Koncelebrirali su duhovnik sjemeništa vlč. Petar Mlakar, prefekt sjemeništa vlč. Luka Premelč, don Stjepan Bolkovac, SDB. Euharistijsko slavlje počelo je s ulaznom procesijom u kojoj se nosio Evanđelistar, koji je vlč. Premelč položio na oltar.

U uvodnim mislima preč. Pavlaković potaknuo je okupljene hodočasnike da i oni nose nadu izabranog naroda koja glasi: Idite k Josipu! Zatim je rekao da su došli biti dionici zajedništva vjere u kojem pred Gospodina donose svoje živote, svoju zahvalnost, te mole utjehu i snagu zagovora sv. Josipa, zaštitnika cijele Crkve i drage nam domovine Hrvatske. „U našem narodu, a napose u vjernicima Crkve zagrebačke, svjedoči se desetljećima istina Per Mariam et Josephum ad Deum – po Mariji i Josipu do Boga!“

Prvo čitanje pročitao je sjemeništarac Krunoslav Lukšić, psalam je otpjevao Patrik Turčin, a drugo čitanje Luka Vragović, dok je Evanđelje svečano otpjevao prefekt Premelč.

U homiliji preč. Pavlaković osvrnuo se na prvo čitanje proroka Samuela te ocrtao Samuelovo poslanje i ulogu u povijesti izraelskog naroda, prisjetivši se da je Samuel bio sličan Mojsiju jer je razgovarao s Bogom, te da je bio divan svećenički lik koji se nije bojao stupiti pred narod da ga u Božje ime opomene, a ni pred kralja kojemu je najavio Božji sud. Samuel je bio i „posrednik pomirenja“ i kanal spasenja. On je karizmatička osoba koja ostaje duhovni vođa svoga naroda. A kad je Gospodin odbacio Šaula, Samuel je pomazao Davida za kralja od kojega se za devet i pol stoljeća kasnije rodio Josip, muž Marijin, za koga evanđelist Matej kaže da je bio ‘pravedan’. Samuel je dakle bio sredstvo u Božjim rukama.

„Tko je sveti Josip koga Crkva danas osobito časti? Što možemo naći o njemu u tekstovima Svetoga pisma? Novi zavjet ga spominje samo u dvanaest redaka, bez ijedne njegove riječi. Ali, i ta mjesta su dovoljna da pokažu odlučujuće crte njegova života i djelovanja. Prema tim redcima on je bio pravedan muž, čovjek dobra srca koji je imao golemo pouzdanje u Boga. Bio je čovjek vjere i poslušnosti, vjeran i onda kad je poslušnost tražila velike žrtve. Pokazao se kao zaručnik i muž čista srca, kao brižan čuvar, skrbnik i otac najsvetije obitelji“, naglasio je propovjednik.

Govorio je i o Josipovoj slavi i čašćenju u posljednjih stotinu godina u čemu su uvelike pridonijeli dokumenti crkvenog učiteljstva, posebno pape Pija IX., koji je sv. Josipa 8. prosinca 1870. godine proglasio zaštitnikom Crkve. Jednako tako, krasnih misli o sv. Josipu napisali su i papa Lav XIII., Benedikt XV., Pio XI. i Pio XII.

Papa Ivan XXIII. svojim apostolskim pismom od 19. ožujka 1961. godine proglasio ga je zaštitnikom Drugoga vatikanskog sabora, a njegovo je ime unio u kanon mise. Sv. Josipa štovali su i mnogi sveci kroz povijest, poput sv. Terezije Avilske koja ga je nazivala svojim „ocem i gospodarom“. Tu su bili također sv. Franjo Saleški, sv. Ignacije Lojolski, sv. Vinko Paulski. Njegovu štovanju u Hrvatskoj najviše su pridonijeli isusovci. Hrvatski sabor izabrao ga je pak 10. lipnja 1687. godine za nebeskoga zaštitnika hrvatskoga naroda.

Predvoditelj slavlja podsjetio je također na važnost sv. Josipa u životu vjernika o čemu govore litanijski zazivi sastavljeni njemu na čast. Ima ih 25 u kojima se nabrajaju povlastice i krjeposti sv. Josipa, velikog Božjeg miljenika: Josipe pravedni, prečisti, jaki, poslušni i vjerni. Ogledalo strpljivosti i uzore radnika. Uresu domaćega života, potporo obitelji i drugi.

Predstavio je sv. Josipa i kao osobu koja djeluje u skrovitosti i šutnji i koja je pristala biti sudionik Božje zamisli u obnovi čovječanstva, te koja je uzor vjernicima kako biti poslušan Bogu i nadati se protiv svake nade.

Propovjednik je naveo i kako hagiografi opisuju sv. Josipa i kako ga umjetnici prikazuju. Najčešće ga se prikazuje kao radnika koji radom svojih ruku privređuje kruh svojoj obitelji. Josip je uzor i zaštitnik radnika. Ima i slika koje prikazuju sv. Josipa kako s Marijom gleda na Isusa. U svijetu koji živi kao da Boga nema, ta slika Josipova znak je suvremenom čovjeku i današnjim obiteljima na koga gledati. Tu je i slika sv. Josipa kraj bolesničkog kreveta, zaštitnika blagoslovljene i sretne smrti.

Na kraju homilije rektor je zaželio da nam sv. Josip bude uzor kako biti dobri radnici i vrijedni Božji suradnici. Zaželio je da se “otvorimo Božjim poticajima u ovom svetom korizmenom vremenu, da pazimo jedni na druge i da hodimo putovima Božjim na kojima neka nas prati zagovor i zaštita ovog Božjeg ugodnika, sv. Josipa”.

Sv. Josip imao je vrlo odgovornu ulogu koju mu je Bog povjerio u djelu spašavanja čovjeka u dogođanju zemaljskoga života njegova Sina. On nije bio čovjek velikih riječi, već je bio čovjek djela, čovjek rada i osluškivanja Božje volje. Takav je Josip uzor i poticaj svima nama da budemo i mi ljudi djela, a ne riječi, poslušni volji Božjoj. „U ime čitave naše sjemenišne zajednice, svima onima kojima je nebeski zaštitnik sv. Josip, od srca čestitam njihov imendan, a ujedno i Dan očeva, te molim obilje blagoslova od ovog ‘šutljivog sveca’! Zaštitniče domovine Hrvatske, Crkve i Karmela – moli za nas!“ zaželio je preč. Pavlaković.

Pjevanje je predvodio zbor sjemeništaraca sa Šalate pod vodstvom profesora Božidara Ljubenka, uz pratnju Zvonka Palića i Josipa Ćulumovića na gitari. Nakon mise uslijedio je prigodni duhovni koncert u čast sv. Josipu, a slavlje se nastavilo u sestarskoj govornici. Završna dionica slavlja bila je zajednička posvetna molitva sv. Josipu koju je napisao sv. Bernardin Sijenski.