U govoru se posebno spomenuo, kako je rekao, voljenoga sirijskog naroda koji se još uvijek oporavlja od nedavnoga snažnog potresa, usred stalnoga trpljenja prouzročenoga oružanim sukobom. Promatrajući stanje u svijetu, čak bi nas i površni pogled mogao uznemiriti i obeshrabriti, primijetio je Sveti Otac te dodao: „Mislimo na Sudan, Demokratsku Republiku Kongo, Mjanmar, Libanon i Jeruzalem, koji se suočavaju sa sukobima i neredima. Haiti i dalje prolazi kroz ozbiljnu društvenu, gospodarsku i humanitarnu krizu. Zatim, tu je, naravno, i rat koji je u tijeku u Ukrajini, koji je donio neizrecivo trpljenje i smrt. Osim toga, vidimo porast toka prisilnih migracija, učinke klimatskih promjena i veliki broj naše braće i sestara diljem svijeta koji još uvijek žive u siromaštvu zbog nedostatka pristupa pitkoj vodi, hrani, osnovnoj zdravstvenoj skrbi, obrazovanju i dostojnom radu. Nedvojbeno vlada sve veća neravnoteža u globalnom gospodarskom sustavu.“

Kada ćemo naučiti da smo jedna ljudska obitelj?

Osvrćući se na mnoga kritična pitanja koja uzrokuju velike patnje stanovništva brojnih zemalja, Papa je postavio niz pitanja koja se odnose na sve ljude: „Kad ćemo iz povijesti naučiti da putovi nasilja, ugnjetavanja i neobuzdane ambicije za osvajanjem zemalja ne služe općem dobru? Kad ćemo naučiti da je ulaganje u dobrobit ljudi uvijek bolje od trošenja resursa na izradu smrtonosnoga oružja? Kad ćemo naučiti da su društvena, gospodarska i sigurnosna pitanja međusobno povezana? Kad ćemo naučiti da smo jedna ljudska obitelj koja doista može napredovati samo kada su svi njezini članovi poštovani, zbrinuti i sposobni dati svoj prinos na originalan način? Sve dok ne postanemo toga svjesni, nastavit ćemo živjeti ono što sam nazvao trećim svjetskim ratom koji se vodi u dijelovima.“

Veleposlanici, muškarci i žene dijaloga i nade

Sveti Otac također je istaknuo da se u svijetu trebaju bilježiti i hvalevrijedni rezultati, poput izvanrednoga tehnološkog i znanstvenog napretka ili već poduzetih koraka za rješavanje društvenih pitanja i za razvoj međunarodnoga prava. Ali, primijetio je, to ne može dovesti do osjećaja zadovoljstva ili, još gore, do ravnodušja prema aktualnoj situaciji u svijetu. Osim toga, valja osigurati da svi mogu imati koristi od tih postignuća i razvoja, napomenuo je te istaknuo da trebamo također ostati optimisti i odlučni u vjeri da je ljudska obitelj u stanju uspješno se suočiti s izazovima našega vremena.

Osvrćući se potom na službu veleposlanikâ, rimski biskup je prije svega istaknuo kako je riječ o vrlo staroj i plemenitoj službi te da je taj izraz upotrijebio apostol Pavao govoreći o onima koji naviještaju Isusa Krista.

„Kao muškarac ili žena dijaloga, graditelj mostova, veleposlanik može biti lik nade. Nade u konačnu dobrotu čovječanstva. Nade da je zajednički teren moguć, jer smo svi dio ljudske obitelji. Nade da se nikada neće izreći posljednja riječ kako bi se izbjegao sukob ili kako bi ga se riješilo mirnim putem. Nade da mir nije neostvaren san. Iako nastavlja vjerno služiti svojoj domovini, veleposlanik nastoji ostaviti po strani nepotrebne emocije i prevladati ukorijenjena stajališta, kako bi pronašao prihvatljiva rješenja. To svakako nije lak zadatak. Glas razuma i pozivi na mir često padaju u prazno. Aktualna situacija u svijetu, međutim, samo dodatno ističe potrebu da veleposlanici i njihovi kolege budu zagovornici dijaloga, pobornici nade“, rekao je Papa.

Zauzimanje Svete Stolice

Na kraju je napomenuo da Sveta Stolica cijeni važnu ulogu veleposlanikâ te da se obvezuje štititi nepovredivo dostojanstvo svake osobe, promicati opće dobro i podupirati ljudsko bratstvo među svim narodima. Ta nastojanja, koja ne uključuju postizanje političkih, komercijalnih ili vojnih ciljeva, ostvaruju se provođenjem pozitivne neutralnosti, objasnio je papa Franjo te dodao da to Svetoj Stolici daje dobro definiran položaj u međunarodnoj zajednici koji joj omogućuje bolje pridonositi rješavanju sukoba i drugih pitanja.