Upoznavajući zainteresirane s dokumenatima Crkve o socijalnoj dimenziji vjere, Jakobfi je otvorio sveopću temu konkretnoga angažmana vjernika laika u župnoj zajednici, radnoj sredini i Crkvi. Izjavama i odlukama obvezujućim „za vjerni kršćanski narod“ naglasio je važnost te teme za život đakovačko-osječke Crkve koju aktualizira pomalo nepoznati socijalno-pastoralni dio Druge biskupijske sinode, održane tijekom četiri zasjedanja od 1998. do 2002. godine.

Kako napisano provesti u konkretna socijalna djela čulo se u promišljanju o smjernicama za oživotvorenje evanđeoskih vrednota u društvu krećući od župne kateheze u župi jer, podsjetio je Jakobfi, smisao postojanja župe jest i oživotvorenje socijalnog nauka Crkve (SNC) budući da je „župa izvor i cilj sveukupnog katehetskog rada, a obnova župne kateheze najzahtjevnija je i temeljna zadaća sinodske obnove“. (Izjave i odluke, br. 29; 121 – 122; 125 – 126).

Obnova se postiže redovitom župnom katehezom, ponajprije odraslih vjernika koje valja „sustavno upoznavati sa sadržajem SNC jer je on temeljno sredstvo evangelizacije i važan sadržaj pastoralnog rada”,  a zatim krizmanika i rubnih kršćana. Također, obnova se postiže i kroz rad sa posebnim skupinama kao što su intelektualci, djelatnici u odgoju i obrazovanju, javni društveni i kulturni radnici i političari, djelatnici u zdravstvu, poduzetnici, vojska i policija te stradalnici Domovinskog rata pri čemu je naglašeno da kateheza zahtijeva pastoralne radnike upoznate sa sadržajima SNC.

„Drugu biskupijsku sinodu đakovačku i srijemsku sazvao je nadbiskup Marin Srakić koji 6. srpnja 2008. odobrava, proglašava i određuje objavljivanje Knjige Sinode (Ti si Krist – za nas i za sve ljude, Izjave i odluke Druge biskupijske sinode đakovačke i srijemske). Ona nije socijalni dokument, ali u dijelu, označeno zelenom, sadržaj je socijalno-pastoralni. Sv. Ivan Pavao II., tijekom pohoda Osijeku 7. lipnja 2003., poručio je: ‘Pođite u svoje vjerničke zajednice, u svoje domove i na svoja radna mjesta te kao vjerni učenici Gospodinovi, u duhu Evanđelja u svojoj životnoj svakodnevici ostvarujte sinodske odluke.’ A biskup Marin 2008. poručio je: ‘Neka bude živ poticaj na zajedništvo i jasan putokaz u ostvarivanju pastoralnog djelovanja. Neka ona svima bude vrelo hrabrosti i putokaz za odvažnost u apostolatu, usmjeravajući u svima duh vjernosti i potičući kreativno suočavanje s novim izazovima što nam donosi vrijeme u kojem živimo.’ Iz Izjava i odluka (br. 1; 22; 249) Druge sinode vidljive su tri želje ili sinodski duh: da svaki član i župna zajednica Crkve đakovačke i srijemske postanu svjesniji vlastitog identiteta, da Crkva đakovačka i srijemska svoje poslanje ostvari po mnoštvu različitih oblika suodgovornog služenja svih krštenika i da Crkva đakovačka i srijemska otvori prostore suodgovornosti u svom krilu te radosno prihvaća i koordinira različite karizme i službe koje Duh Božji budi i podiže za izgrađivanje i boljitak biskupijske zajednice i hrvatskoga društva. U perspektivi triju želja i biskupovih riječi motrimo jedan aspekt koji se odnosi na socijalni dio sinodske obnove, a to je evangelizacijska prisutnost i djelovanje Crkve u društvenom životu (Izjave i odluke, br. 3; 165 – 247)“, uvodno je rekao predavač ističući: „Rascjep između evanđelja i kulture suvremenog društva drama je našeg vremena u kojemu ljubav nerijetko biva proglašena nepotrebnim kriterijem (CIV 2), a istina se relativizira, za nju se ne haje ili čak odbacuje (CIV 2). Pred kršćane se zbog toga stavlja zadaća proročkog svjedočanstva evanđeoske ljestvice vrijednosti jer samo svjedočkom prisutnošću i vjerodostojnim kršćanskim životom možemo postati pozitivnim izazovom te smo zbog toga pozvani ponajprije vlastitim životnim primjerom utjecati na promjenu ustaljenih vrjednota, interesa, misaonih kretanja i životnih obrasca.“

Na tribini se govorilo o tome kako bi vjernici laici trebali biti kvasac evanđeoskih vrednota u društvu (Izjave i odluke, br. 12; 165 – 247).

„Naime, prioritet u pastoralnom djelovanju”, ističe Sinoda, „treba dati onim osobama koje pokazuju znakove otvorenosti za suradnju i preuzimanje većeg stupnja kršćanske suodgovornosti u župi i/ili društvenom životu, ali njih ne treba samo poučiti i odgojiti, već im i pokazati puteve kako svoje dužnosti i konkretno ostvariti (MM 226 – 230).”

Jakobfi je razložio kako ugraditi SNC u ostala područja na razini župe (Izjave i odluke, br. 29; 30; 194; 337; 340 – 348; 453 – 460; 485) i to tijekom: euharistije (homilija – tumačiti načela SNC; molitva vjernika – liturgijski odbor priprema prilagođenu molitvu vjernika; kroz oblike pastoralnog djelovanja odgajati za kršćansku kulturu nedjelje), kroz dimenziju sakramenta pomirenja/ispovijedi (pokornička bogoslužja trebaju razvijati svijest o osobnoj i društvenoj dimenziji grijeha, a bitno je i razvijati osjećaj za primjerenu zadovoljštinu u vidu djela dobrotvornosti) te treće, kroz izvan liturgijske oblike svetkovanja nedjelje tako što su oblike ostvarenja pozvani preuzeti laici, poglavito članovi Odbora za izgradnju zajedništva pri župnim pastoralnim vijećima.

Zaključeno je da u nastavku socijalnih tribina, koje će se održavati od listopada, slijede praktični primjeri SNC primjenjivi u radu župne zajednice, a njih će uz vodstvo predavača osmišljavati polaznici tribine. Naime, dužnost „da u duhu istinskog zajedništva prihvatimo odredbe donesene u Knjizi Sinode te se marno njome služimo u ispunjavanju svog poslanja – živjeti i naviještati evanđelje“ moguće je ostvariti pomoću putova, odnosno putokaznih primjera, koji će biti osmišljavani na tribinama.