U propovijedi je mons. Svažić istaknuo da se rođenjem Blažene Djevice Marije počinje ostvarivati Božji plan spasenja za čovječanstvo. Marija je bila izabrana biti majkom Isusa Krista, Spasitelja svijeta. Njezino rođenje označava početak novog vremena milosti i spasenja. No, Marija je ujedno uzor vjere i poslušnosti Božjoj volji. Kada joj je anđeo Gabriel navijestio da će roditi Sina Božjega, ona je prihvatila tu vijest s potpunim povjerenjem i vjerom u Božji plan, iako nije mogla u potpunosti razumjeti što će to značiti za njezin život. Njena vjera i otvorenost Božjoj volji predstavljaju model, primjer za sve kršćane, poručio je mons. Svažić.

Bog Mariju nije izabrao zbog njezine društvene moći ili bogatstva, već zbog njezine poniznosti i čistoće srca, kazao je propovjednik u nastavku dodajući da nas ta činjenica podsjeća na to da Bog često djeluje kroz one koji su ponizni i otvoreni za Njegovu ljubav. Pozvani smo slijediti Marijin primjer vjere, poslušnosti i poniznosti. Kao što je Marija bila otvorena za Božju riječ i prihvatila Njegov plan s ljubavlju, i mi smo pozvani otvarati svoja srca Božjoj volji u našim životima. U tome nam pomaže njezin moćni zagovor, jer kao Isusova majka, Marija je također majka svih vjernika. Ona nas vodi i zagovara kod svog Sina. Kao što je pratila Isusa kroz sve trenutke njegova života, tako i nas prati u našim svakodnevnim borbama i radostima, rekao je propovjednik.

Mons. Svažić se u nastavku prisjetio svojih mladih dana kada je njegov pokojni ujak, vlč. Ivan Jurković, obnašao službu župnika u Gerovu i Hribu i bio upravitelja ovog Svetišta od 1963. pa sve do 1985. godine. „Njega je pokojni senjsko-modruški biskup dr. Viktor Burić ciljano poslao ovamo kao velikog Marijinog štovatelja. Naime, on je svoju ljubav i pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji pokazivao i ranije, hodočasteći svake godine satima pješice iz svojih ranijih župa Saborskog i Lađevca u poznato marijansko svetište u Krasnu. I čini se da se biskup Burić nije prevario. Tada, u naponu svoga života, vlč. Ivan Jurković uložio je sve svoje najbolje snage i umijeća kako bi se krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih, uz pomoć dobrih ljudi, probila cesta od Smrečja do Svete Gore. Dakako, najprije kao makadam, a tek mnogo kasnije i kao asfaltirana cesta. Tada, u vrijeme komunizma, bilo je to pravo malo čudo. Svakako, moćni znak pomoći s neba.“

Prisjetio se i hodočasnika koji su pristizali tih godina i vjerničkoj atmosfere koja je u svetištu vladala. Nikada se nije tražilo samo ono materijalno, tjelesno i prolazno, nego se mislilo i na ono duhovno i neprolazno, vječno. A to je prava i zdrava duhovnost, koju i danas treba trajno njegovati i zadržavati, rekao je mons. Svažić.

Iako liturgijska čitanja toga dana nisu izravno govorila o Marijinom rođenju, Blažena Djevica Marija spominje se u odnosu prema svome sinu Isusu Kristu. Ona je sva usmjerena na njega, kazao je propovjednik. Marijin „fiat“, „neka mi bude“, na poziv arkanđela Gabrijela da postane majkom Sina Božjega odredio je svu njezinu sudbinu: od bezgrešnog začeća u utrobi svoje majke Ane, preko djevičanskog začeća i rođenja Isusova, pa sve do slavnog uznesenja na nebo. No, koliko god je važna njezina nezamjenjiva uloga u povijesti spasenja, ipak treba uvijek imati na pameti ono o čemu nas poučava naša katolička vjera, jasno izražena u dokumentu II. Vatikanskog koncila Lumen gentium, br. 60: „Jedan jedini je naš posrednik prema Apostolovim riječima: ‘Jedan je Bog, i jedan je posrednik između Boga i ljudi, čovjek Isus Krist, koji je samoga sebe predao kao otkupninu za sve’ (1 Tim 2, 5-6). A Marijina majčinska zadaća prema ljudima ni na koji način ne zamračuje niti umanjuje to Kristovo jedino posredništvo, nego pokazuje njegovu snagu. Sav spasenjski utjecaj Blažene Djevice na ljude, naime, ne proizlazi iz neke stvarne nužnosti, nego iz Božje blagonaklonosti; on proistječe iz preobilja Kristovih zasluga, oslanja se na njegovo posredovanje, posve o njemu ovisi i iz njega crpi svu svoju snagu; on ni na koji način ne sprječava neposrednu sjedinjenost vjernika s Kristom, nego je, naprotiv, potpomaže“. Drugim riječima, kada god se molimo Mariji, molimo joj se ne kao onoj koja treba uslišati naše molitve, nego kao onoj koja nas zagovara pred svojim Sinom. U konačnici, naše molitve uslišava sam Bog Otac, po svome Sinu Isusu Kristu, u Duhu Svetom. Dakle, samo Presveto Trojstvo, pojasnio je propovjednik.

Zaključujući je mons. Svažić istaknuo kako uslišanje naših molitvi ovisi o tome što i kako molimo. „Ipak, znajmo da nijedna naša prava molitva nikada neće ostati neuslišana, na ovaj ili onaj način, prije ili kasnije. Posebno ona po zagovoru naše nebeske Majke Marije, jer njezinu prošnju Bog ne može tako lako odbiti. Stoga, neka naše molitve Bogu po zagovoru Blažene Djevice Marije i dalje budu sastavni dio našeg vjerničkog života. Molimo često, kako za sebe, tako još više za druge, kako za ono vremenito, tako još više za ono vječno! I neka naše molitve ne budu samo molitve prošnje, nego i molitve zahvale, pa i molitve slavljenja Boga zbog Njega samog i zbog svih Njegovih veličanstvenih djela od stvaranja svijeta pa kroz čitavu povijest spasenja do dan danas. A Marijin kantik „Veliča duša moja Gospodina“ neka nam bude trajno nadahnuće i primjer kako valja istinski moliti.“

Istoga dana služena je misa za Camino Gorski kotar i blagoslovljen kip sv. Jakova apostola. Liturgijsko slavlje predvodio je čuvar svetišta, Ivan Marković.

Na ovogodišnjem proštenju sudjelovala su dvojica nadbiskupa i dvadeset svećenika. Otvorenje je bilo u petak 6. rujna, a dan kasnije 7. rujna Goransku svečanu misu služio je nadbiskup i metropolit Ljubljanske nadbiskupije, Stanislav Zore u zajedništvu s riječkim nadbiskupom Matom Uzinićem i drugim svećenicima. Majka Božja Svetogorska privukla je i ove godine veliki broj hodočasnika, od kojih su mnogi hodočastili pješice u ovo naše najviše marijansko svetište. Proštenje je, inače, održano u godini kada Župa sv. Hermagora i Fortunata obilježava 620 godina postojanja.