Štoviše, premda globalno gospodarstvo raste, društvene i gospodarske nejednakosti i dalje su prisutne među zemljama i unutar njih. Jaz između onih koji imaju i onih koji nemaju se povećava, te dohodovna nejednakost ostaje društveno-gospodarski izazov našeg vremena. Odgovoriti na pitanje zašto siromaštvo i dalje postoji, te zašto rast nije uvijek uključujući, ostaje glavno pitanje za postizanje značajnog napretka u skladu s ciljevima koje smo postavili, istaknuo je nadbiskup Auza, prenosi Vatican News.

Siromaštvo i nejednakost prečesto se svode na pitanje gospodarskog razvoja. Čisto gospodarski pristup, međutim, pruža samo djelomično rješenje višedimenzionalnog problema. Takvi neprikladni odgovori neminovno potiču rast nepravde, društvene nejednakosti i isključivanja, osobito za najugroženije koji su uvijek prvi koje se zanemaruje. Vidjeli smo kako ljudi reagiraju kada su napušteni, osjećaju se zanemarenima, žrtvama nepravednog sustava, razvijaju potisnutu ljutnju koja obično stoji iza socijalnih prosvjeda i nemira, stavljaju u pitanje i odbacuju politički i gospodarski sustav u kojem se nalaze. To nije ništa novo, ali malo po malo svijet postaje sve povezaniji, nejednakosti koje doživljavamo postaju još očitije nego što su bile u prošlosti, jer možemo lakše usporediti svoje živote s drugima bez obzira na fizičku udaljenost među nama. U tom smislu moramo se usredotočiti na tri ključna elementa: obitelj, mlade, nepokretne i stare osobe koje zaslužuju najveću pažnju i poštovanje, jer o njima ovisi budućnost. Obitelj je temelj društva, zato im vlade moraju pružiti veću potporu, poručio je nadbiskup Auza.

Ulaganje u svaku mladu osobu nije samo za njezino osobno dobro, nego za društvo u cjelini. Da bi mladi mogli ostvariti sve svoje mogućnosti, vlade moraju ulagati u njihovo rano djetinjstvo i visoko obrazovanje. Zadovoljiti potrebe mladih ne znači samo otvarati radna mjesta, nego pružati mogućnosti kako bi mogli preuzeti uloge vodstva i odgovornosti. Tek tada će mladi postati nositelji vlastitog života i društva. Potrebno je podupirati također nepokretne i stare osobe, jer društvo ih često zanemaruje i napušta, zaključio je nadbiskup Auza.