Vlč. Pavlović je na početku propovijedi objasnio da ime Martin dolazi od rimskog božanstva Marsa, zaštitnika Rimskog Carstva. No, danas je to ime popularno zbog sv. Martina koji je u djetinjstvu postao kršćanin pa biskup u Toursu te nakon starozavjetnih patrijarha, prvi svetac na Zapadu koji nije podnio mučeništvo.

Misleći ga odvratiti od vjere, poganski otac Martina je poslao u rimsku konjicu. Nekoliko godina kasnije, Martin je kao vojnik, u Amiensu u južnoj Francuskoj napravio jednostavan čin po kojem je ostao najprepoznatljiviji – darovao je dio svog plašta siromahu.

„Kasnije je taj predmet postao dragocjeno blago franačkih kraljeva. Sveta relikvija – capa sancti Martinii bila je izlagana ‚na poseban način prije vojnih pohoda‘ u malim crkvicama koje su vojnici po capi – tj. plaštu prozvali kapele, a svećenike koji su se brinuli za relikviju kapelanima“, dodao je.

Propovjednik se potom osvrnuo na svjedočanstvo življenja sv. Martina. Rekao je da kao kršćanin nije htio prolijevati krv, zbog čega se suprotstavio svojim nadređenima, ali, istaknuo je, ipak nije bio pacifist. Naime, „borio se ‚protiv vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovog mračnog svijeta protiv zlih duhova po nebesima‘ (Ef 6,12). Položio je oružje i uzeo mač duha, Riječ Božju“, naglasio je.

Vlč. Pavlović rekao je da su u odnosu na događaj darovanja plašta, na Martinovom krštenju zamijenjene uloge.

„Nije on dao skrivenom Kristu haljinu da ga pokrije od hladnoće, nego je Krist skriven u vodi i Riječi koji Ga je zaodjenuo svojom vlastitom haljinom pravednosti. I daleko nadilazeći razinu djelomičnog milosrđa koji se usudio učiniti bilo koji čovjek poput Martina, Krist nije presjekao i podijelio svoju haljinu, već ju je dao u potpunosti. Jer On je ostavio na stranu svoju božansku slavu da poprimi oblik jadnog prosjaka. Odložio je svoju kraljevsku haljinu, bio je skinut do gola i pribijen na drvo. Nije ništa zadržao za sebe, nego je dao svoj život za nas, jadne prosjake. Nije izabrao put slavne bitke, već prividni poraz. Stajao je bespomoćan pred Neprijateljem; ali ondje gdje je Martin dobio milostivu odgodu od naizgled neizbježne smrti, Isus je primio udarce neprijatelja po rukama i nogama i boku i dao svoj Duh i život za nas. To je ono što je Martinu i nama dao na krštenju – smrt bez pretrpljene smrti, i vječni život bez da smo ga zaslužili. Umotao nas je u svoj ogrtač i čuva nas u nevidljivom, ali neprobojnom oklopu istine i pravednosti i Evanđelju mira i vjere i spasenja u Riječi Božjoj (Ef 6,14 – 17)“, protumačio je.

„Ono što je učinio Martinu, učinio je Krist i svima nama“, dodao je. Haljina krsne milosti „nas štiti od oštrog vjetra i jezive hladnoće zla te gasi i odbija plamene strijele đavolskih podrugljivih optužbi. Blista se na nama svadbeno odijelo krsne milosti koje nas osposobljava za vječnu gozbu u Kraljevstvu nebeskom – ta sveta haljina je relikvija dragocjenija od tisuću plašteva svetog Martina jer nosi ime Kristovo, ime Sina Božjega, ime koje nas čini sinovima i kćerima Božjim, da se zovemo djeca Božja i da imamo mjesto za Božjim stolom“, ustvrdio je predslavitelj.

Povezavši to s naviještenim Evanđeljem, vjernike je pozvao da se, prema primjeru ozdravljenog gubavca koji se zahvalan vraća Isusu i slavi Boga, zapitaju koliko su zahvalni Bogu što su kršteni.

Nažalost omjer zahvalnosti koja u današnjoj usporedbi iznosi 10% je i današnja crkvena stvarnost. U prosjeku 10% katolika sudjeluje na nedjeljnoj euharistiji – a euharistiju prevodimo kao molitva hvale. „Neka nam zagovor svetog Martina pomogne da rastemo u zahvalnosti prema Bogu i bližnjima“, zaključio je vlč. Pavlović.

Na samu svetkovinu sv. Martina, u četvrtak, misu u 11 sati predslavit će vlč. Tomislav Kralj iz Lukarišća, a u 18 sati župnik u Kutini vlč. Vladimir Hren.