Tečaj Kursilja za odrasle u Ludbregu
FOTO: Iva Kuzmić // Tečaj Kursilja u Ludbregu
Ludbreg (IKA)
U župi Presvetog Trojstva u Ludbregu od 17. do 19. veljače održan je tečaj radosnog kršćanstva „Kursiljo“ za odrasle. Tridesetak sudionika iz više župa Varaždinske biskupije u tri dana prolazilo je kroz program i metode rada Kursilja.
Susret je počeo molitvom i temom „Tko sam ja?“, a održao ju je duhovnik Kursilja Varaždinske biskupije vlč. Petar Mlakar. Zatim je voditeljica, tzv. rektorica ovog tečaja, Silvija Čavlek uputila sudionike u tijek programa u danima koji slijede.
Kroz različite laičke i svećeničke teme sudionici su širili svoje horizonte i slušali „o stvarnom Bogu koji hoda uz nas i ohrabruje nas na putu života i vjere.“ Slušajući istinite priče stvarnih ljudi sudionici su shvatili kako život nije bajka i da praktički, kad povjeruje svom Stvoritelju, čovjek vjere nemoguće pretvara u moguće. Kroz euharistijsko klanjanje posvješćivali su si da su djeca Božja i da ih Stvoritelj grli i onda kad se udaljuju od Njega.
Svaki dan je započeo i završio s molitvom. Posljednji dan tečaja zaključen je svečanom misom koju je predvodio varaždinski biskup Bože Radoš u suslavlju s vlč. Kristijanom Stojkom, vlč. Petrom Mlakarom, vlč. Markom Domiterom i vlč. Kristijanom Sajkom. Na misi svaki sudionik je dobio križić kao simboličnu uspomenu na završeni tečaj, a zatim su sudionici pozvani na zajednički ručak nakon kojeg su izrekli svoje dojmove o završenom tečaju.
Nakon odslušanih dojmova, mons. Radoš sudionicima je poručio: „Papa Franjo je nedavno rekao kako laici nisu ukućani već domaćini u Crkvi. Lijepo je što ste osjetili bliskost da možete otvoreno razgovarati kao obitelj, iako u obitelji nije uvijek lako. No, kao što ste i sami spominjali, ovdje ste se osjećali kao braća i sestre, a mi to kao Crkva i jesmo. Drago mi je što su animatori stvorili lijepu atmosferu i dali svjedočanstvo vjere. Domaćin u kući uvijek priprema prostor da mogu drugi doći. Vjerujem da je ovaj tečaj za odrasle na neki način i priprema prostora za one koji trebaju doći, a to su mladi i djeca. Vjerujem da ćete im svojim svjedočanstvom dati do znanja da je Crkva i njihov dom. Crkva ima svoj ritam i svoje mjesto, a vaše mjesto je nezamjenjivo. Hvala vam lijepa što sam mogao biti dio ove obitelji.“