Svetkovina Svih svetih u Šibeniku

Šibenik, (IKA) – Svetkovina Svih svetih proslavljena je 1. studenoga misnim slavljima u gradu Šibeniku i svim župama Šibenske biskupije.

Šibenski biskup Ante Ivas predvodio je prije podne svečanu misu u šibenskoj katedrali Sv. Jakova zajedno s generalnim vikarom Šibenske biskupije mons. Dominikom Škevinom i katedralnim župnikom don Krešimirom Matešom, a poslije podne slavio je misu na gradskom groblju Kvanj za sve vjerne mrtve grada i biskupije zajedno sa šibenskim gradskim svećenicima te u nazočnosti velikog broja vjernika koji su tog dana pohodili grobove svojih najdražih.

U propovijedi u katedrali biskup Ivas je istaknuo kako se svetkovina Svih svetih može prema Otkrivenju sv. Ivana apostola nazvati dan “opečaćenih”, te kako biti opečaćen od ljudi uglavnom znači nositi neki znak sramote, biti izbačen iz “normalnog” društva, sredine, vlasti, politike, biljeg po kome se taj drugi svrstava, procjenjuje, prosuđuje i najčešće osuđuje i izolira, sve do potpunog odbačenja i osude.
“Ali za nas je taj znak pečat sile Božje, znak Svetoga, pečat Božji, znak Boga živoga, koji je svet, svet, svet Gospodin Sabaot”, poručio je biskup Ivas te se osvrnuo na skorašnje proglašenje blaženim časnog sluge Božjeg Ivana Merza i časne službenice Božje Marije od Propetog Petković.
Na kraju propovijedi biskup Ivas ukratko je predstavio dokument hrvatskih biskupa “Na svetost pozvani”, te je poručio: “Crkva je pozvana i poslana posvećivati svijet živeći najprije sama u sebi i u svijetu u kojem živi Spasenje Božje. Blagdan Svih svetih nam je novi ispit, poziv, izazov i poslanje – u našem gradu, biskupiji, narodu! Za to ćemo danas moliti sve svoje Svete”.

“Danas i sutra na svim kršćanskim grobljima svijeta činimo spomen na sve svoje mrtve. Za svoje pokojne Bogu zahvaljujemo, za njih se molimo i s njima u uskrsloj vjeri uspostavljamo zajedništvo svetih. To činimo s dva velika znaka koje donosimo na svoje grobove i groblja, pod križeve i spomen ploče: s buketom cvijeća i gorućom svijećom”, istaknuo je na početku propovijedi na šibenskome gradskom groblju biskup Ivas. Potom je protumačio zašto donosimo cvijeće i palimo svijeće na grobovima. Čovjek je, kako je rekao biskup Ivas, najljepši Božji cvijet, te stoga cvijećem Bogu zahvaljujemo za naše pokojne, za one koji su bili naše cvijeće, koji su nam darivali i bogatili život, činili ga sretnijim, punijim, mirisnijim. Svijeće palimo na grobovima svojih najmilijih, jer vjerujemo da u našim grobovima pod križem nije užas mraka i strahota tame u koju su ušli i nestali životi naših pokojnika, rekao je šibenski biskup, te dodao: “Svijeća, jer je u jeruzalemskom Grobu našega Gospodina Isusa Krista Otac upalio Svjetlo, svjetlo neugasivo, svjetlo za izlaz, prolaz i prijelaz iz tame smrtne u Svjetlo vječno, u život Vječni, u pokoj, u mir vječnog suživota s Ocem, s braćom i sestrama, u Životu poslije života”.