Živimo u vremenu lažnih vijesti. Čimbenici koji neposredno pridonose dezinformiranju jesu algoritmi pri čemu se prednost daje personaliziranom i senzacionalnom sadržaju koji će privući pozornost i kojeg će korisnici najvjerojatnije podijeliti s drugima, zatim oglašavanje u kojemu se digitalni modeli oglašavanja temelje se broju klikova. Što je naslov/sadržaj senzacionalniji, veća je emocionalna reakcija korisnika, a prema tome i mogućnost da će mu se pristupiti i biti drugima proslijeđen. Botovi (umjetni virtualni profili), umjetno pojačavaju širenja dezinformacija, dok korisnici dijele sadržaje bez ikakve prethodne provjere pridonoseći dezinformiranju, kazao je mr. socijalnog nauka Crkve Igor Jakobfi 21. ožujka u Vikarijatu Osijek na socijalnoj tribini „Aktivna medijska publika – veličanstveni prostor slobode ili novi oblik ropstva?“ Kroz približavanje medijske stvarnosti predavač je propitkivao podteme u koje je suvremeni čovjek duboko uronjen te je rasprava pokazala kako informacijski/medijski izazovi zahtijevaju stjecanje novih znanja, ali i zauzimanje afirmativnog kršćanskoga stava te osobno preispitivanje vlastitoga angažmana u ostvarivanju evangelizacijskog poslanja.

Uspoređujući razvojna stanja medija od 1938., 2006. do 2018. godine, predavač je istaknuo važnost najnovijih dokumenta iz 2018. – prvi Europske komisije (Izloženost građana velikoj količini dezinformacija, uključujući obmanjujuće i potpuno lažne informacije, jedan je od glavnih izazova s kojima se Europa suočava) i drugi Vijeća Europe (Od presudne je važnosti da se sva dostupna sredstva iskoriste za informiranje opće javnosti, kako bi korisnici mogli kritički razumjeti logiku i rad algoritama i reagirati na njih), a iz oba je ključno razumjeti termine ‘dezinformacije’ i ‘rad algoritama’ (pojednostavljeno informatički to znači da umjetna inteligencija prikuplja informacije o vama, obrađuje ih i koristi) čije su posljedice nesagledive.

„Mediji u dokumentima Crkve (Inter mirifica, Communio et progressio, Aetatis novae, Etika u obavijesnim sredstvima, Kompendij) su sredstva i kao takvi nisu dobri ni zli, oni su veliki Božji darovi i plodovi ljudskog genija. Uz pomoć medija ljudi dolaze u dodir i međusobno povezivanje s drugim ljudima i događajima razmjenjujući i oblikujući vlastita mišljenja i vrijednosti te iz takve perspektive pružaju mogućnost da čovjek postane bolji: duhovno zreliji (da raste kao osoba), svjesniji vlastitog dostojanstva, odgovorniji i otvoreniji. Ipak, jer jesu sredstva, sve mogućnosti koje pružaju u neposrednoj su povezanosti s ljudskom slobodom te se zbog toga u služenju s njima na području sadržaja poruke, procesa prenošenja poruke, dostupnosti prikladne infrastrukture uvijek mora voditi s dva temeljna moralna načela – osoba i ljudska zajednica svrha su i mjera njihove upotrebe te dobro osoba ne može se ostvarivati neovisno o općem dobru“, kazao je Jakobfi pojasnivši važnost sagledavanja razlike između: pasivne i aktivne medijske publike te aktivne medijske mase (odnosi se na današnje vrijeme).

Pasivna publika ima pošiljatelja, a to su masovni mediji koji proizvode medijski sadržaj u službi državne/gospodarske propagande, dok primatelj – mas(e)a jesu anonimni, depersonalizirani, neorganizirani skup/ovi pojedinaca visoke emotivnosti, impulzivnosti i sugestivnosti koji pasivno prima/ju medijske poruke); zatim aktivna medijska publika ima pošiljatelja – personalizirane medije: proizvođač personaliziranog sadržaja u službi zadovoljavanja zahtjeva krajnjih korisnika, a primatelj su aktivne, poduzetne i mobilne medijske publike, pojedinac koji je istovremeno potrošač, potencijalni pošiljatelj i proizvođač). Aktivne medijske mase imaju primatelja, on je komodificirani potrošač, pretvoren u neplaćene radnike ili socijalne aktiviste pod kojima se targetira o oglašavanju proizvoda,vrši ekonomski nadzor ili promoviraju ideje). Na tribini je povedena rasprava o glavnim junacima medijskog sadržaja u vremenu spektakularizacije društva i post-televizije (reality emisije u kojima se publici i anonimcima daje središnji značaj, a sve je vođeno menadžmentom te se javnosti otežava razlikovanje medijske od socijalne stavrnosti), zatim o sustvarateljima medijskog sadržaja (vrijeme građanskog novinarstva) i stvarateljima (vrijeme ‘do-it-yourself journalism’, svatko imalo informatički pismen može samostalno kreirati i objavljivati vijesti i zabavne sadržaje ili dijeliti tuđe, biit proizvođač/potrošač medijskog sadržaja).

Zaključeno je kako lažne vijesti (fake news) i algoritmi preplavljuju svjetovno, oblikuju živote velikoj većini ljudi bez doze kritične svijesti i stoga poplave takvih informacija biva jako opasna te da kršćanina valja podsjetiti: „Informacija je među najvažnijim sredstvima demokratskog sudjelovanja“ (Kompendij 414). Tribina je završena svojevrsnim upozorenjem (Communio et progressio): „Ta sredstva doista mogu silno pridonijeti međuljudskoj povezanosti; pa ipak, ako duhove i srce sputava neznanje ili ako ponestane dobronamjernosti, ona su kadra proizvesti upravo suprotno: to da se ljudi među sobom manje razumiju i da poraste njihova nesloga, a u tome se korijeni nebrojeno zala.“