Svečano proslavljena svetkovina Bezgrešnog začeća u Centralnom bogoslovnom sjemeništu

Nadbiskup Barišić slavio je misu u koncelebraciji sa šibenskim biskupom Tomislavom Rogićem, umirovljenim šibenskim biskupom Antom Ivasom, provincijalom Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Markom Mršom, pastoralnim vikarom mons. Nediljkom Antom Ančićem, novim rektorom don Vedranom Torićem, dekanom KBF-a Sveučilišta u Splitu fra Šimunom Bilokapićem, duhovnikom bogoslova don Jurom Vrdoljakom te ostalim svećenicima i đakonima.

Mons. Barišić u uvodu je prenio pozdrave splitsko-makarskoga nadbiskupa i metropolita Zdenka Križića koji nije mogao prisustvovati proslavi zbog prehlade. Nakon što je pozdravio sve prisutne po redu i časti čestitao je svima, a napose rektoru, duhovniku bogoslova i svim bogoslovima njihovu zaštitnicu.

„Ova proslava ima posebno mjesto u Centralnom bogoslovnom sjemeništu. Većina nas ovdje prisutnih odrasla je uz ovu svetkovinu. Naše ljudske i svećeničke formacije tijesno su povezane uz ovu ustanovu čija je zaštitnica upravo Bezgrešna. Ovaj događaj je tako važan događaj u povijesti čovječanstva da smo ponosni što smo sinovi i kćeri Bezgrešne. Uz zagovor Bezgrešne nadamo se da ćemo postati svjedoci Božje milosti na putu svetosti. Ovaj događaj Marijina Bezgrešnog začeća nije pitanje samo povijesti, već ta dinamika njezinog uključivanja u povijesti živi i na svoj način u svakome od nas“, istaknuo je predslavitelj pozivajući prisutne na čin kajanja.

U svojoj je propovijedi đakon Petar Paradžik naglasio da svetkovina Bezgrešnog začeća govori o Božjoj volji za svakoga od nas. „Ona je unaprijed očuvana od svake ljage grijeha jer je od Boga izabrana za posebnu ulogu u povijesti spasenja. Bog ima plan za spasenje svijeta, ne djeluje stihijski, ne treba se snalaziti u okolnostima koje bi ga mogle zateći, tj. u onome što mu mi ljudi možemo pripremiti. On će svoj plan ispuniti, svoje obećanje izvršiti, svoju volju sprovesti“, istaknuo je na početku.

Nadovezujući se na liturgijsko čitanje iz Knjige Postanka, gdje Bog u „Protoevanđelju“ daje obećanje čovječanstvu da će Spasenje doći po ženi, ističe da Crkva u toj ženi prepoznaje Mariju koja će roditi Spasitelja svijeta. „Kao što sa svakim od nas Bog ima plan, tako ga ima i s Marijom, da bude majka Sina njegova. Anđeo Gabrijel joj dolazi i govori joj da je milosti puna. Ovdje se nalazi ključni dio za razumijevanje današnje svetkovine. Anđeli su bića koja imaju razum daleko bistriji od nas ljudi i daleko veću moć spoznaje, a pored toga i neumoljivo jaču volju koja se ne da pokolebati. Kada arkanđeo Gabrijel dolazi Mariji, on odmah razumije ono što vidi i to bez kolebanja izriče: ona je milosti puna. On u njoj prepoznaje Onoga kojega stalno motri u nebu. Prepoznaje u Mariji djelo Onoga od kojega dolazi svaka milost, koji je izvor svake milosti. A budući da je ona puna te milosti, u njoj nema mjesta grijehu. Ono što je Gabrijel odmah prepoznao i bez sustezanja rekao, to je Crkva, iako vjerujući od početka, svečano proglasila tek 19. stoljeća poslije“, kazao je.

Marija nam je dana ne samo kao primjer već i kao zagovornica milosti. „Marija označuje Crkvu, zaručnicu Kristovu, ljepotu bez ljage i bore. Bog ju daje za primjer i uzor svetosti da u njoj vidimo Božji plan za svakoga od nas, a to je proslava u nebu. Dao nam ju je kako bismo išli onamo i onako kamo i kako je išla naša Majka. Ona nam je dana ne samo za primjer, već i kao odvjetnica milosti. Njezina uloga, u Božjem planu spasenja, ne završava smrći i uskrsnućem njezina Sina niti njezinim uznesenjem na nebo. Ona nas trajno zagovara i moli za svakoga od nas kao naša Majka“.

„Možda se osjećamo izgubljeno, možda smo u tjeskobi, možda ne znamo koji je Božji plan za nas ili nas taj plan možda zastrašuje. Možda nam se neke situacije čine teške i nemoguće. Tu se nalazimo zajedno s našom Majkom Marijom. Ni ona nije znala kamo je Bog vodi ni što je sve čeka. A to što mi ne znamo kamo stvari idu i što se događa ne znači da ni Bog ne zna ili da možda čeka dok nam stvari ne budu jasnije. On i tada djeluje, vrši djelo svoga spasenja. Naša je Majka učinila jedno. Dopustila je Gospodinu da uđe u njezin život, primila ga je u svoje srce“, zaključio je na kraju homilije.

Na kraju se riječima zahvale obratio rektor don Vedran Torić. „U današnjem smo drugom čitanju, na temelju poslanice Efežanima, razmatrali nad Pavlovom zadivljenošću nad onim što je Bog učinio za čovjeka, što je učinio za njega, grješnog i nedostojnog Pavla. Bog nas je u Kristu blagoslovio svakim blagoslovom duhovnim. Pavao, jer je u Sinu spoznao svoj identitet ljubljenoga sina, on blagoslivlja Boga. No ove Pavlove zadivljenosti i ushićenosti ne bi bilo da nije bilo Marije. Bez njena slobodnog pristanka, bez njezina osluškivanja i vršenja Božje volje, bez njezina služenja i molitve. Ništa od milosti koje je Bog izlio u Mariju, ne ostaje samo za Mariju. Ni njezino Bezgrešno začeće, ni začeće Sina Božjega. Marija izlijeva svu primljenost na nas. Ona je ‘protočnica’ Božje milosti. Draga braćo i sestre, ništa nije samo naše. Mi svi u Kristu pripadamo jedni drugima. Udovi smo njegovoga mističnoga tijela. I ne možemo ništa solirajući, već samo u zajedništvu jedni s drugima. Jer pripadamo jedni drugima. Stoga, i naša bogoslovija, mladići koji se pripremaju za sveti svećenički poziv, ne mogu sami, ne mogu bez naše protočnosti Božje milosti, bez naših svakodnevnih ‘da’ Bogu i svakodnevnih ‘ne’ zlu i grijehu“, zaključio je rektor bogoslovije pozivajući sve da mole za bogoslove i nova svećenička zvanja.