Svijećnica i Dan života proslavljeni u gospićkoj katedrali

Biskup je u propovijedi istaknuo da „današnji dan možemo nazvati i dan susreta. Tako se u nekim slavenskim jezicima i naziva (sretenije). Isus je u Hramu, duhovnom središtu Izraela, službeno ubrojen u članstvo svog naroda, ali je i kao utjelovljeni Sin čovječji prikazan u Hramu nebeskom Ocu. Marija i Josip znali su kada treba otići u Hram i prikazati dijete nebeskom Ocu. Ali, imamo i dvoje staraca, Šimuna i Anu, koji su također krenuli prema Hramu a nisu se prethodno dogovorili da će doći na susret. Jednostavno, osjetili su zov neke nutarnje „navigacije“ koja ih je nepogrešivo vodila prema Hramu, kao da su pred sobom imali neko Svjetlo koje im je pokazivalo kamo trebaju ići; sličnu zvijezdu koja je vodila kraljeve/mudrace u Betlehem.“

Propovjednik je pojasnio da je „dobrim ljudima svojstveno doći na pravo mjesto a da ga nisu unaprijed planirali i naći pravu riječ a nisu je sami tražili. To je duh ljubavi i dobrote koji ih vodi. Čuli smo da je i Šimun bio ‘ponukan Duhom’, a nije se tek pukim slučajem dogodilo da je ‘tom događaju prisustvovala i proročica Ana’. Imali su oni ugrađenu božansku navigaciju Duha Svetoga koji im je osvjetljivao put i usmjeravao ih prema cilju na koji su trebali doći. Taj dar su u ono vrijeme imali rijetki. Isus je rekao da će svima koji povjeruju u njega ‘dati ugraditi tu božansku navigaciju Duha Svetoga’. ‘Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh.’ ( Iv 14,26). Ima u svijetu i tame i svjetla, ali ne treba se bojati kad je u našim rukama, u našim dušama svijetlo Božje koje obasjava svakoga čovjeka. Poznata je izreka: Mislio bi čovjek kad pogleda mrak da je silno moćan, da je strašno jak. Čovječe, svjećicu užeži i mrak odmah bježi. Zato smo danas, potaknuti istim Duhom, upalili svijeće i pošli pravim putom prema cilju. Instalirano je u ovom svijetu ‘svjetlo na prosvjetljenje naroda i na slavu puka svoga izraelskoga’, ali i hrvatskoga i gospićkoga i svih onih koji su priključeni na Svijetlo svijeta koje je zasjalo u Isusu Kristu.“

Biskup je rekao da je „sila Duha Božjega po kojoj oči Šimuna i Ane vidješe Spasitelja svijeta ponuđena po Kristu svakom čovjeku. I svima koji primiše Krista darovan je i ugrađen taj ustav. On nam pomaže da otkrijemo Istinu i Ljubav u svijetu – Boga; to otkrivamo po istom Duhu kojim su bili potaknuti Šimun i Ana, tako da u Hram dođu kada dođoše Marija i Josip i uniješe dijete Isusa u Hram. Po tom Duhu spoznajemo Boga u prirodi koja nas okružuje; po Njemu otkrivamo Božju sliku u sebi i u svojoj braći.” To svjetlo osvijetlilo je Šimunu i Ani i onu najmračniju tamu, smrt. Zato Šimun radosno kliče: „Sad otpuštaš slugu svoga u miru, jer vidješe oči moje spasenje svijeta“; to svjetlo, dakako, nije bilo samo dar za njih dvoje koji su se našli tada u Hramu. Ono je ‘na prosvjetljenje svih naroda’“.

„Braćo i sestre, možda slabo računamo na tu božansku navigaciju pa lutamo u tami, ne snalazimo se u životu, osjećamo da nismo ondje gdje bismo željeli i trebali biti. Bog se ne nameće jačinom glasa i galamom. Znajmo naći trenutke tišine i mjesta gdje je bolja čujnost Božjeg govora. Potražimo kutak mira i sabranosti i uključimo tu Božju navigaciju! Njegovo svjetlo ne nalazi se u blještavilu – sad jačem sad slabijem, u zavaravanju i bljeskanju sad amo sad tamo, nego u mirnom i blagom svijetlu. To je ono Svjetlo koje su slijedili apostoli i sveci i onda se nisu nikada našli u nerješivoj životnoj tami iz koje ne bi mogli izaći. Šimun i Ana nisu se dogovarali kada će u Hram. Bili su osjetljivi na poticaje Božjega Duha i zato su krenuli u pravi moment i stigli u pravi trenutak. Dali su se voditi Božjom navigacijom, svjetlošću Duha Božjega“, istaknuo je biskup Bogović.

Na kraju mise biskup Bogović je, uz Dan života, upozorio roditelje, ako ne prikazuju Ocu nebeskome iskreno svako svoje dijete, moleći da bude pravo dijete Božje i skrbeći oko toga svim svojim bićem, ne ispunjavaju na pravi način svoju roditeljsku dužnost. Štoviše, u odgojnom procesu zanemaruju upravo ono najvažnije, a to je odgoj u vjeri, odgoj za neprolazne vrednote i za život vječni.

Dan posvećenog života iz pastoralnih razloga u Gospićko senjskoj biskupiji proslavljen je u petak 31. siječnja. Biskup Bogović misu je predvodio u zajedništvu sa župnikom Mariom Vazgečem, asistirao je đakon Bruno Lovaković, posluživao sjemeništarac Marko Butković i ministranti. Pjevao je katedralni zbor pod vodstvom Franje Puškarića. Na početku mise obavljen je blagoslov svijeća i procesija oko katedrale.