Središnje euharistijsko slavlje predvodio je predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zadarski nadbiskup Želimir Puljić, a koncelebrirali su splitsko-makarski nadbiskup i metropolit nadbiskup Marin Barišić, splitsko-makarski nadbiskup koadjutor i apostolski upravitelj Porečke i Pulske biskupije Dražen Kutleša, šibenski biskup Tomislav Rogić, apostolski upravitelj Hvarske biskupije i biskup Mostarsko-duvanjske i trajni apostolski upravitelj Trebinjsko-mrkanske biskupije Petar Palić, umirovljeni hvarski biskup Slobodan Štambuk, generalni vikar i župnik Jelse don Stanko Jerčić, hvarski župnik i dekan don Toni Plenković i viški dekan i župnik don Milan Šarić te još deset svećenika. U misnom slavlju sudjelovali su brojni vjernici hvarske župe i župa otoka Hvara. Među njima su bili gradonačelnik Hvara Rikardo Novak i predsjednik Gradskoga vijeća Hvara Jurica Miličić. Liturgijsko pjevanje predvodio je katedralni „Zbor sv. Cecilije“ pod ravnanjem maestre Klare Milatić i uz orguljsku pratnju maestra Slavka Reljića. U pjesmi u čast mučenika „Slavom si i čašću okrunio njega, Gospodine“ u duetu su pjevali Ivo Tudor Broje i Željko Novak Šegi, a pod misom su pjevali i članovi bratovštine sv. Nikole.

Pred početak središnjeg euharistijskog slavlja nadbiskupi i biskupi su sa svećenicima pohodili kapelicu Sv. Prošpera gdje je izmoljena posebna molitva koja se molila u Godini sv. Prošpera i u devetnici njemu u čast. Na početku misnog slavlja biskup Palić rekao je: „Svečanom euharistijom i otvaranjem rake sv. Prošpera 10. svibnja prošle godine započeli smo Godinu sv. Prošpera u kojoj smo se htjeli spomenuti 350. obljetnice od dolaska relikvije sv. Prošpera u grad Hvar. Povijest svjedoči da je ondašnji hvarski biskup Ivan Andreis, u svom promišljanju kako najbolje pastoralno odgovoriti na izazove u gradu toga vremena, odlučio od pape Klementa X. zatražiti relikvije, kako bi narod potaknuo na pobožnost i slogu. Relikvije sv. Prošpera koje je 1671. godine dobio biskup Ivan položene su u ovoj našoj katedrali, a tri godine kasnije sv. Prošper je proglašen suzaštitnikom grada Hvara i Hvarske biskupije. Njegovom se zagovoru utječemo i mi danas okupljeni u našoj katedrali, uz njegove relikvije“.

Nadbiskup Puljić u propovijedi je, između ostaloga, istaknuo kako sv. Prosper „svetački počiva na oltaru, trofejom pokrit junačkim, u našem slavnom Hvaru. Jer, sveti Prošper mučenik, našeg je grada zaštitnik“. „Mučenici su zaista veliki Božji dar Crkvi. Vjernici su stoga već od početka obilježavali njihove grobove, tamo se okupljali i molili. Taj pobožni čin nazivali su ‘pohod pragovima’ (visitatio ad limina) Nije, međutim, bilo lako i moguće svima ići u Rim i moliti na njihovim grobovima. Stoga su biskupi nastojali nabaviti relikvije svetih mučenika za svoje katedrale gdje će vjernici moći moliti i njihov zagovor tražiti i prositi“, napomenuo je nadbiskup Puljić.

„Sveti mučenici toliko su se srasli s mjestima gdje ih se posebice časti da je nemoguće zamisliti prošlost, a ni sadašnjost bez njih. Odstranite, npr., sv. Vlaha iz kulture i umjetnosti, arhiva i graditeljstva što će ostati od Grada kojega Parac drži u svojim rukama. To naprosto nije moguće ni zamisliti. Isto se može reći i za odnos grada Hvara i njegovih svetih zaštitnika Stjepana i Prošpera. Sveti mučenici, dakle, bili su i ostali duša jednoga mjesta; nebeski zagovornici i tješitelji ljudi kroz stoljeća“, pojasnio je nadbiskup Puljić nadodajući kako je „Sveti Ivan Pavao II. svojevremeno pozivao mjesne Crkve neka ‘učine sve da se ne pusti zaboravu spomen onih koji su trpjeli za vjeru i Crkvu’. S tom nakanom sagrađene su crkve u Udbini i u Staroj Gradišci“, napomenuo je nadbiskup.

„Vi ste, dragi Hvarani, ‘Godinu svetoga Prošpera’ započeli biblijskim bdjenjem ovdje u katedrali. Što, dakle, sada činiti nakon ‘Godine sv. Prošpera’?!“, pitao je i naveo što ne bi trebalo činiti: „U Babilonu je npr. oholost života dovela ljude do pomutnje jezika, pa su riječi kao prirodni izvor sporazumijevanja postale izvorom nesporazuma. U Korintu je, znamo, nastala svađa među samim vjernicima, a, duh navijanja, svadljivosti i netolerancije stvorio je određeni raskol koji se očitovao u nezdravom nadmetanju: ‘bolji naši nego vaši’. To je razljutilo čak i apostola Pavla pa ih je ‘zaklinjao imenom Gospodina Isusa Krista neka budu iste misli i istog osjećanja’“, kazao je nadbiskup, navodeći kako u „nedavno objavljenoj knjizi Zorke Bibić ‘Gladi naše zaštitnik’ piše da je hvarski biskup Ivan Andreis 1671. donio relikvije sv. Prošpera u Hvar da bi ‘ojačao slogu među stanovnicima grada i otoka Hvara“.

Postavljajući ponovno pitanje: „Što nam je činiti nakon ‘Godine sv. Prošpera’“ i: „Kako ugrađivati svetost u perspektivu našega rada, života i hoda“, na što nas je pozvao sv. Ivan Pavao II., nadbiskup je naveo Isusove riječi iz pročitanog Ivanova evanđelja: „Oče sveti sačuvaj ih u svom imenu“ te pojasnio kako nas je Isus „već davno zamilovao svojom velikosvećeničkom molitvom, pa nema razloga biti u strahu, zabrinuti i nesigurni za našu budućnost. On moli Oca za nas i ne traži da ‘nas uzme sa svijeta, već da nas zaštiti od Zloga i sačuva u istini’ jer, njegovim uskrsnim otajstvom mi smo ‘postali rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečen da naviješta silna djela Onoga koji nas iz tame pozva u svoje divno svjetlo’, kako pjevamo u uskrsnom predslovlju“, pojasnio je nadbiskup.

„Apostol Petar nas s druge strane hrabri i potiče u svojoj poslanici da budemo ‘radosni ako za njega budemo trebali i trpjeti’. I nalaže nam ‘biti uvijek spremni pružati svima obrazloženje nade koja je u nama’ (1 Pt 3, 15). Tu je, dakle, odgovor na upit što činiti nakon ‘Godine sv. Prošpera’ i kako ugrađivati ‘svetost u perspektivu našega rada, života i hoda’. Neka nam suzaštitnik sv. Prošper, koji je već tri i pol stoljeća sugrađanin Hvara, te osobiti zagovornik i prijatelj svih žitelja Hvarske biskupije, pomogne boriti se s teškoćama i nevoljama života. Neka nam pomaže ustajati nakon mogućih padova, odgovorno i savjesno vršiti male i obične stvari, te usvajati i ugrađivati u program našega hoda i rada to ‘visoko mjerilo redovitoga kršćanskoga života’. Jer, slavimo, braćo Hvarani, ‘velikoga junaka i njegova djela jaka’. On je nadvladao sve protivštine ‘krjepošću i bijegom, uz Božju milost pod Isusovim stijegom’, zaključio je nadbiskup Puljić.

Pri kraju misnog slavlja preko Trga sv. Stjepana I., pape i mučenika, prošla je veličanstvena vjekovna procesija u kojoj su, kao i uvijek, osobito bili vidljivi brojni članovi hvarskih bratovština sv. Križa i sv. Nikole.

Svečanoj proslavi završetka Godine sv. Prošpera u Hvarskoj biskupiji i svečeva blagdana prethodila je devetnica sa svibanjskom pobožnošću. Misna slavlja predvodili su o. Ivo Plenković, don Milan Šarić, don Ljubomir Galov, don Mili Plenković, don Stanko Jerčić, don Ivica Hljev, don Boris Jozić, fra Stipo Marčinković i fra Anđelko Domazet. Na misnim slavljima liturgijsko pjevanje predvodili su katedralni „Zbor sv. Cecilije“ pod ravnanjem i harmonijskom pratnjom maestre Klare Milatić, „Zbor sv. Cecilije“ iz Jelse pod ravnanjem i harmonijskom pratnjom maestra Slavka Reljića, pučki pjevači i muška klapa Sv. Duha iz Vrbanja, ženski zbor iz župe Sućuraj pod ravnanjem i harmonijskom pratnjom prof. Ivane Andrijašević iz Drvenika te, uz pratnju gitare, Marko i Karolina Rubil iz Slavonskoga Broda.

U vrijeme devetnice otvorena je obnovljena kapela Sv. Prošpera, dogodilo se cjelonoćno biblijsko bdjenje, cjelodnevno klanjanje pred Presvetim, monodrama Trpimira Jurkića „Zapisi iz nevremena“, otvaranje izložbe Siniše Vukovića „Kip Biblije – tijelo jezika sa sviju kontinenata“, predstavljena je knjiga Joška Bracanovića „Sveti Prošper hvarski“, održano je hodočašće mladih od Brusja do Hvara pod nazivom „Put Svjetla“ te svečano otkrivanje kipa sv. Prošpera, rad akademika Kuzme Kovačića.

Proslava završetka Godine sv. Prošpera u Hvarskoj biskupiji i njegova blagdana počela je pri kraju devetog dana devetnice svečanim pjevanjem I. Večernje i posebnim programom pod nazivom „Večer uoči sv. Prošpera“ koji su s katedralnim zborom izveli mladi hvarske župe Noa Barčot, Zorka Bibić, Ivona Kundid i Zorana Miličić, a sve je završeno s pjesmom Tebe Boga hvalimo.