Dr. Bošnjaković pojasnio je kako je empatija sposobnost razumijevanja druge osobe, ali i upozorio kako je ipak u potpunosti i do kraja gotovo nemoguće razumjeti drugu osobu te je to sposoban samo Bog. „Mi često znamo izgovoriti riječi ja te razumijem, ali zapravo ta druga osoba bi trebala reći: vidim da me razumiješ. Onda bi to bio dokaz tog našeg razumijevanja. Načelno, suosjećanje i empatiju povezujemo s ljubavlju prema drugima te ih povezujemo s glagolima: milosrđevati, služiti, brinuti o, simpatizirati, praštati… Empatija doista jest staviti sebe u cipele druge osobe tj. gledati drugu osobu njezinim očima koliko je to moguće. Postoje razne definicije, a jedna od njih je da je to proces koji cijeli život učimo. Postoje naravno i osobe kojima je empatija dio osobnosti te nam je zbog toga ugodno biti u njihovom društvu, ali isto tako empatija se može naučiti. Empatija jest dinamičan proces između ljudi koji se u susretu otvaraju jedno drugom u nakani uspostavljanja izgrađujućeg odnosa. To uključuje spremnost sagledavati cjelovitu stvarnost drugoga iz njegove perspektive, uključujući i emocionalne i kognitivne procese, a da pri tome i sama osoba koja je empatična ostaje svjesna svojih nutarnjih procesa“, pojasnio je.

Dr. Bošnjaković je upozorio i kako je isto tako kod nekih osoba moguće pomanjkanje empatije, a često ga uzrokuje: genetika, glad, umor, deprivacija sna, bol, ovisnost o opijatima (alkohol, droga), preplavljenost stanjem druge osobe, organsko oštećenje frontalnog odnosno prefrontalnog režnja posebice u desnoj hemisferi mozga, nerazvijena bliska privrženost tijekom razvoja, i različite druge bolesti.

Govoreći o suosjećanju ustvrdio je da iako se ono često povezuje s empatijom postoje neke bitne razlike. Glavna razlika je da kod empatije ja drugu osobu nastojim razumjeti na emocionalnoj razini, a ona je ta koja će mi reći razumijem li ju u konačnici ili ne. Također ja se mogu empatizirati s nekim tko se raduje i s nekim tko tuguje. Kod suosjećanja ja zapravo vidim drugu osobu koja pati te joj nastojim tu patnju olakšati i time povećati kvalitetu života. Suosjećanje se prepoznaje u međusobnoj povezanosti sljedećih elemenata: prepoznati patnju, razumijevati univerzalnost ljudske patnje, biti empatičan s osobom koja pati i povezati se s nevoljom, tolerirati neugodne emocije koje se pojavljuju kao odgovor pomaganja osobi koja pati ostajući otvoren i prihvaćajući patnju i motivirajuće djelovati kako bi se ublažila i olakšala patnja druge osobe“, rekao je predavač istaknuvši u nastavku važnost razvijanja sposobnosti suosjećajne komunikacije.

U drugom dijelu susreta biskup Košić je upoznao svećenike s novim klerom u biskupiji te imenovanjima, a od okupljenih se oprostio vlč. Kristijan Krajnović, svećenik Krčke biskupije, koji je bio šest godina na službi u Sisku. U nastavku biskup je izvijestio o aktualnostima i nadolazećim događajima u biskupiji. Poseban osvrt dao je na aktualni biskupijski sinodalni hod čiji je prvi dio, prikupljanje prijedloga, u završnoj fazi. Najavio je i kako će uskoro biti imenovani članovi Sinode te će zasjedanja započeti u veljači 2024. godine. Biskup je još jednom upoznao sve s odlukom da će pastoralna godina koju su započeli u biskupiji biti Godina velike materijalne i duhovne obnove. Upravo stavivši naglasak na duhovnu obnovu biskup je potaknuo sve svećenike da se pridržavaju donesenih smjernica.

Na kraju svoje planove i aktivnosti za buduće razdoblje predstavili su i povjerenici i voditelji pojedinih ureda. Voditeljica Ureda za kulturu Spomenka Jurić izvijestila je o tijeku obnove istaknuvši kako su trenutačno otvorena 34 gradilišta, a pet crkvi i tri kapele bi trebale biti završene do kraja ove godine. Povjerenik za pastoral braka i obitelji Branko Koretić pozvao je sve na tradicionalni biskupijski Dan obitelji koji će se ove godine održati 7. listopada te izvijestio o prijavama i organizaciji zaručničkog tečaja u sljedećoj kalendarskoj godini.

Sljedeći Svećenički dan održat će se 5. listopada, a predavanje će održati dr. Hrvoje Špehar.