I u vjerničkom okruženju psihološki su lomovi sve češće ne samo medicinska dijagnoza, nego i pozadina osobnih, obiteljskih i crkvenih tragedija: od rastave supružnika preko identitetskih kriza u djece do „izgaranja“ Bogu posvećenih osoba. Da Crkva pred tim fenomenima nije nemoćna, nego pozvana djelovati, u razgovoru za novi broj Glasa Koncila upozorava prof. dr. Mijo Nikić. „Treba isključiti paničarski pristup koji obično vodi traženju magijskih načina rješenja problema. Treba se odreći traženja krivca u drugima, a otkriti i prihvatiti svoj dio odgovornosti. Jer jedini dio svemira koji možemo promijeniti jesmo mi sami“, rekao je.

Sugovornik koji je na nedavnim prvim Danima pastoralne logoterapije govorio o patologiji duha suvremenoga doba znakove te patologije iščitava i u popularnoj kulturi. „Postali smo bolesno neosjetljivi na otrovne sadržaje koji nam se nude na raznim platformama modernoga komuniciranja. ‘Zagrizi moj otrovni kolač’ i ‘Sutra ćeš biti pokopan’ očajne su riječi bolesnoga duha našega vremena. Te pesimističke i destruktivne poruke izraz su frustriranoga duha koji ne može pronaći smisao u teškim životnim situacijama“, primjećuje dr. Nikić.

Upravo na potragu za smislom upućuje logoterapija, psihoterapijski pristup koji se danas primjenjuje i u katoličkom pastoralu. „Logoterapijski pristup uskladiv je s katoličkim naukom jer čovjeka promatra kao slobodno, odgovorno biće koje može otkriti smisao i koje može donijeti pametnu odluku“, ističe dr. Nikić, napominjući da za valjanost odluka u igru valja uvesti i transcendenciju. „Religioznost pripada najosobnijim čovjekovim odlukama. Ako se ona ne aktivira i ako se zrelo ne integrira u cjelinu osobnosti, nastat će neurotična egzistencija. Naime, kod neurotičara je poremećen njegov odnos s transcendencijom“, zaključuje dr. Nikić.