Koncelebrirao je labinski dekan i župnik te župe preč. Mirko Vukšić, kapelan u labinskim župama vlč. Jurica Vekić te umirovljeni svećenici, braća Aleksandar i Dragutin Petrović.

Započinjući homiliju, vlč. Filipović je posvijestio kako Crkva slavi samo nekoliko rođendana: Isusov rođendan, tj. Božić, rođendan BDM, tj. Malu Gospu i rođendan Ivana Krstitelja. Ostalim svecima slavi se dan smrti, „rođendan za nebo“.

U tom je kontekstu naglasio kako ni u našem životu, premda možda zvuči čudno, nije najvažniji dan našega rođenja. „Prije svega, dan začeća je dan kada sam ja postao, dan kada je Bog stvorio moju dušu, kada je započelo postojanje mene. Drugi važan trenutak u našem životu je krštenje, tj. dan sklapanja saveza s Bogom“. Pitajući se ‘zašto je to važnije od rođenja’, propovjednik je kratko odgovorio „zalud se roditi, ako ćeš život upropastiti“. Važnim datumima u životu dodao je i dan smrti, kao i imendan, te to povezao s važnim datumima pojedine crkve. „Prvi važan datum bio bi početak gradnje, dan kada je položen kamen temeljac. Iako taj dan označava početak napora, taj dan se ne slavi. Važan dan za crkvu je njezino posvećenje,  jer da biskup nije pomazao oltar i zidove crkve, ona se u ničemu ne bi razlikovala od neke druge građevine.  To je kao dan krštenja crkve. Drugi važan datum je dan zaštitnika, tj. imendan crkve“.

„Danas slavimo dan krštenja crkve. Nismo se okupili kako bi se divili lijepim freskama, nego da obilježimo obljetnicu početka jedne zajednice“, jer nastavio je propovjednik „crkva je prostor gdje se vjernici sastaju, gdje se susreću međusobno, ali i sa dragim Bogom.  Prije svega, mi trebamo sebi posvijestiti, uvijek vraćati u pamet da crkva nije običan prostor. Zbog ovoga događaja posvete crkve ona je izuzet prostor od čitavog svijeta, jer je Božja građevina.“ Podsjećajući na realnost današnjega trenutka: rušenje ili pak prenamjena crkvi, propovjednik je kao odgovor ukazao na misno čitanje „’nitko ne može postaviti drugog temelja osim Onoga koji je postavljen. A to je Isus Krist’. Čini se da je prvi i pravi problem što mi u svojim crkvama vadimo temelj, a kasnije rušimo i zidove. Što znači izvaditi temelj? Zaboravljamo da je u crkvi Isus Krist, da je u crkvi Bog. Počinjemo crkvu doživljavati lijepom zgradom, a ne mjestom slave Božje. Prestajemo imati na pameti da je crkva mjesto okupljanja vjernika, što je bit zajedništva. Ako između vas ne postoji nikako vezivno tkivo, koje bi prije svega trebalo biti sakrament, onda smo već u problemu. To je ono, što je Isus odgovorio Samarijanki nakon što ga je upitala gdje je zapravo prisutan Bog. U Njegovu odgovoru, i mi možemo iščitati zašto se u Europi zatvaraju crkve, zašto su crkve prazne ili se pretvaraju u muzeje“.

Stoga je posvijestio važnost zajedništva, jer ako ono nestane, ako nestane žive Crkve, ako prestane kontakt s Bogom, crkva kao građevina je bezvrijedna. „Crkvu ne čine vrijednom freske, već Isus Krist, Bog koji je ovdje prisutan, a potom živa zajednica“.

Homiliju je propovjednik zaključio poticajnim riječima „ako mi danas slavimo dan krštenja ove crkve, mi se zapravo prisjećamo svetog pradjedovskog zavjeta vjere u Isusa Krista i vjernosti Katoličkoj Crkvi. Stoga, baš danas trebamo preispitati svoju ulogu u duhovnom tijelu Crkve, ulogu u svojoj obitelji. Trebamo promisliti kako možemo doprinijeti obnovi vjere u svome društvu, jer ovo je prilika da se podsjetimo tko je temelj i da se ponovno zagledamo u Njega, našega Spasitelja i Otkupitelja Isusa Krista“.

Prvotni naziv mjesta Presveto Trojstvo ili Sveta Trojica vezuje se uz stari benediktinski samostan i crkvu Presvetog Trojstva iz 12. stoljeća. S vremenom naselje i samostan dobivaju ime Sveta Nedelja. Benediktinski samostan je djelovao do početka 14. st., čiji su se posjedi prostirali do Rapca.

Župa Presvetog Trojstva osnovana je 1632. godine odvajanjem od župe Labin. Postojeća crkva Presvetog Trojstva proglašena je župnom. Crkva je bila dugačka 18 metara. Na pročelju crkve bila je preslica s dva zvona. U crkvi je postojao samo jedan oltar s oltarnom palom – slikom Presvetog Trojstva i krunjenje Blažene Djevice Marije na Nebo uznesene. Crkvu je 1738. godine posvetio pulski biskup Ivan Andrija Balbi. Crkva je proširena 1867., te opet 1897. godine kada je dijelom porušena i dograđena sa sakristijom i zvonikom koji je dovršen 1899. godine. Crkva je obnavljana 1913. i 1995. godine, tada je postavljen i novi mramorni oltar, ambon i svetohranište. Zvonik je visok dvadeset i pet metara s jednim zvonom. Drugo zvono čuva se u Muzeju grada Pazina. Župni arhiv vodi se od 1815. g. U župnoj kući nalazi se vjeronaučna dvorana. U mjestu je osmogodišnja osnovna škola. Župa ima jedno groblje.

Župna crkva Presvetog Trojstva u Svetoj Nedelji danas je jednobrodna građevina sa svetištem i sakristijom. U crkvi se nalazi glavni mramorni oltar prema puku i ambon. Iza oltara na zidu nalaze se gipsani kipovi Krista na križu, Blažene Djevice Marije i svetog Ivana apostola. Na oltaru Srca Isusova nalazi se mramorno svetohranište. U crkvi se nalazi i oltar s drvenim kipom BDM s Djetetom. Na bočnom oltaru u niši smješteni su kipovi svetog Roka, svete Barbare i svetog Antuna Padovanskog, U crkvi su i krstionica izrađena u kombinaciji kamena i drva te dvije kamene škropionice u zidu, a iznad ulaza u crkvu nalazi se pjevalište.