Metkovci se za proslavu svetkovine zaštitnika župe i grada – sv. Ilije, između ostaloga, pripravljaju Jerihonskim bdjenjem te svjedočanstvima.

„Ono što je za mene bilo najteže nisu poniženja koja doživim često, nekad me zna netko izbaciti van, svakakvim ružnim imenima pogrditi, nema veze, Bogu hvala za to, ono što je meni bilo najteže, to je što sam svaki dan išao u Arku znajući da moja obitelj nikad to nije prihvatila, da su me se sramili što sam izabrao biti to što danas jesam“, rekao je Matej Lovrić.

Pripovijedajući priču o svom životu te mnogim čudesnim događajima i uslišanim molitvama, rekao je da njegova zajednica jedina od 200 Arka u svijetu, nema svoju kuću. Uvjeren je da je ono što zajednica živi Božje djelo i vjeruje da bi se i to uskoro moglo riješiti. Jedina osoba koje se sjetio za kauciju kupovine kuće koju namjeravaju kupiti, bio je njegov otac. „Kad sam počeo biti ‚prosjak‘ u Arci, Isusu sam dao jedan mali zavjet – da nikad neću tražiti novac od svojih roditelja – iz velike zahvalnosti i poštovanja prema njima.“

Molio je za čudo i između mnogih izmoljenih, dogodilo se ono što ga najviše danas veseli, njegov otac, nakon toliko godina, bio je ponosan na njega. Naime, djevojka u Slavonskom Brodu u kafiću je počela pričati o mladiću koji je u 29. godini mogao postati milijunaš, a postao je „prosjak“ u zajednici Arka. Nakon nekoliko trenutaka jedan čovjek se ustao i rekao: „Oprostite što vas prekidam, ja nikad ne slušam druge, samo sam htio zahvaliti, jer nisam nikad čuo da netko govori tako o mom sinu.“ To je bio moj otac, koji je sjedio pored njih. Taj dan me nazvao i rekao mi prvi put u mom životu: „Moj sine, ja sam ponosan na tebe“, posvjedočio je Lovrić.

To je za mene bio najljepši trenutak koji sam doživio u Arci u osam godina. To je moj put, ja sam na njemu sretan. Vidjeli ste ovih dana osobe koje su svjedočile, svaka ima svoj put, svaka ima svoju duhovnost. Kad sam ih slušao, shvatio sam – koja ljepota Crkve, mističnog Tijela. Svi smo dio jednog Tijela – kako je važno da svatko nađe svoj put, poručio je.

Znat ćemo da je naš put dobar, ako se radujemo plodovima drugih. Kako ćemo znati da je naša duhovnost dobra, upitao je. Jedan svećenik mu je rekao – duhovan si koliko je radosna tvoja žena. Znam da je to danas istina. Kad vidim svoju ženu, znam kakvo je moje srce!

Kad se prorok Ilija u jednom trenutku osjećao sam, napušten, otišao je u pustinju i rekao Bogu – dosta, više ti neću služiti, ne mogu, a Bog mu je poslao kruh da ne umre. Prije tri tjedna Matej je imao svoju najveću krizu u Arci, osjećao se umoran, usamljen, odbačen te je pomislio otići iz Arke, a onda je primio poziv iz Metkovića da dođe svjedočiti o svom životu.

„Sada znam da ste vi ‚gavrani‘ koje je Bog poslao u moj život da mi donese kruh, da mi da novi život. Duboko sam zahvalan i dirnut što mogu biti tu, meni je privilegija. Ne volim baš svjedočiti. Pitam se kako mogu drugima donijeti Isusa – mislim da ne mogu. Razmišljajući o tome, jedini način koji mi padne na pamet da donesem drugima Isusa je da  budem magarac – da on bude na mojim leđima. Moja želja je da kad odete iz ove crkve, da odete s tom sigurnošću da je ovdje živi Bog, da otvorimo svoja srca, da maknemo sve ono što nas priječi od Kruha Života, vjerujem da će onda poteći plodovi veliki za ovu župu. Molimo posebno za vašeg župnika, iako to možda ne shvaćate, on je ‚gavran‘ kojega Bog šalje da vam donese živi Kruh. Isus kaže – tko bude jeo ovaj Kruh, nikad neće umrijeti. Ja to želim na kraju – da nitko od nas ne umre i da se svi zajedno nađemo jednog dana na najvećoj gozbi na Nebu“, zaključio je.