U uvodu biskup Radoš je naglasio kako je Tijelovo posebna svetkovina o čemu svjedoči ispunjena katedrala. Poručio je kako Krist okupljene želi nahraniti svojim Tijelom. Rekao je kako bi prvopričesnici mogli govoriti o tome kako je to prvi puta primiti Krista i kako je to biti potpuno Božji, potpuno čist.

Kao ispit savjesti u pokajničkom činu biskup je potaknuo na preispitivanje: „Želimo li mi svi danas biti kao oni, prvopričesnici – nahranjeni tijelom Kristovim, biti potpuno čisti – djeca Božja?“ A potom je i potaknuo okupljene zamoliti Gospodina da očisti njihove misli, tijelo, čitav život te im da snage ići s Njim, „svjedočiti našim ulicama, našim radnim mjestima, tamo gdje jesmo, da Krist živi u nama, da smo Njegova djeca.“

U homiliji biskup Radoš je podsjetio najprije na onu noć kad je Isus bio predan, tada je svim ljudima dao dar – sebe sama. „Od svoga tijela otkida i daje nama, daje nam sebe“, poručio je biskup. Dodao je kako svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove potiče na razmišljanje o svetosti tijela, ponajprije Kristova – jer je Bog htio uzeti naše ljudsko tijelo, da bi došao do nas, da bi bio sličan nama, budući da bez tijela ne možemo uspostaviti komunikaciju: pružiti ruku, zagrliti…

“Tijelo je tako važno. I zato je Isus uzeo ljudsko tijelo da dođe do svakoga od nas”, rekao je biskup te dodao da je Isus htio poći ulicama kako bi dotaknuo sve one koji su bili potrebni ljudskog dodira, Božjeg dodira i mnoge jest dodirnuo. „Pružio je ruku onima koji nisu imali dobar odnos s Bogom. Pružio je ruku bolesnicima da ih ozdravi. Htio je da svatko osjeti kako je Bog prisutan u njegovom životu. Da mu je tako blizu da ga može vidjeti, čuti, osjetiti i biti zajedno za stolom s Njim. Da, takav je naš Bog. Htio je nama dati osjećaj da nas Bog istinski voli.“

Nadalje, mons. Radoš je poručio kako bi volio da okupljeni s te proslave svetkovine Tijelova ponesu tri riječi: žrtva, dijeljenje i prisutnost. One su, kako je rekao, tri osobine ljubavi. Protumačio ih je Isusovim životnim primjerom. Euharistija je žrtva ljubavi, Isusova žrtva u kojoj je uključena cijela Isusova osoba, a ljubav je ta koja ga vodi na Golgotu, do križa. “Samo ljubav može odgovoriti na žrtvu. Samo žrtva čini ljubav vjerodostojnom”, naglasio je biskup i podsjetio kako je Isus bio izdan i predan od svojih prijatelja, a potom dodao: “Lako je ići u žrtvu kada nema izdaje, kada nema prijevare. Ma Isus je i to uključio u znak ljubavi,  u svoju žrtvu. Nema ovdje na zemlji ljubavi bez određene prijevare. Lako je ljubiti, ako sve ide glatko… Teško je Isusu poći prema Kalvariji, ali žrtva ljubavi je ona koja Ga nosi. Ljubav nije samo osjećaj nego je i žrtva tijela. Tamo gdje tijelo ne osjeti žrtvu ne možemo je potpuno pokazati i ne možemo je potpuno mi ljudi razumjeti. Samo u svome tijelu možemo razumjeti Isusovu žrtvu.”

Druga osobina ljubavi, prema biskupovim riječima, jest dijeljenje. Kao kad obitelj blaguje kod obiteljskog stola, u euharistiji dijelimo i blagujemo Kristovo Tijelo. „Da, nas to tijelo tako oblikuje da i mi postajemo Kristovo Tijelo pojedinačno i svi zajedno, jer uzimamo od jednoga Kruha, od jednoga Tijela, hranimo se i postajemo jedno Tijelo“, protumačio je mons. Radoš te istaknuo kako je lijepo što su se okupili iz svih župa grada i okolice poručivši da su svi jedno tijelo od Krista pozvani. Dotičući se izvještaja iz navještenog evanđelja o Isusovu čudu umnažanja kruhova i riba biskup je rekao kako je to – čudo dijeljenja. „Kad ljudi izvade ono što imaju, kad to bude s Božjim blagoslovom, tada svi imaju i tada još preostaje za dijeliti dalje“, rekao je biskup te dodao da, kad se s Bogom dijeli, kad se Bog dijeli, onda ima za svakoga. Oni koji blaguju Tijelo Kristovo, taj Kruh, postaju vjerodostojni ako dijele s onima koji nemaju i kada izađu iz crkve. U protivnom, postaju neplodni. „Ako sebe ne dijelimo, ništa ne možemo donijeti ljudima“, naglasio je biskup Radoš.

Kao treću osobinu ljubavi biskup je naveo prisutnost i protumačio kako euharistijski kruh nije simbol. „Isus nije kazao ovo je simbolično moje tijelo, nego ovo je moje tijelo sada, ono je za vas. To je Isusova prisutnost stvarna i svakodnevna među nama. Kad god lomite ovaj kruh, kad god ste zajedno, ja sam ovdje s vama. Živi Krist u svome Tijelu i u svojoj Krvi. Želi da to međusobno mi dijelimo i da osjetimo da je On prisutan među nama“, protumačio je mons. Radoš. Rekao je i kako ljubav i trajnost imaju zajednički jezik, a Isus govori kako želi ostati trajno prisutan. Ljubav je uvijek ona koja je stalna, koja je prisutna.

„Danas ćemo prohodati našim gradom. Želimo kazati: ‘Isuse, ti si prisutan stalno. Ne samo ovdje u crkvi, nego si prisutan i na našim ulicama. Ulica je slika našega društvenoga života. Ti si prisutan i u našim kućama, u svijetu, u svakome trenutku i svakom zakutku ove zemlje. Želimo da budeš prisutan u nama i po nama u cijelome svijetu“, rekao je mons. Radoš te pozvao okupljene na molitvu Gospodinu da razumiju Njegovu ljubav, kako se On to ljudima daje. „Daješ nam se zato što se želiš žrtvovati za nas. Otkidaš od sebe da bi dao nama. Ti se dijeliš nama i želiš da se i mi međusobno razdijelimo, podijelimo i da postanemo jedan kruh, jedno tijelo, Tvoje Tijelo i Ti si Onaj koji si prisutan među nama. Daj da i po nama Ti budeš stalno prisutan u svijetu“, zaključio je mons. Radoš.

Na misi su se okupili brojni vjernici iz svih župa grada Varaždina, koji su potpuno ispunili katedralu, ali i prostor ispred nje. Među 20-tak koncelebranata bili su župnici varaždinskih župa, djelatnici Biskupskog ordinarijata, kanonici i drugi svećenici. U proslavi Tijelova sudjelovali su i ovogodišnji prvopričesnici u bjelini sa svojim vjeroučiteljima iz svih župa grada Varaždina.

Nakon euharistijskog slavlja uslijedila je Tijelovska procesija središnjim gradskim ulicama. Ispod baldahina, koji su tradicionalno držali i pratili pripadnici Varaždinske građanske garde, pokaznicu s Presvetim Oltarskim Sakramentom nosio je biskup Radoš. Prva postaja bila je na Franjevačkom trgu. Zatim, druga ispred ulaza u Uršulinkskoj 1, prostora sestara uršulinki gdje je biskup Radoš najavio da će se, kako je rekao ako Bog da, ondje nalaziti kapela trajnog klanjanja, dok je posljednja postaja i završetak procesije sa svečanim Tebe Boga hvalimo bio u crkvi Sv. Nikole. Ondje je biskup okupljenima zahvalo na sudjelovanju u slavlju te poručio kako su svi pozvani pronositi Isusa svakodnevnim životom kao što su to učinili Tijelovskom procesijom.