Govoreći o svetkovini posvete mons. Mađer je okupljenim vjernicima poručio kako bez vjernika koji se okupljaju tj. bez žive Crkve, crkve i katedrale ne bi imale svoj pravi smisao postojanja. „Crkve se ne grade da bi bile lijepi kulturni, povijesni ili umjetnički spomenici, da bi se ljudi divili njihovoj ljepoti, starosti, veličini jer tada bi bile zatvorene. Crkve se grade zato da bi se u njima okupljao vjernički narod i tek tada one potpuno ispunjavaju svoju svrhu postojanja“.

Propovjednik je istaknuo i kako je središnji dio svake crkve oltar koji predstavlja i simbolizira Krista. „U crkvi se stoga drugačije ponašamo nego na ulici. Kada se nađemo u crkvi, naklonom glave odajemo počast oltaru koji predstavlja Krista i poklecanjem odajemo počast Isusu nazočnom u Presvetoj euharistiji. Euharistija je čudo Božjeg posvemašnjeg prebivanja među nama. Isus je i danas u euharistiji, tu među nama i spreman je svakog trenutka prosvijetliti nas, utješiti i pomoći. Njegove su ruke pune nebeskih darova i milosti koje nam želi darovati“, rekao je Mađer, dodavši kako zato za vjernike sveta misa ne smije biti teret, nego olakšanje tereta, snaga naše duše i života.

Zaključio je i kako vrijeme provedeno u susretu s Bogom u crkvi nikada nije uzalud potrošeno vrijeme, već je to vrijeme u kojem čovjek dobiva novu snagu i nove poticaje za svoj svagdanji život.

Koncelebrirali su kanonici Stolnog kaptola sv. Križa na čelu s prepoštom mons. Markom Cvitkušićem.

Nakon popričesne molitve mons. Mađeru kao i okupljenim kanonicima na dolasku je zahvalio katedralni župnik Marko Karača. Pjevanje je predvodio Katedralni zbor, a misi je prethodila molitva Večernje.