„Svjedoci Radosne vijesti u hrvatskom narodu“
„Svjedoci Radosne vijesti u hrvatskom narodu“ predstavljena u Pregradi
U petak 19. lipnja u župnoj crkvi Uznesenja BDM u Pregradi predstavljena je knjiga „Svjedoci Radosne vijesti u hrvatskom narodu“ Tomislava Krušlina i Sabine Marunčić. Knjigu su predstavili glavni urednik Glasa Koncila Ivan Miklenić, i predstojnica Ureda za vjeronauk Zagrebačke nadbiskupije dr. sc. Valentina Mandarić.
Programom je moderirao ravnatelj OŠ Stjepana Radića u Brestovcu Orehovečkm Zdenko Kobeščak, a u glazbenom dijelu sudjelovali su klapa „Kmeti“ i zbor mladih „Kyrie“. Po završetku programa organizirano je druženje u gradskoj vijećnici u Pregradi.
Na početku se gostima obratio pregradski župnik Ivan Mikec te svima zaželio dobrodošlicu u „Zagorsku katedralu“. Župnik je naglasio da se hrvatskom narodu nudi „bibliografska knjiga hrvatske svetosti“ koja ima objedinjene sve uzore vjere našeg patničkog naroda te je zaželio da knjigu „Svjedoci Radosne vijesti u hrvatskom narodu“ ima svaka katolička obitelj.
Mons. Miklenić nadovezao se na misao vlč. Mikeca, naglašujući da svaki narod na kugli zemaljskoj ima pripadnike na koje su osobito ponosni jer su se iskazali u svojim ostvarenjima kako na „duhovnom, materijalnom ili pak razonodnom svijetu.“ Knjiga „Svjedoci Radosne vijesti u hrvatskom narodu“ upravo prikazuje velikane duha hrvatskog naroda u osobama svetaca, blaženika, službenika Božjih, osobama koje su dale poseban pečat duhovnosti u hrvatskom narodu te osobama koje se smatra da su osobiti svjedoci vjere u hrvatskom narodu i za koje se očekuje da bi mogao biti pokrenut službeni postupak proglašenja blaženima. Svoju poruku Miklenić je završio riječima da knjiga odiše „informativnošću, jednostavnošću i razumljivošću te pruža svakom čitatelju izvrsnu priliku za osobno obogaćenje, bilo intelektualno bilo duhovno, te izazov za promišljanje i možda, novo vrednovanje svoga osobnoga životnoga puta.“
Dr. Mandarić osvrnula se na naslov knjige koji „integrira tri stvarnosti“ u međusobnu korelaciju: „Radosnu vijest, svjedoci i hrvatski narod.“ Naime, autori su vjeroučitelji koji su „službeni svjedoci Radosne vijesti“, a prvotni adresati su učenici osnovne i srednje škole jer je u početku dio knjige bio građa za Natjecanje iz Vjeronaučne olimpijade učenika osnovnih i srednjih škola (2018./2019. školska godina.) Tako su učenici bili „prvi i najvažniji recenzenti knjige“, a budući da je građa „njima bila zanimljiva, zašto to ne bi bila nama, odraslima.“ Promišljajući nad knjigom, dr. Mandarić postavlja pitanje: „Ima li smisla govoriti o svetosti djeci i mladima u vrijeme kad im se nude brojni uzori, modeli, influencerice i influenceri?“, te odmah nudi i odgovor: „Isplati se jer je svetost najsavršeniji oblik ljudskosti – po uzoru na Krista“. Pozivajući prisutne na život svetosti sestra naglašava da u životopisima hrvatskih ugodnika Božjih uočavamo njihove „ljudske i kršćanske vrednote koje su i danas veoma aktualne i potrebne: međureligijski dijalog, ekumenizam, praštanje, pomirenje, briga i skrb za bolesne i siromahe, poštivanje ljudskog dostojanstva, slobode savjesti, istinsko domoljublje, bogoljublje i čovjekoljublje… Rečeno suvremenim žargonom: „Svetost je uvijek in!“
Sabina Marunčić istaknula je poveznicu knjige, a to su „različitost temperamenata autora“ i podneblja „Dalmacije i Zagorja“, a objedinjenost u zajedništvu prema „vjeronaučnom pozivu i vjeronaučnoj olimpijadi.“ To je mjesto gdje vjeroučenici i vjeroučitelji pokazuju svoju „razinu ljudske i kršćanske zrelosti, a mi kao autori smo to već odavno prepoznali.“
Tomislav Krušlin zahvalio je svima koji su pridonijeli da knjiga doživi svoje izdanje ili su omogućili večer zajedništva. Naglasak je stavio na zahvalu dragom Bogu koji se „poslužio ograničenim sposobnostima autora za nastanak ovog skromnog djela o svetosti i svecima kako bi sebe i svakog dobro namjernika ohrabrili da je moguće ostvariti svetost i u 21. st.“ Svoje je misli na kraju povezao s mislima dr. Mandarić da ni jedan svetac ne nalikuje na drugog, ali da je svima Isus Krist bio sve. „Taj Krist služio se ograničenim sposobnostima svetaca i njihove slabosti pretvorio u jakost kako bi ih pretvorio u neustrašive svjedoke evanđelja“. Sve prisutne pozvao je da usmjere svoj pogled na Isusa, da od njega sve primaju i sve vraćaj njemu jer On je naš put svetosti.
Kobeščak je večer zaključio riječima da smo dionici predivne „Pregradske večeri“ i da je naša obveza da „bibliografsko djelo o svetosti proučavamo te u njemu pronalazimo Božje ugodnike kako bi ih svojim životom nasljedovali.“
