Uz njega su koncelebrirali kanonici mons. Zvonimir Sekelj i mons. Stjepan Bradica te vlč. Damir Ceković, župnik u Petrinji i ovogodišnji đakon Ivan Sandrin iz Kutine.

U uvodnim mislima, propovjednik je spomenuo Ivanovo poslanje u Crkvi i u Karmelu te između ostalog rekao da je sv. Ivan bio obnovitelj karmelskog Reda, crkveni naučitelj, mistik i pjesnik koji nam je svojim djelima osvijetlio tmine života.

Nakon što je đakon Sandrin pročitao Evanđelje, uslijedila je homilija u kojoj je o. Dario istaknuo da je sv. Ivan na temelju pjesništva opisao svoje iskustvo Boga koje je doživio u tamnici u Toledu u kojoj je proveo devet mjeseci. U nedostatku komunikacije s ljudima, otkrio je Boga u najdubljoj dubini svoje duše.

Također je rekao da je Ivana jedan redovnik upitao: „Kako bi najbrže mogao postati svet?“ Ivan od Križa koji je bio taktičan, preporučio mu je četiri savjeta ili upute za življenje: sve prihvaćati, mrtviti se, vježbati se u krepostima i ljubiti samoću tijela i duha.

Pojasnio je da sve prihvaćati znači ne uplitati se ni riječju, ni mišlju u stvari koje se tiču drugih. S obzirom pak na pojedince, ne osvrtati se na njihove naravne sklonosti. Mrtviti se pak znači biti svjestan da smo tu da nas drugi klešu i tešu svojim riječima, ponašanjem, samom svojom pojavom i da se u tim situacijama ne smijemo okretati oko sebe, već strpljivo sve to podnositi.

Vježbanje u krepostima čini nas postojanim u predanju Bogu da sve što činimo, činimo s ljubavlju, samo radi njega. Četvrta uputa nam govori o samoći tijela i duha koja je potrebna za intimni susret s Gospodinom.

„Ove upute postavljene su zato da, ako kažemo da želimo biti Božji, da toga budemo svjesni cijelo vrijeme i da se trudimo oko toga…“, rekao je.

Sv. Mala Terezija, čijeg se 150. rođendana ove godine spominjemo, bila je izvrsna učenica sv. Ivana od Križa koja je vjerno živjela spomenute upute kako bi duhovno rasla i napredovala te drugima u tome pomogla, što je i ostvarila. Osvrnuvši se na brojne primjere iz njezinog života pokazao je kako se mogu konkretno živjeti Ivanove upute.

Na kraja propovijedi upitao je vjernike: „Osjećamo li se pozvanim da i mi poput sv. Ivana i Male Terezije činimo tako? Imamo li dovoljno vremena za Boga? Želimo li da Bog bude čašćen u našem životu? Pomažemo li drugima da budu Božji?“

Rektor Nacionalnog svetišta sv. Josipa u Karlovcu, mons. Antun Sente, predslavio je večernju misu u čast sv. Ivana od Križa.

U svojoj homiliji govorio je o patnji koja pročišćuje i posvećuje. Tako je između ostalog posvjedočio i to da je kao mladi svećenik ispovijedao ljude koji su se vratili nakon Domovinskog rata 1995. godine u Glinu. „Ono što je mene zadivilo; što je više bilo boli, što je više bilo žrtava, to je bila veća spremnost na oprost. Njihova ispovijed je bila svojevrsno pročišćenje, kao da se morala dogoditi patnja u njihovom životu. Kad o tome razmišljam, vidim da je to slično kao Isus na križu koji ne proklinje, već rasipa ljubav. Veroniki ostavlja odraz svog lica, razbojnika uvodi u Raj, za sve nas moli: ‘Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine‘ (Lk 23, 34)“, istaknuo je.

Nadalje je rekao da nam Bog zato od vremena do vremena daje posebne ljude koji svojim životom daju posebni sjaj. Jedan od njih je i sv. Ivan od Križa, čovjek koji je puno patio; a patnja je potrebna za unutarnje pročišćenje. Tim putem Bog vodi one koji ga ljube i koje on ljubi. Svaki čovjek treba proći kroz muku Velikog petka da bi onda bio potpuno u Bogu, da bi bio jedno s njim.

Na kraju homilije propovjednik je poručio: „Neka ovaj dan u hodu kroz Došašće, do rođenja Gospodinova, bude ohrabrenje u našim tamnim noćima. Neka to ne bude svojevrsni strah, već zahvala što mi Gospodin dariva patnju po kojoj spoznajemo njegovu ljubav“.

Misna slavlja, kojima je prethodila Večernja svetkovina, kao i molitva krunice na nakane našega naroda, Crkve i svijeta, animirale su sestre čuvarice svetišta svojim skladnim pjevanjem. Za svetkovinu Ivana od Križa sestre su se pripremale devetnicom molitava, razmatranja i pjesama.