Osvrćući se u prigodnoj homiliji na evanđeoski tekst (Lk 17, 11–19), mons. Barišić je kazao „da je Isusov put prema Jeruzalemu, između Samarije i Galileje, bio opasan“. „No, Isus ne staje, On je uvijek u pokretu. I kršćani se u Djelima apostolskim nazivaju ‚oni od puta‘. Isus nas poziva na izbjegavanje pasivnosti i na ulazak u dinamiku života“, nastavio je.

Govoreći o susretu Isusa i deset gubavaca, nadbiskup je pojasnio „da je i u tome vremenu postojao pojam ‚socijalne distance‘ koji se posebno primjenjivao u odnosu prema gubavcima jer su se ljudi bojali zaraze“. „Kada su gubavci s propisane udaljenosti zavapili ‚Isuse, Učitelju, smiluj nam se!‘, Isus usmjeri pogled na njih. Njegov pogled nije površan niti trenutačan. On se u potpunosti sažalijeva nad ljudskom bijedom. Isus ih šalje svećenicima da bi dobili potvrdu o ozdravljenju. Iako još nisu ozdravili, oni kreću na njegovu riječ, riskirajući tako još veću kaznu. Putem ozdravljaju te devetorica odmah trče po svoju potvrdu, želeći se što prije vratiti normalnom životu“, ustvrdio je, dodavši „da se samo jedan vratio Isusu slaveći Boga u sav glas‘“. „Samarijanac se vratio Isusu. Samarijanci su bili pogani te su ih Židovi smatrali nevrijednima. Za razliku od devet ‚pravovjernih‘ Židova, Samarijanac je shvatio u kome je izvor njegove radosti i ozdravljenja. Deset ih je fizički ozdravilo, a samo je Samarijanac ozdravio u duši i srcu“, poručio je mons. Barišić.

U nastavku homilije, nadbiskup je upozorio „da nikad ne smijemo upasti u zamku samodostatnosti“, istaknuvši „da trebamo otkriti svoju povezanost s Gospodinom i bližnjima“. Naglasio je da, poput svetog Pavla koji u Drugoj poslanici Timoteju zahvaljuje Bogu na svim patnjama iako je u okovima, „i mi trebamo u porazu i neuspjehu svjedočiti svoje kršćanstvo jer nam je Krist najbliži u križevima svakodnevnog života“.

Čestitavši sjemeništarcima na završetku godine, mons. Barišić je zaključio: „Reći hvala nije lako, protivno je ljudskoj naravi. Znate i sami da su nas kao djecu roditelji uvijek podsjećali kako trebamo zahvaljivati drugima. Naučimo prihvatiti sve životne uspjehe i neuspjehe te izgrađujući svoj odnos s Bogom i bližnjima zahvalno krenimo putem spasenja.“

Koncelebrirali su ravnatelj don Edvard Punda, prefekt don Vedran Torić i duhovnik don Mato Brečić. Na kraju mise, don Punda zahvalio je ocu nadbiskupu na dolasku i pastirskoj brizi prema Sjemeništu. Zatim je otpjevan himan „Tebe Boga hvalimo“.