. Donata opisana je i predstavljena i u vrijednoj monografiji „Zlatarstvo – umjetnička baština Zadarske nadbiskupije“ autora Nikole Jakšića i Radoslava Tomića. Ti povjesničari pišu da su se relikvije sv. Donata izvorno čuvale u mramornom sarkofagu s natpisom na svečevu oltaru u crkvi Sv. Donata. Nadbiskup Luka Stella dao je izvaditi sarkofag s relikvijama iz oltara 1622. g. da bi se utvrdila njihova autentičnost. Nakon toga, moći su stavljene u novi sarkofag te su bile izložene na glavnom oltaru, ispod stare Gospine slike iz crkve Sv. Marije Velike. Oltar je nadbiskup Stella tada posvetio Bogorodici i sv. Donatu.

Škrinja s relikvijama sv. Donata sastavljena je od dijelova iz različitog vremenskog razdoblja i više puta je prepravljana. Zbog ratne opasnosti, škrinja čiji najstariji dio datira oko 1540. g., u katedralu Sv. Stošije prenesena je 1649. g. Nadbiskup Vittorio Priuli odredio je 1705. g. da se škrinja preoblikuje te je izložio u crkvi Sv. Donata na novom mramornom oltaru s kipovima sv. Krševana i sv. Stošije. Škrinju je 1809. g. u katedralu Sv. Stošije svečano prenio generalni vikar Ivan Đurović. Relikvije su izvađene i stavljene u kutiju od orahova drveta, ukrašena likovima svetaca s pozlaćenim srebrom. Takva je 30. travnja 1809. g. pohranjena u riznici. Konačni oblik škrinja je dobila 1826. g. Na prednjoj strani u sredini škrinje nalazi se okrugli medaljon čiji je rub od lovorovog lišća, a u sredini je lik sv. Donata u biskupskoj odjeći s pastoralom i mitrom. Na mitri i plaštu na prsima umetnut je poludragi crveni kamen. Na rubovima škrinje je srebrna traka i četiri ukrasna metalna okova. Iznad medaljona je valovita metalna pločica na kojoj je velikim slovima natpis: ‘CORP. S. DONATI EP. IAD“, u prijevodu: „Tijelo sv. Donata, zadarskog nadbiskupa“.