Na početku je biskup istaknuo kako se tim danom želi potaknuti djecu i mlade na sudjelovanje u liturgiji, osvještavanje nepravdi u svijetu te prikupljanje pomoći za svoje vršnjake u potrebi, dodavši da to djelo „kod nas, na žalost, nije dovoljno zaživjelo te je potrebno o tome više govoriti“.

Podsjetio je kako je Djelo svetog djetinjstva utemeljio francuski biskup Charles de Forbin-Janson početkom 19. stoljeća, potaknut patnjom djece u Kini. Njegova je ideja, istaknuo je biskup, bila jednostavna: da djeca mole i daruju mali prilog za svoje vršnjake. „Ta mala, ali iskrena djela djece promijenila su misijsko djelovanje Crkve“, rekao je, pozvavši posebno djecu Sisačke biskupije da se uključe u to djelo solidarnosti.

Istaknuo je i da je Djelo svetog djetinjstva najstarija i najveća dječja organizacija u svijetu te da se Dan svetog djetinjstva slavi upravo na Bogojavljenje kako bi se istaknulo da se „Isus kao Dijete rodio za sve narode, za svako dijete i svakog čovjeka, bez razlike“. Dodao je da bit toga djela nije samo u materijalnoj pomoći, nego u odgoju srca, kako bi djeca učila suosjećati, dijeliti i živjeti radost darivanja.

Tumačeći biblijska čitanja svetkovine, biskup je govorio o proroštvu Izaije koje naviješta dolazak naroda Mesiji s darovima, o Pavlovoj poruci da su i pogani „subaštinici i sudionici obećanja u Kristu Isusu“, te o evanđeoskom izvještaju o mudracima s Istoka koji se klanjaju Djetetu Isusu i daruju mu zlato, tamjan i smirnu.

U završnom dijelu homilije biskup je upozorio na „današnje Herode“, one koji i danas progone život i žele isključiti Krista iz javnosti, osobito kroz odbacivanje djece i neprihvaćanje života. Govoreći o krizi rađanja, upozorio je da roditelji ponekad „umjesto da budu darivatelji života, mogu postati oni koji se priklanjaju smrti“. Postavio je pitanje: „Kako će naš narod opstati ako odbacuje djecu, ako ne voli malene?“

Biskup se zapitao i kako to da se suvremena civilizacija udaljila od prihvaćanja djece te je li razlog tome samo materijalne naravi. „Mnogi, naime, na ta pitanja odgovaraju da ne mogu podizati više djece, da nemaju dovoljno sredstava za podmirenje njihovih potreba. Drugi razmišljaju tako da se boje kako će im djeca biti teret, velika briga, pa neće imati više toliko svojega slobodnog vremena. To je komocija, a može se nazvati i egoizmom. Treći se, međutim, naprosto boje života. Kao da je sve crno, kao da se ne isplati rađati još djece kad se ne zna što nas sutra čeka, a čini se da su to opet neki ratovi, krize, velike svjetske katastrofe… Sažimajući sve te razloge, mogli bismo nasuprot njima istaknuti: potrebna je hrabrost! Hrabrost za život. Kad, naime, čovjek ima hrabrost, ne boji se nikakvih poteškoća – ni materijalnih, ni gubitka vlastite slobode, ni prijetnji ovoga svijeta. A tu hrabrost daje nam upravo vjera“, poručio je biskup, pozvavši okupljene da mole za hrabrost života svima, a osobito obiteljima.

Misu su koncelebrirali kancelar Janko Lulić, katedralni župnik Marko Karača i župni vikar Ivan Sandrin.

Nakon mise, već tradicionalno, katedralni župnik blagoslovio je Biskupijski ordinarijat, a potom je biskup blagoslovio župni stan katedralne župe.