Treba razlikovati prilagodbe lokalnim običajima od radikalnih promjena rimskog obreda

Vatikan, 4. 4. 1994. (CNS/IKA) – Sveta Stolica se slaže da je moguće liturgiju obogaćivati lokalnim običajima, ali nalaže oprez u primjeni bilo kakvih izmjena. Svako “radikalno” eksperimentiranje u misnom slavlju zahtijeva prethodno vatikansko odobrenje i trebalo bi biti brižno ograničeno.
O tom govori nekoliko godina pripremani dokument Svete Stolice “Rimska liturgija i inkulturacija”, 30 stranica dug tekst koji je na zahtjev pape Ivana Pavla II. priredila Kongregacija za bogoslužje i sakramente. Dokument se pojavio upravo u vrijeme održavanja Afričke Sinode biskupa, gdje se očekivao razgovor o spomenutoj temi kao jedno od glavnih pitanja. Svaka prilagodba obreda potpuno je ovisna o Svetoj Stolici, biskupskim konferencijama i biskupima, i ne može biti plod samovolje. Dokument upozorava na potrebu da se očuva jedinstvo obreda kakav postoji u većini zapadnog svijeta, bez stvaranja novih katoličkih obreda na tlu Afrike, navodeći dopustive utjecaje lokalnih kultura kao što su jezik, glazba i pjevanje, umjetnost i ples. Ti elementi mogu pomoći u sudjelovanju vjernika, ali nema dopuštenja za prilagodbe koje bi značile povratak u vrijeme prije evangelizacije. U službu riječi ne mogu se biblijska čitanja zamijeniti nikakvim tekstovima iz drugih religija, a glede lokalnih prilagodbi obreda krštenja, vjenčanja i pokopa dokument ističe kako to nosi u sebi opasnosti da kršćanski obred bude oslabljen u očima vjernika. “Jasno je da kršćanska liturgija ne može prihvatiti magijske obrede, praznovjerja, spiritizam, osvetu ili rituale sa seksualnom konotacijom” ističe se u dokumentu, praveći razliku između prilagodbi liturgijskih knjiga lokalnim kulturama i radikalnih izmjena, potičući biskupe da svaku promjenu na terenu ocijene i provjere u praksi uz što šire konzultiranje crkvenih autoriteta.