Svetkovina Velike Gospe proslavljena u Brinju

Prijepodnevno misno slavlje predvodio je povjerenik za mlade Splitsko-makarske nadbiskupije, studentski kapelan i župnik na Visokoj don Ivan Terze, a suslavio je brinjski župnik don Goran Antunović.

Večernju misu, kojoj je prethodila velika procesija s Gospinim kipom kroz mjesto, predvodio je o. Stjepan Ivan Horvat, član Družbe misionara Krvi Kristove, a suslavili su domaći župnik Antunović, župnik u Križpolju Pejo Ivkić, župnik u Kompolju fra Jure Marčinković i otočki župni vikar don Anđelko Kaćunko.

U propovijedi, o. Horvat je najprije istaknuo da je Marijina vjera temelj njezine veličine. Upravo to ističe evanđeoski ulomak svetkovine, koji opisuje događaj Marijina pohoda Elizabeti, koja pohvaljuje njezinu vjeru „da će se ispuniti što (joj) je rečeno od Gospodina!“ Postojana Marijina vjera očitovala se na svim postajama njezina života – od trenutka navještenja, unatoč neshvaćanju toga čudesnoga Božjeg zahvata; zatim rođenja Isusova u štalici, premda je njezino dijete Gabriel nazvao „Sin Svevišnjega“ i rekao da će „to čedo biti Sin Božji“; pa kod bijega u Egipat… i tako sve do Kalvarije, podsjetio je propovjednik.

Naglasio je da Marija vjernike dovodi do toga da razumiju u čemu je tajna kršćanske radosti. „Bez obzira što nas snađe u životu, bez obzira na sve brige, teškoće i nesigurnosti, naš Bog je razlog zbog kojega uvijek možemo zajedno s Marijom i Elizabetom kliktati od radosti: Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju… jer velika mi djela učini Svesilni…!“

Potom je o. Horvat posvijestio kako je Marija, nakon što je od Gabriela doznala da je njezina rođakinje Elizabeta u svojoj starosti začela sina, već pritom prepoznala zadaću za sebe te krenula na dalek i višednevni naporan put, jer ju je vodio motiv ljubavi i dobročinstva prema bližnjemu. A time je Elizabeti ne samo pomogla u danima visoke trudnoće, nego joj je višestruko donijela Boga, što je Elizabeta izrazila radosnim riječima, a njezin sin je također od radosti zaigrao u njezinoj utrobi.

„Možda često razmišljamo o tome kako drugima donositi Boga, kako približiti Boga članovima naše obitelji, našim susjedima, rodbini, prijateljima, ljudima s kojima radimo, studiramo ili idemo u školu. Kako približiti Boga onima koji možda još ne poznaju Isusa? U odgovoru na ta pitanja pomaže nam Marija koja pohađa Elizabetu u njezinoj potrebi i donosi joj Isusa. Što možemo naučiti od Marije kako bismo poput nje nosili Isusa drugima? Najprije ga sami trebamo nositi u svome srcu, trebamo produbiti jedinstvo s njim u našem životu. Zatim, kao što je Marija išla k Elizabeti pomagati joj, služiti joj, tako i mi, ako želimo drugoj osobi približiti Boga, trebamo osjetiti koja vrsta pomoći je toj osobi potrebna. Odnosno, stalno trebamo gledati u čemu možemo olakšati svakodnevicu osobama s kojima živimo i radimo, tj. otkriti u čemu im je naša pomoć najpotrebnija“, naglasio je propovjednik, dodavši da će upravo iz življenja vjernika ljudi zaključiti da su uistinu kršćani i da žive svoju vjeru!

„Učimo se radovati radosti drugoga čovjeka i ako je potrebno dijeliti bol s njime. Budimo na raspolaganju ljudima koji su oko nas i nemojmo se začahuri u svoje živote. Neka nam susret Marije i Elizabete, ali i ovaj današnji naš zajednički euharistijski susret bude poticaj da rastemo u vjeri i dobroti, nadi i ljubavi. Marija je ne samo povjerovala Božjoj riječi, nego je cijeli njezin život savršen primjer i putokaz za sve nas, koji se mnogo puta u životu susrećemo sa situacijama koje ne razumijemo, koje je samo razumom teško prihvatiti tako da bismo ih najradije izbjegli. Ali kako Bog, koji ‚u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube‘ (Rim 8,28), ispunja svoja obećanja, nadasve se očitovalo u Marijinom životu. Budemo li i mi vjerovali i činili ono što nas Marijin primjer potiče a njezin Sin uči, i nama će Svesilni činiti velika djela. Budimo uvjereni u to“, naglasio je na kraju o. Horvat, podsjetivši još jednom da se Marija potpuno predala Bogu na raspolaganje, počevši od trenutka navještenja sve do križa na Golgoti.

„Pratila je Isusa od njegova rođenja sve do smrti na križu. Čitavim svojim bićem sudjelovala je u djelu spasenja grješnog čovječanstva. Takvo je bilo njezino poslanje i takva je njena majčinska uloga sve do današnjega dana. Bog je htio da Marija bude ne samo Isusova, nego i naša Majka. Zato je od davnine nazvana našom Najvjernijom Odvjetnicom“, dodao je te posvijestio da se danas i Crkva i vjera nalaze u velikoj opasnosti, ljude ugrožava nevjera, odbacivanje Boga, omalovažavanje njegovih zapovijedi, a posebno su teške okolnosti za brak i obitelj, dok se hrvatski narod nalazi na rubu demografske katastrofe.

Propovijed je zaključio pozivom vjernicima da svakodnevno nebeskoj Majci, Velikoj Gospi, vape za pomoć – pouzdajući se u Njezin zagovor.

Na kraju slavlja župnik Antunović uputio je pozdrav svim hodočasnicima, a župljanima je čestitao i župnu svetkovinu i Dan općine. Zato je posebno pozdravio načelnika općine Brinje Zlatka Fumića te gradonačelnika Otočca Gorana Bukovca. Također je zahvalio župnom zboru za predvođenje liturgijskoga pjevanja, kao i ministrantima te svim župnim suradnicima koji su pomogli organizirati slavlje, za koje se župa pripremala trodnevnim večernjim programom.

Misna slavlja u trodnevnici predvodili su don Anđelko Kaćunko, otočki župnik mons. Marinko Miličević, i vlč. Pejo Ivkić. Istodobno je općina Brinje organizirala trodnevni kulturno-zabavni program, pa je obilježavanje Dana općine završilo pučkim veseljem nakon glavnoga župnog slavlja.