Govoreći o otajstvu Tijelova u svojoj homiliji mons. Kutleša rekao je kako je svetkovina Tijelova onima koji imaju čvrstu vjeru shvatljiva i jednostavna, za razliku od drugih koji traže znanstvene dokaze da bi nešto mogli shvatiti. „Ipak, veličina svakog čovjeka, a i znanstvenika je u tome da je otvoren novim dostignućima i da ide onamo gdje ga razum i istina vode. Mi ljudi smo ograničena bića i neke stvari možemo shvatiti samo do određene razine, a drugo je ono što nas nadilazi. Zato na današnji blagdan trebamo preispitati svoju vjeru.“

Govoreći o evanđeoskom odlomku o Isusovom čudesnom umnažanju kruhova, biskup je kazao kako smo i mi u opasnosti, kao i Isusovi učenici koji su Isusu savjetovali da otpusti gladno mnoštvo, da se zatvorimo pred potrebama naših bližnjih koje nam Bog stavlja na put, a poglavito svojim obiteljima. Osim toga, vidimo da Isus ne želi te ljude otpustiti, nego im želi pomoći, nahraniti ih. Mi danas možda nismo gladni kruha, ali smo duhovno ranjeni i gladni onih duhovnih stvarnosti – ljubavi, poštenja, istine. Stoga smo svi pozvani prihvatiti jedni druge u našim obiteljima – muža, ženu… te biti iskreni, pošteni.“

„Nadalje, Isus je rekao učenicima da okupe ljude u skupine po pedeset, odnosno da budu u zajednicama. To je i nama poziv da budemo u zajednicama jer kada dođu oluje i problemi, javlja se osjećaj osamljenosti i čovjek zaluta jer nismo svi čvrsti i onakvi kakvi bismo trebali biti. Zato nas župne zajednice pozivaju da budemo skupa, da skupa možemo blagovati i dijeliti kruh jer ako smo sami postoji opasnost da postanemo egoisti, da uzimamo kruh samo za sebe, a ne vidimo potrebu drugih ljudi koji žive oko nas. Zato budimo u župnoj zajednici, a upravo centar te župne zajednice je euharistija, ono što mi danas slavimo, oko čega se okupljamo i gdje Bogu zahvaljujemo.“

„Nadalje, Isus poziva svoje učenike da kruh podijele narodu. On je mogao to sam učiniti, ali se želi osloniti na svoje suradnike. Zato nam je on ostavio apostole, odnosno njegove nasljednike – svećenike, da u njegovo ime i njegovom snagom lome kruh. Zato se trebamo zapitati, počevši od nas svećenika, ali i vjernika – kakav sam ja vjernik? Da li puštam da drugi oko mene gladuju? Svi ćemo poći s ovoga svijeta i ništa sa sobom ne možemo ponijeti. Možemo ponijeti samo djela milosrđa i djela ljubavi. Stoga, ako činimo dobro nastavimo činiti dobro, a ako ne činimo dobro, obratimo se, a ne tražimo obraćenje od drugih“, zaključio je mons. Kutleša svoju homiliju.

Iza popričesne molitve, uslijedila je euharistijska procesija, počevši od glavnog oltara do oltara bl. Miroslava Bulešića u atriju, i natrag do glavnog oltara. Svečana sveta misa završila je blagoslovom s Presvetim Oltarskim Sakramentom.

Uz biskupa su koncelebrirali kancelar Biskupije mons. Sergije Jelenić, te župnik preč. Milan Zgrablić i porečki kapelan vlč. Janez Barborič.

Svetkovinom Presvetog Tijela i Krvi Kristove Katolička Crkva diljem svijeta slavi otajstvo prisutnosti Isusa Krista pod prilikama posvećenog kruha i vina. Od Isusove Posljednje večere, kada je ustanovljen ovaj sakrament Božje ljubavi, kršćani iskazuju zahvalu Bogu slavljenjem svete mise i tako ispovijedaju vjeru u Kristovu prisutnost u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Iako je štovanje Isusa Krista pod euharistijskim prilikama prisutno od samih početaka kršćanstva, a na poseban način se širi od 8. stoljeća nadalje, blagdan je službeno proširen na cijelu Katoličku Crkvu tek u 14. stoljeću. Svetkovina Tijelova, a s njom i tijelovska procesija, kod nas se slavila i ranije, tako da 1279. godine nalazimo spomen o tijelovskoj procesiji u Zagrebu. I danas se svečano slavi u velikim i malim mjestima diljem naše domovine, u kojoj je Tijelovo i državni blagdan i praznik.