Središnje slavlje predslavio je župni upravitelj Župe sv. Petra u Petrijevcima vlč. Dominik Nedeljković, domaći sin. Propovijed je započeo pričom o dva redovnika koji su uzgajali ruže. Živjeli su u srednjem vijeku, a to je bio njihov jedini samostanski zadatak. Jedan redovnik je brižno pazio te ruže, orezivao ih, divio se njihovoj ljepoti, a drugi redovnik je čim bi koja ruža procvjetala odrezao ju i darovao prolaznicima koji nisu imali nikakve veze s tim samostanom. Prvi redovnik ga je korio i govorio: „Dobro čovječe, toliko truda uložiš u te ruže, toliko mirisa one donose, tako su lijepe u našemu vrtu, a ti ih tako lako odrežeš i daruješ nekim ljudima koji ih nisu zaslužili.“ A drugi redovnik je potpuno mirno odgovorio: „Ruže ostavljaju miris na rukama onih koji ih daruju.“

Čovjek koji tako dariva sebe, svoj život, otkrit će prekrasnu radost i nadu svoga života. Ono što je sam spreman dati drugome to će ga razveseliti – rekao je propovjednik.

„Sveti Josip bio je tesar, čovjek radnik svoga vremena, pobožan židov, muškarac, u narodu kao ni Marija ni počemu drugačiji od toliko ljudi oko sebe, a opet između svih ljudi tako poseban. Planirao je uzeti Mariju za svoju ženu i nastaviti sa svojim običnim životom. Međutim, dragi Bog je imao drugi plan za njega i povjerio mu je da bude zemaljski otac njegovom sinu. Što će biti s Marijom, što će biti s novorođenim Isusom?, Što će biti s mojim poslom?, vjerojatno su bila pitanja koja su morila Josipa tada, kada je trebao pristati krenuti tim jednim novim životom“, ustvrdio je vlč. Nedeljković.

Zatim je govorio o Josipovoj vjeri propitujući o našoj vjeri danas i može li se ona usporediti s Josipovom vjerom. „Redovnik s početka propovijedi, koji je darivao ruže koje je uzgojio i radi toga je bio presretan, vjerovao je da će Bog dati ponovno kišu, ponovno sunce i da će ruže opet narasti. Vjeru nam je, draga braćo i sestre, Bog darovao, pa neka nas zaista ta vjera vodi. Ali isto tako neka si svatko od nas postavi pitanje jesam li taj dar prihvatio i mogu li vjerovati da će sutra opet sunce zasjati ili će ostati vječna tama u našemu životu.“

Propovijed je zaključio poticajem vjernicima da mole zagovor sv. Josipa Radnika da ih oslobodi loših misli, da im podari snagu da shvate koliko je vjera u njihovom životu jaka i da tom vjerom dobiju život, slobodu i posao te počinju shvaćati smisao života.

Misu su suslavili domaći župnik i dekan Osječkog zapadnog dekanata preč. Vladimir Delić, fra Zoltan Dukai iz samostana Svetoga Križa u Osijeku i župnik Župe sv. Luke u Josipovcu i studentski kapelan Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku vlč. Mario Žigman.

Na kraju slavlja župnik Delić čestitao je svim župljanima svetkovinu nebeskog zaštitnika i izrazio dobrodošlicu svim vjernicima koji su došli iz drugih župa. Ujedno je zahvalio vlč. Nedeljkoviću što je predvodio svečano misno slavlje, svećenicima koji su suslavili i svim župljanima koji doprinijeli organizaciji proslave crkvenog goda. Liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor s pridruženim članovima zbora župne filijale Filipovica pod vodstvom Mirte Masle.

Župljani su se za proslavu svetkovine pripremali devetnicom uz molitvu krunice i Litanija sv. Josipa.