Na početku skupštine, nakon molitve Trećeg časa, generalni vikar Dubrovačke biskupije mons. Ivica Pervan pozdravio je okupljene svećenike i redovnike koji sudjeluju u pastoralu i predstavio predavača svećenika Zagrebačke nadbiskupije, pročelnika Tiskovnog ureda Zagrebačke nadbiskupije, liturgičara preč. mr. sc. Tomislava Hačka.

Kako se svećenička skupština održavala na dan kada se cijela Crkva prisjeća pape koji je pokrenuo Drugi vatikanski sabor sv. Ivana XXIII., biskup Glasnović je u uvodnom obraćanju podsjetio na životni put sv. Ivana XXIII. i na neke njegove misli koje mogu biti nadahnuće i današnjim svećenicima.

Posebno je istaknuo kako je ovaj papa bio duhovan, duhovit i nadahnut, prepoznat kao „dobri papa“. U svim službama koje mu je Crkva povjerila pokazao se mudrim i razboritim, dobrim čovjekom, zaštitnikom slabih i ugnjetavanih svoga vremena. Proglašen je i pravednikom među narodima. „Crkva nije muzej kojeg treba čuvati nego vrt koji treba obrađivati. Otresimo prašinu koja se nakupila na prijestolju sv. Petra“, jedna je od njegovih misli.

„Često smo u položaju da govorimo koliko je sveta misa važna drugima, a rijetko se zaustavljamo na ovoj činjenici koliko je sveta misa važna nama svećenicima“, kazao je, uz ostalo, u predavanju „Sveta misa u životu svećenika“ preč. mr. sc. Tomislav Hačko.
Govorio je nadalje o duhovnosti koju svećenici dobivaju u obiteljima iz kojih dolaze preko sudjelovanja na nedjeljnim misama, zatim u bogosloviji kroz formaciju u kojoj šire i produbljuju spoznaje kako bi kao svećenici slavili misu svaki dan do kraja života.
Predavač je također podsjetio što je u crkvenim dokumentima piše o misi te kazao kako vjernici svećenika upravo vide kao onoga koji slavi misu.

Govoreći o duhovnosti dijecezanskog svećenika o kojoj se više i konkretnije počelo govoriti posljednjeg desetljeća, a koju bi trebali imati i svećenici općenito, kazao je kako se njezina srž nalazi u riječima Četvrte euharistijske molitve. Uz misu je svećenicima za njihov rast u duhovnosti važan i ispit savjesti, pristupanje sakramentu ispovijedi, molitva Časoslova, čitanje Svetog pisma, poklon Presvetom, pobožnost Bogorodici i svecima, duhovne obnove i vježbe, osobna molitva, čitanje drugog duhovnog štiva i sl. – poručio je.

Postavivši pitanje što je posebno u svećeničkoj duhovnosti jer sve se nabrojane točke nalaze u redovitom življenju svake kršćanske duhovnosti, predavač je kazao kako je razlika u redovitosti. „Zanimljivo je kako baš od te redovitosti čovjek najčešće pobjegne. Za redovitost je osim navike važna i odlučnost i ustrajnost“, istaknuo je.

Citirao je i misao fra Josipa Marcelića kako je euharistija u duhovnosti laika „sredstvo duhovnog života kojom posvećuje svoju obitelj i svjetovna zaduženja“ dok svećenik „prvotno živi za ta otajstva“.
Predavač je također više govorio o tome kako slaviti euharistiju naglasivši da je treba slaviti pomnjivo i s vjerom.
Svećenici su zatim na skupštini imali prigodu kroz pitanja i svjedočanstva produbiti ovu temu te su nakon toga razgovarali i o nekim drugim temama.

Predsjednici i voditelji biskupijskih vijeća, ureda i ustanova na skupštini su podnijeli izvješća o radu za protekli period.