Ta mala župna zajednica poznata po blaženom Graciji iz Mula (Kotorskom) od 1864. godine kada je izgrađena nova župna crkva u mjestu slavi Mariju Pomoćnicu kršćana kao svoju nebesku zaštitnicu.

Blagdanska duhovna priprema počela je prijenosom Gospine slike iz oltarske niše u središte crkve, te trodnevnom pobožnošću koja se molila pred Gospinim likom. Na svetkovinu Duhova, ujedno trećeg dana duhovne priprave, 23. svibnja nakon svečane mise održan je i tradicionalni blagoslov mora, barki i ribarskih mreža na mjesnoj rivi do koje su vjernici došli u procesiji. Taj običaj, nekada poznat i u drugim mjestima biskupije, do naših se dana neprekinuto sačuvao jedino na Mulu, mjestu koje se diči svojom ribarskom tradicijom. Mjesni župnik don Robert Tonsati podsjetio je okupljene vjernike da je zazivanje Božjeg blagoslova na more i barke ujedno prilika za zahvalu na svim primljenim dobrima koje Bog daje ovom kraju po moru, te za žrtve i darove kojima su ribari i pomorci tijekom stoljeća ugradili u život njihove crkve i župe. Bila je to ujedno prilika moliti za blagoslov svim živim ribarima, pomorcima i putnicima na moru, te se sjetiti preminulih. Nakon molitvi i blagoslova, župnik je tri puta uronio drveno raspelo u more, te su se vjernici u procesiji vratili u crkvu i uz pjesmu iskazali štovanje Gospi.

Na dan svetkovine u ponedjeljak 24. svibnja, u crkvi su slavljene dvije mise. Prijepodnevnu misu predvodio je umirovljeni kotorski biskup Ilija Janjić, nekada i sam muljanski župnik, koji je na početku mise pozdravio vjernike i čestitao blagdan. U propovijedi je mjesni župnik podsjetio na pobožnost prema Pomoćnici kršćana u različitim burnim periodima ljudske prošlosti, naglasivši da, iako je sam blagdan novijeg porijekla, naziv „Pomoćnica“ poznat je još kod sv. Ivana Zlatoustog, te je uz naslov „Bogorodice“ jedan od najstarijih naziva kojim Crkva časti Blaženu Djevicu Mariju. Don Robert je potaknuo vjernike da zazivaju Marijin zagovor u duhovnim bitkama današnjice, posebno u borbi protiv sveopćeg relativizma, nezainteresiranosti za duhovne, moralne i kršćanske vrijednosti, mlak odnos prema sakramentalnom životu i prema ispovijedanju vjere koje bi se trebalo odražavati u životnom stavu koji zrači radošću i jasnoćom svjetonazora. To su situacije, kazao je don Robert, u kojima nam Marija poručuje da slušamo njezinog Sina; to su borbe, koje su veća prijetnja od osvajačkih pohoda u prošlosti: no nemamo razloga za strah, jer moćnu zagovornicu imamo u našoj Pomoćnici, a sredstva za borbu također imamo u Božjoj Riječi, nauku Crkve, u sakramentima i milosnim darovima Duha Svetoga.

Popodnevno misno slavlje predvodio je kotorski biskup Ivan Štironja, a koncelebrirali su svećenici Kotorske biskupije. Među koncelebrantima bio je i don Ivo Šutalo, župnik župe u Trebinju i pastoralni vikar za Trebinjsko-mrkansku biskupiju.

Biskup Štironja je čestitajući blagdan župljanima u pozdravnom govoru istaknuo da je župu Muo pohodio još kao sjemeništarac kada se upoznao s likom bl. Gracije, kojega posebno štuje zbog njegove ljubavi prema euharistiji. Tumačeći liturgijska čitanja, biskup Štironja je u propovijedi pojasnio koje su posljedice otpada od Boga i sotonske pobune protiv Božjeg reda i plana, te ih sumirao u tri velika duhovna zla. Prvo, čovjek je prekinuo svoj prijateljski i sinovski odnos s Bogom. Ne vidimo li nezadovoljstvo na sve strane svijeta. Ovdje su ljudi nezadovoljni. Zato odlaze vani. I gdje god dođu susreću nezadovoljne ljude koji odlaze na drugu stranu svijeta. Traže bolje. To sam se i osobno uvjerio. Ne postoji zemlja u svijetu iz koje ljudi ne odlaze. Ne postoji nacija u svijetu čiji su svi članovi zadovoljni. Čovjeka ne usrećuje odlazak od Boga, nego povratak k Bogu.

Drugo, čovjek je izvršio duhovno samoubojstvo. Strašna je pomisao učiniti suicid, oduzeti sebi život. A koliki ljudi hodaju ovim svijetom nesretni samo zato jer su u sebi ubili svaki osjećaj dobrote i ljubavi, bolje rečeno u svom srcu ubili Boga. Nismo li čuli za riječ bezdušan. Čuli smo puno puta ovu riječ „bezdušan“ ili „bezosjećajan“ pogotovu kada se priča o ratnim događajima. Bezosjećajan čovjek je izgubio svaku odgovornost.

Treće, čovjek je prouzročio nered u sebi i oko sebe. Kad čovjek okrene leđa Bogu, još lakše okrene leđa čovjeku, pa taman se radilo o vlastitom roditelju, bratu ili sestri. A ako je postao bezdušan prema Bogu i čovjeku, što mu onda znači okoliš, priroda, ono što ga okružuje. Sve što vidi i što ga okružuje, urotilo se protiv njega. Zapravo život mu je postao nesnošljiv, život mu je postalo ludilo.

Možda se pitamo: Kakve to veze ima s nama koji živimo u 21. stoljeću? Itekako ima veze. Važno je zauzeti stav u životu. Što mi je na prvom mjestu: duša i vječni život ili tijelo i zemaljski život? Ne sumnjam da ćemo se opredijeliti za diplomatski odgovor i reći: važno je oboje, i duša i tijelo; i vječni i zemaljski život. Ali što mi je na prvom mjestu? To je pitanje na koje se traži iskreni odgovor. Koliko svoga dnevnog vremena poklanjamo duši, a koliko tijelu? Nije li odgovor porazan?

Kršćanin se pred ovim izazovima mora pokazati odgovornim, u kojem god se životnom staležu nalazi, i koju god službu obavljao, poručio je biskup te posebno potaknuo na molitvu Gospi Pomoćnici i nasljedovanje njezinih vrlina: „Poslušajmo Majku koja znade najbolje sve naše nevolje. Nasljedujmo je ponajprije u čuvanju i vršenju Božjih zapovijedi. Ako nikada u životu nismo izmolili molitvu za sebe i svoju obitelj da nam Gospa izmoli milost savršena vršenja Božjih zapovijedi i svjedočenja evanđeoskoga života, evo nam prigode danas da molimo na tu nakanu“, poručio je biskup Štironja.

Na kraju misnog slavlja župnik don Tonsati zahvalio je biskupu na pastirskom pohodu, iskazao dobrodošlicu svim hodočasnicima te zahvalio svima koji su utkali svoj rad, ljubav i darove u pripremu crkve za svečanu proslavu blagdana. Posebno je zahvalio i gospođi Nevenki Janović koja je župnoj crkvi darovala novi oltarnik koji je sama izradila. Liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor kotorske katedrale kojim je ravnala s. Dragica Kuštre.