Koncelebrirali su župnik vlč. Luka Pranjić, župni vikar don Luka Klarica, mons. Sanjin Francetić, don Vjekoslav Đapić i fra Eugen Pavlek.

„Iz godine u godinu slušamo na svetkovinu Svih svetih Isusov govor o blaženstvima. Taj govor, nazvan i Govor na gori, predstavlja samu srž Evanđelja, Radosne vijesti koju je Isus donio u svijet, rekao je nadbiskup.

Govor o blaženstvima može se na više načina čitati i tumačiti. Prije svega, u njemu je dosegnut vrhunac Božje objave čovjeku, istaknuo je mons. Devčić. „Isus u njemu objavljuje Božje čovjekoljublje, objavljuje Boga koji sve čini da bi spasio čovjeka. To što je u ovom svojem prvom programskom govoru nagovijestio, Isus će na razne načine u drugim prigodama pojasniti i eksplicirati“. Kao primjere naveo je prvi Isusov nastup u nazaretskoj sinagogi i izjava da su se na njemu ispunile riječi proroka Izaije o Božjem poslaniku koji će doći uspostaviti pravdu potlačenima i donijeti spasenje ugroženima. Nadalje, o tome će još detaljnije progovoriti u prispodobama o Božjem milosrđu, gdje je pokazana Božja ljubav za slabo i izgubljeno, ljubav koja strpljivo čeka da se zalutalo vrati, ali i ide u potragu za njim. I na mnoge druge načine i u mnogim drugim prigodama Isus je detaljnije objavio to što je o Bogu nagovijestio u ovom svojem prvom govoru, tj. da je Bog onaj koji napuklu trsku ne prelama, niti stjenku koja tinja gasi, koji je milosrdan prema grešnicima, stoga ne uzvraća prema njihovim krivicama, koji trpi nepravdu i raduje se pravdi, i koji radi pravde u svojem Sinu podnosi svako zlostavljanje, pa i samu smrt. Ako, dakle, na taj način, tj. u svjetlu cjelokupnog Evanđelja čitamo Isusov govor o blaženstvima, lako uviđamo da je tu riječ najprije o Bogu, ali na jedan skrovit i neizravan način, istaknuo je mons. Devčić.

Isusov govor o blaženstvima je i govor s poukom i nadom jer se obraća ljudima koji su blaženi ili kojima je obećano blaženstvo upravo zato jer se trude biti slični Bogu kakav se objavio u Isusu Kristu. On je Bog milosrđa, nenasilan, siromašan, mirotvorac koji trpi radi pravde. „Isus takvima poručuje: Ako ste milosrdni, ako opraštate svojim neprijateljima, ako ne uzvraćate zlom za zlo, ako trpite nepravdu, ako vas preziru i odbacuju radi vaše vjernosti Bogu, blago vama, jer time pokazujete da ste sinovi Božji, slični u svojem postupanju samom Bogu, zbog čega vam je osiguran udjel u njegovu kraljevstvu“, rekao je.

Kao treće tumačenje i razumijevanje Isusova govora na Gori mons. Devčić je istaknuo da je to govor s poukom i nadom jer svima koji su siromašni, milosrdni, žalosni, gladni, mirotvorni, progonjeni i zlostavljani, Isus poručuje da će doći na svoje, jer će Bog svima takvima jednog dana izobilno naplatiti sva njihova trpljenja svojom blizinom, ali pod uvjetom da se drže Njegovih uputa i putokaza. „To znači da siromašni, progonjeni, milosrdni nisu samo u ovom životu slični Bogu, gdje ta sličnost može biti samo krnja i živi se samo uz napor i protivljenje, nego oni će i u vječnosti još više sličiti Bogu sličnošću koja neće imati nikakve ljage niti nesavršenosti. Oni će tada gledati Boga kao što jest i Bog će biti sve u svemu“.

U kontekstu svetkovine Svih svetih i Govora na gori, nadbiskup je vjernike potaknuo na zahvalnost svecima što nisu bili uzaludni njihovi napori da budu Kristu u ovom životu što sličniji. Oni su blaženstvo u Bogu postigli još za ovozemaljskoga života jer su se trudili biti što sličniji Kristu. „Svaki je od svetaca živio Evanđelje na svoj način, ali ipak nitko od njih nije original, svi su oni samo odraz onoga čiju istinsku bit Evanđelje objavljuje; svi su oni u konačnici samo sljedbenici puta koji je Isus svojim blaženstvima trasirao kao put života za svakog čovjeka, i njihova je svetost samo odraz Božje svetosti, jer jedino je Bog sama svetost“.

Na tu svetost svi smo pozvani – svjedočiti nadu koju nam je Bog dao u Kristu. Takvim životom živjeli su i neki koje smo poznavali i na čiji spomen nam se srce ispuni zahvalnošću prema njima, zbog njihova svjedočanstva kršćanske nade, ali i prema Bogu, jer bez Njegove pomoći oni to ne bi bili mogli, rekao je nadbiskup Devčić. „Svaki čovjek koji u svojem životu nosi biljeg svetosti, tj. koji se ozbiljno trudi živjeti ovo na što nas Isus u današnjem evanđelju poziva, znak je Božje ljubavi prema svijetu, svaki je takav svojevrstan dokaz da Bog nije od nas digao ruke. Zato smo Bogu posebno zahvalni za svece, ali to trebamo iskazati ne samo osjećajima i riječima, nego i istinskim nasljedovanjem svetaca“.

Zaključujući homiliju potaknuo je vjernike na molitvu za duše pokojnika kako bi ih Bog priključio što prije zboru svojih svetih, kao i na solidarnost na što poziva svetkovina Svih svetih i spomendan Svih vjernih mrtvih. U tome se očituje i ostvaruje i mistično zajedništvo putujuće, trpeće i proslavljene Crkve, zaključio je mons. Devčić.

Nakon liturgijskog slavlja procesija se uputila do središnjeg križa na groblju Kozala gdje je riječki nadbiskup predmolio molitvu odrješenja. Tamo je vjernicima koji su se okupili oko upaljenih lampiona i cvijeća kazao da to mnoštvo svijeća svjedoči o velikoj ljubavi prema onima koji tu počivaju i koji su nas zadužili. Oni potiču na međusobnu solidarnost i neka nas ovi sveti dani potaknu da budemo strpljivi jedni prema drugima, solidarni, da živimo kao braća i sestre jer imamo zajedničkog Oca. Ovi sveti dani pozivaju nas na općeljudsko zajedništvo, zaključio je mons. Devčić.