U homiliji, osvrnuvši se na čitanje iz Knjige Otkrivenja svetog Ivana apostola, vlč. Grbešić je rekao kako Božja Riječ govori o pobjedničkoj pjesmi poput one koja se tih dana čula s vukovarskog Vodotornja, simbola patnje, zajedništva, ali i pobjede hrvatskog naroda.

„Sv. Ivan apostol vidio je u jednom trenutku nebo i bio je zadivljen pobjedničkim pjesmama. Čuo je kako je u raju lijepo, kako sveti kliču Bogu. Iz te pobjedničke pjesme kao da nam on u današnjem čitanju spušta na zemlju poruku za nas. Kaže Ivan kako dok sveti pjevaju Bogu u jednom trenutku se vide anđeli koji žele nauditi zemlji. Tko su ti anđeli koji žele nauditi zemlji? Jesu li to Božji anđeli? Ne, to nisu Božji anđeli već su to demoni. I što se dalje događa? Božji anđeo kaže ne! On želi zaštititi Božji narod i obilježiti ga da postane dio te pobjede. Mi se danas nalazimo u vremenu gdje osjetimo kako zemlja živi vrijeme kušnje i bolesti, ali zemlja nije samo bolesna od korone. Imamo čak i stožere po svim zemljama svijeta koji nam svakodnevno govore koliko ima oboljelih. Žao nam je zbog toga i sami poznamo ljude koji su pogođeni tom bolešću, ali to je opomena da se čovjek mora vratiti Bogu i obratiti kako ne bi postao moralno pokvaren i kako zemlja ne bi u potpunosti oboljela“, upozorio je župnik Grbešić dodavši kako bi i u današnjem svijetu isto tako bio potreban stožer koji bi govorio koliko se svaki dan malenih beba nikada neće roditi ili koliko djece umire od gladi.

U nastavku propovjednik je progovorio o blaženstvima, Isusovom programu svetosti, kako ih je nazvao. „Mojsije je otišao na Goru kako bi Izraelcima dao 10 Božjih zapovjedi po kojima bi se oni ravnali, ali Isus nije došao nama dati zapovjedi. Bit Isusova života i evanđelja je zapravo njegov Govor na Gori, govor blaženstava: blago siromasima duhom, blago ožalošćenima, blago krotkima, blago gladnima i žednima pravednosti, blago milosrdnima, blago čistima srcem, blago mirotvorcima, blago progonjenima zbog pravednosti. Baš ta blaženstva prvi je živio Isus, ali i toliki sveci. Sjetimo se našeg bl. Alojzija Stepinca koliko je on trpio. Koliko je sotona udario na tog dobrog pastira zato što nije htio popustiti zlu i htio je biti Božji. Upravo blaženstva oslikavaju najljepše lice Crkve, a to je svetost – Isusovo lice, ali i pokazuju njegovu ljubav. Vidite prvo blaženstvo nam kaže: blago siromasima duhom, njihovo je kraljevstvo nebesko. Što nam govori ovo blaženstvo? Da trebamo biti ponizni i da bez Božje pomoći nećemo moći te umjesto da se navežemo na ljude mi se trebamo navezati na Gospodina. Papa Franjo proglasio je blaženim 10. listopada o.g. Carla Acutisa koji je umro 2006. godine te čije su tijelo prošle godine nakon otvaranja groba pronašli neraspadnuto. Njegova majka, koja nije bila vjernica, ali i koja se obratila kada je vidjela da su se nakon sprovoda njezina sina dogodila čuda, u jednoj je rečenici sažela što znači biti siromašan duhom. Ona kaže: ‘Mi kršćani nismo uvijek simpatični drugima, ponekad smo previše kruti, ponekad zatvoreni i premalo srdačni ili previše udaljeni od života ostalih, ali vjera se prenosi na prijatelje samo svjedočenjem’. Lijepo je uvijek biti uz čovjeka koji je dobar i siromašan duhom, uz onoga koji je ovisan o Bogu. Lijepo je biti uz Božje ljude“ rekao je vlč. Grbešić zaključivši kako je to poziv i nama da budemo Božji.

Nakon misnog slavlja, svećenici su se s vjernicima u procesiji uputili do središnjeg križa Gradskog groblja gdje su molili za pokoj svih duša čiji su posmrtni ostaci pohranjeni na ovom groblju.