Na početku emisije generali Lukić i Lucić prisjetili su se konteksta vremena i trenutka donošenja odluke hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana o pokretanju akcije Plitvice.

“Velikosrpska politika je i prije ovog događaja već od 17. kolovoza 1990. godine početkom balvan revolucije pokušala nasilno zaustaviti pokrenute demokratske procese u Hrvatskoj i pokazati da se neće prikloniti onoj odluci hrvatskog naroda da dođe do promjena i izlaska iz jednoumlja komunističkog sustava. Balvan revolucija je pokazala njihovu odlučnost da se terorizmom suprotstave demokratskim procesima i taj terorizam smo osjetili u Petrinji, Dvoru na Uni, Pakracu, dakle neposredno prije svih ovih događaja. Jedini model na koji se nova demokratska vlast mogla održati jeste stvaranje specijalnih postrojbi kroz Ministarstvo unutarnjih poslova jer je nepovoljan nacionalni odnos snaga unutar MUP-a bo takav da je 90-te godine kod preuzimanja vlasti 64 posto Srba bilo u miliciji, a 30-atk posto Hrvata. Ta nagla promjena koja je obavljena dovođenjem prvih hrvatskih redarstvenika učinila je prevagu da se demokratska vlast kroz te postrojbe može osloniti na snagu onu koja je odlučna i sposobna suprotstaviti se nasilnom pokušaju rušenja vlasti”, kazao je na početku emisije tadašnji pomoćnik ministra unutarnjih poslova Republike Hrvatske general Marko Lukić.

Podsjetio je da se nasilno zauzimanje Nacionalnog parka od strane Martićeve milicije i terorista događalo istovremeno kada se u Splitu održavao sastanak svih predsjednika republike bivše države i predsjedništva Jugoslavije.

Hrvatska je bila pod političkom, policijskom i vojnom okupacijom

“Dakle, Milošević dolazi u Split pregovarati, a istovremeno povlači poteze da koristi te terorističke snage da bi predsjednika Tuđmana ponizio i Hrvatsku doveo u pregovorima u podređeni položaj. Normalno da je predsjednik Tuđman na Veliku subotu pozvao sve zapovjednike specijalnih postrojbi, pitao za stanje do koje smo razine osposobljenosti došli, kratko analizirali prethodnu akciju kod Pakraca i donio odluku da sutra na Uskrs u 7:30 Plitvice moraju biti pod hrvatskom kontrolom.” Bila je to, napominje general Lukić,  odlučna odluka pa su u samo nekoliko sati trebali pokrenuti snage za intervenciju.

Zapovjednik Jedinice za posebne namjene Rakitje general Josip Lucić prisjećajući se događaja od prije 30 godina ističe kako najviše pamti oduševljenje tadašnjih mladih ljudi pripadnika hrvatskih redarstvenih postrojbi.

“To je vrijeme uvođenja višestranačja i tu hrvatski narod prepoznaje mogućnost ostvarivanja većeg stupnja slobode unutar postojeće jugoslavenske države. Mi smo tada bili doslovno okupirani, bili smo pod političkom, policijskom i vojnom okupacijom. Samo kao primjer, u gradu Zagrebu je bilo preko 20 vojnih objekata i kada bismo ih pogledali mi smo stvarno bili mrežno pokriveni u svim elementima. Iz cijele Hrvatske i BIH pozvani su mladi ljudi da pristupe novim snagama MUP-a i to su pretežno bili izuzetno mladi ljudi dobi do 18 do 25 godina iz seljačko-radničkih obitelji u najvećoj mjeri, nacionalno opredijeljeni i oduševljeni novim pozitivnim promjenama gdje se naglasak stavlja na našu državnost”, istaknuo je general Lucić.

Napominje kako su mladi redarstvenici i pripadnici antiterorističke jedinice Lučko bili vrlo hrabri te da nije postojalo radno vrijeme od osam sati već da se radilo od jutra do mraka.

“Normalno da smo i mi kao zapovjednici planirali za Uskrs određen broj ljudi pustiti doma i odmoriti ih, međutim ta zapovijed predsjednika Tuđmana je bila neprikosnovena. Akcija Plitvice je bila prijelomna da predsjednik Tuđman i hrvatska politika mogu dalje ravnopravno sudjelovati u pregovorima i pokazati drugoj strani da mi baš nismo tako slabi nego da ćemo svakim danom jačati i doći u poziciju koja se dogodila i 95-te s Olujom.”

Dvije postrojbe u 20-tak sati oslobodile Plitvice

Lucić ističe da su od trenutka primanja zapovijedi, oba dvije postrojbe Lučko i Rakitje, doslovno u manje od 20-tak sati izvršile zadaću.

“Doslovno je u pola noći sve bilo spremno i krenulo se jer smo bili svjesni da teroristi diljem Hrvatske postavljaju barikade i naša zadaća je bila osigurati svim građanima normalan život i normalno kretanje. Mi nismo bili iznenađeni zasjedom, mi smo očekivali da ćemo biti dočekani negdje tako da su nam mrak i magla išli u korist. Dragi Bog je bio na našoj strani, mi smo u tu akciju išli čista srca, a ne da bi nekoga ubili. Mi smo samo išli uspostaviti javni mir i red te protočnost komunikacija.”

Imali smo određeni broj ranjenih u autobusu, ali pod tom užasavajućom pucnjavom, pucali su na nas iz svih sredstava. Nakon žestokog uzvrata s naše strane oni se počinju povlačiti.

Generali Lucić i Lukić danas su ponosi na činjenicu da su humano postupali sa zarobljenicima. “Ljude koji su na nas pucali s ciljem kako bi nas poubijali, naši pripadnici su ih pohvatali žive i nisu ih ubili u šumi, nego su ih uhvatili i izveli na cestu. Mi u šumi nismo nikoga ubili, pazite to je dokaz naše profesionalnosti i da na našoj strani nije postojala zločinačka namjera. Naše postrojbe nisu ušle niti u jedno selo, naše postrojbe nisu imale dodira s civilnim zapovjedništvom, mi smo taj posao odradili savršenom preciznošću.”

Uhićeno je i pred sud u Karlovcu sprovedeno je 19 terorista. No, o pravosudnom epilogu, generali nisu govorili jer za vrijeme rata nisu pratili tijek postupka.

“Na kraju same akcije imali smo gubitak, poginuo je Josip Jović i imali smo nekoliko ranjenih”, prisjetio se general Lucić ističući kako je “smrt Josipa Jovića rezultirala bijesom.”

Cijelu emisiju Hrvatskog katoličkog radija možete preslušati OVDJE.