Misu je predvodio je vlč. Jaroslav Wilczynski, župnik župa sv. Jakova apostola u Jadranovu i Presvetog Srca Isusova u Križišću u zajedništvu sa župnikom vlč. Tomislavom Čurićem.

Zanimljiva je povezanost Selca sa svetom Katarinom Aleksandrijskom. Prema nekim izvorima, kada se gradila riva (pristanište brodova) kamen je dopremljen iz Aleksandrije, isto tako dovezen je i mramor kojim je isklesan predivni oltar u prvoj župnoj crkvi Sv. Katarine koja je porušena u Prvom svjetskom ratu te je od ostataka svetišta napravljena današnja kapela Sv. Josipa. Vjeruje se da su tada posredstvom mjesnog župnika dobivene i moći svete Katarine koje se i danas štuju u ovoj župi, te se izlažu na javno čašćenje o njezinom blagdanu.

Predvoditelj je u propovijedi istaknuo da danas u okolnostima korone vlada sveopći strah. Bojimo se izolacije, ali kao uzor za nasljedovanje istaknuo je bl. Alojzija Stepinca koji je vrlo dugo bio u političkoj izolaciji. Nakon ručka uvijek je išao pred Presveto, pred Gospodina koji mu je davao snagu. Pričest ima snagu vratiti nas Kristu. Apostoli su nakon posljednje večere i Kristove muke živjeli u strahu, a Petar je Isusa i zatajio. Nakon 50 dana krenuli su u svijet, ne svojom snagom jer su bili svjesni svoje slabosti, nego Božjom snagom, snagom Duha Svetoga. Korona je danas strah i uvijek će biti nečega na svijetu, ali moramo biti mudri i poslušni, kazao je propovjednik.

Zaključujući homiliju istaknuo je kako je sveta Katarina bila mučenica koja se oslanjala na Krista, te ako smo ukorijeni u Kristu, ne možemo se slomiti. Sveci na nebu su s obje ruke vezani za Boga i to je njihova snaga, to je snaga mučenika. Oni nas na nebu zagovaraju. Katarina se oslanjala na Krista i neka taj duh Božji koji je Katarini dao snagu da podnese mučeništvo bude i u našim srcima, poručio je vlč. Wilczynski.