Istina je prava novost.

Sveti Josip – zaštitnik umirućih

Povodom Godine sv. Josipa, koju je proglasio papa Franjo apostolskim pismom Patris corde, Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije priredio je tematske tekstove prema Stepinčevim propovijedima o sv. Josipu prema litanijama sv. Josipa. Tekstovi su obogaćeni citatima iz samih propovijedi, koje su objavljene u knjizi mons. Jurja Batelje Blaženi Alojzije Stepinac: Sveti Josip – Propovijedi prema litanijama sv. Josipa iz 2009. godine. Ovoga tjedna donose tekst koji tematizira litanijski zaziv Zaštitniče umirućih, moli za nas!

Blaženi Alojzije Stepinac u uvodu te homilije piše kako je Crkva svjesna ljudskog straha od smrti te zbog toga nastoji vjernicima osigurati razna sredstva kako se ne bi plašili smrti, „nego da joj izlaze ususret kao najdražem prijatelju. Među takvim sredstvima je i pobožnost svetome Josipu, kojemu je Crkva u litanijama dala lijepi naslov kad nas uči moliti: „Zaštitniče umirućih, moli za nas!“ Umjesto da strahujemo pred smrću, puno ćemo bolje učiniti, ako pogledamo, što je smrt prema osnovi Božjoj, kako nam se valja na nju pripravljati i što nam može sv. Josip u času smrti“ (Batelja, 2009: 157).

Stepinac kaže kako je smrt „naprosto rastanak duše od tijela do sudnjega dana, kada će se opet združiti s tijelom da jedno i drugo primi bilo vječnu nagradu u nebu, bilo vječnu kaznu u mukama paklenim. Ona nije prvotno u Božjem planu, jer je Bog čovjeka, kada ga je stvorio, učinio neumrlim uz uvjet da drži njegovu zapovijed, to jest da ne ubire ploda sa zabranjenog drveta, ne što bi jedna jabuka bila u sebi velika stvar, nego jer je velika stvar kada Bog nešto zabrani pod smrtnom kaznom. Naši su roditelji u raju, kao što znamo, tu zapovijed svjesno prestupili i time navukli na sebe i na sve svoje potomstvo smrtnu presudu, uz nebrojene bolesti kao predznake smrti“ (Batelja, 2009: 157-158).

„Smrt je nakon pada Adamova postala sveopći zakon za sve ljude“, piše naš Blaženik i podsjeća kako nitko nije izuzet od nje. „Budući da svaki čovjek mora umrijeti, to mu zdrava pamet govori, mora uvijek biti spreman na smrt, a ne snivati kako bi izbjegao smrti. Mora biti uvijek spreman, jer nam je Bog iz mudrih razloga sakrio i čas i mjesto i način naše smrti. Ne znamo nikada bez posebne objave Božje kada ćemo umrijeti, danas ili sutra, ili ovaj tjedan, ili ovaj mjesec, ili ovu godinu, ili za pedeset godina. To ovisi samo o volji Božjoj i nikome drugome. Badava je tu pozivanje pa i najboljih specijalista svijeta da nam produlje život ma i za jednu samo sekundu protiv odluke Božje“ (Batelja, 2009: 158-159).

S obzirom na to da je čovjeku skriven i dan i čas i način na koji će umrijeti, bl. Alojzije Stepinac upozorava nas kako uvijek moramo biti spremni na smrt i donosi tri uvjeta: „Prvi je uvjet čuvati se grijeha više nego kuge, ili ako smo upali u grijeh, što prije ga istjerati iz duše dobrom svetom ispovijedi, jer po grijehu je došla prva smrt; smrt tijela, a po grijehu i jedino po grijehu dolazi i druga smrt, smrt duše, ako čovjek ode s ovoga svijeta opterećen teškim grijehom. Drugi je uvjet bez prestanka se moliti za sretnu smrt, kako nam spominje Spasitelj Isus Krist u Evanđelju govoreći: „Zato budite uvijek budni i molite se da mognete umaći svemu tome što će doći i da opstanete pred Sinom čovječjim“ (Lk 21, 36). Treći je uvjet za sigurnost sretne smrti vježbanje u dobrim djelima, napose milosrđu prema bijednima, kao što opominje starac Tobija svoga sina: „Milostinja izbavlja od grijeha svakojakih i od smrti i ne pušta duši sići u tamu. Veliku sigurnost pred Bogom višnjim daje milostinja svima koji je dijele“ (Tob 4, 11-12) (Batelja, 2009: 159).Spominjući se sv. Josipa naš Blaženik ističe: „Tko je od svih stvorenja doživio tu golemu sreću umrijeti na rukama Marije, posrednice sviju milosti, pa i sretne smrti? Tko je od svih stvorenja doživio tu neizmjernu sreću umrijeti na rukama Isusa, onoga Isusa, koji je ne samo Spasitelj i Otkupitelj svakoga čovjeka, nego i njegov sudac? To je jedinstvena milost i povlastica sv. Josipa. I zato takve smrti nije imao ni sveti Ivan Krstitelj, ni sv. Ivan apostol, ni oni veliki sveti pustinjaci prvih kršćanskih vremena, ni nevina dječica, ni najveći pokornici svih vremena“ (Batelja, 2009: 160-161).

Stepinac naglašava kako je vjera Crkve „da sv. Josip može u tom času pomoći poslije Bogorodice više nego ikoji drugi svetac. A i zdrav na razum govori da je gotovo nemoguće da bi Isus odbio molbu sv. Josipa za kojega umirućeg, Josipa, koji ga je toliko puta na svojim rukama nosio, milovao, hranio, odijevao i u svemu za njega skrbio“ (Batelja, 2009: 161).

„Ako želite sretno umrijeti, neka vam ne prođe dan da ne biste zamolili sv. Josipa za sretnu smrt. Nećete se prevariti u njemu!“ poziva na kraju homilije bl. Alojzije Stepinac.