Prvi dan trodnevnice predvodio je vlč. Bruno Lovaković, župni vikar u ogulinskoj župi Sv. Križa. Slavlje je počelo molitvom Gospine krunice, pokorničkim bogoslužjem i sakramentom pomirenja nakon čega je vlč. Lovaković predvodio svetu misu.

U svojoj homiliji propovjednik je rekao kako “umjetnici, prije no što realiziraju neko od svojih djela, razmišljaju, traže inspiraciju, zamišljaju i već naziru konture svog budućeg djela”.

“Vjerojatno je i veliki Michelangelo u mramornom bloku već vidio svoje remek djelo Pietà. Kao što jedan kipar malo pomalo radi na svom djelu, slijedeći inspiraciju i služi se raspoloživim sredstvima ili kao što jedan arhitekt izrađuje plan i provodi ga u djelo, slično čini i sam Bog. Crkva i svaki njen član jesu jedno umjetničko djelo, manje ili više uspjelo”.

“Inspiracija i model uvijek je Krist, Riječ postala tijelom i nastanila se u krilu Marijinu. Genijalnost, neponovljivost i snaga proizlaze od Treće božanske osobe, Duha Svetoga. Naš život u vremenu, naša inteligencija, sloboda, volja i nastojanje jesu materijal od kojeg Duh Sveti čini svoje remek djelo. Ne biti onakvi kakve nas on želi, ne biti sveti, bio bi promašen i neostvaren život. Drugo ime kojim možemo zvati svetost jest autorealizacija ili samoostvarenost. Riječ Božja, osobito kroz evanđeoske tekstove, pomaže nam na putu svetosti. Jednako kao i molitva, sakramenti, a osobito Euharistija i Pomirenje”.
“Ako danas nekome postavimo pitanje, što je to svetost?, dobit ćemo različite odgovore. Ako bi netko baš ovaj tren to isto upitao nas, što bismo mu odgovorili? Često, nažalost, i praktični vjernici koji svake nedjelje idu u crkvu imaju pogrešan pojam svetosti. Često se miješa savršenost koju se ne doseže u ovom životu i svetost koju se može doseći na zemlji. Svetac nije netko tko nikada ne griješi, tko nema slabosti, već netko tko svakodnevno nastoji slijediti Krista, odnosno poprimati životom njegov stav u odnosu prema Bogu i bližnjemu. Ne radi se o tom da ga se slijedi jedino na razini osjećaja, ne čineći ništa posebno za druge, nego je riječ o jasnom zahtjevu da se živi utjelovljena vjera, vidljiva i opipljiva. Ljudi takve vjere jesu oni o kojima slušamo u Blaženstvima: siromasi duhom, krotki, gladni i žedni pravednosti, milosrdni, čisti srcem, mirotvorci, progonjeni zbog pravednosti, prognani i pogrđeni zbog vjere u Krista.
“Radujte se i kličite: velika je vaša plaća na nebesima!”, kaže Krist na koncu. Isus želi reći da on ima posljednju riječ, a ne patnja, nepravda, progoni, zlo…”

“Danas Crkva stavlja pred nas i svetoga papu Ivana Pavla II. Primjer njegova života stoji nam pred očima i želi nas ohrabriti u našem svakodnevnom kršćanskom životu. Svi kršćani, kako nas uči Lumen Gentium, pozvani su na svetost! Na to nas na osobit način podsjeća On, svetac današnjeg vremena kojega su mnogi od nas gledali i divili se njegovim djelima. Uvjeren sam da pored nas postoje brojne osobe sveta života. Mnogi su koji strpljivo nose svoj križ u obitelji, u zajednici, na poslu…”

“To su osobe otvorena srca za potrebe drugih. Biti svet, znači svaki dan se osloniti na Krista i rasti u vjeri i ljubavi. Življena svetost ispunja srce nadom, radošću i mirom. A tko to od nas nema potrebu još više odgovoriti na poziv koji dopire iz naše nutrine i koji nas podsjeća da nas Bog poziva na takav način života? Osluškujmo svakoga dana glas našeg najboljeg prijatelja i brata, Krista, i učimo se od njega biti sveti. Neka nas zagovor Marijin i svih svetih potiče i prati na tom putu!”.
Drugi dan trodnevnice predvodio je vlč. Domagoj Tujmer, župnik vikar u gospićkoj katedralnoj župi Navještenja BDM. Budući da je taj dan i liturgijski spomendan sv. Ivana Pavla II., vlč. Tujmer je predvodeći misno slavlje u homiliji progovorio o velikom svecu našega doba.

“Sveti papa Ivan Pavao II. bio je veliki promicatelj Božje ljubavi i milosrđa. Ovaj veliki Papa trudio se pokloniti pažnju svakom čovjeku te je to najbolje pokazao kroz svoje apostolske pohode mnogim država svijeta. Bio je istinski prijatelj i našega hrvatskog naroda te veliki zagovornik mira i slobode u zemljama koje su bile okupirane komunističkom ideologijom i diktaturom”, kazao je vlč. Tujmer. Nakon misnog slavlja vlč. Tujmer predvodio je pobožnost klanjanja pred Presvetim Euharistijskim Sakramentom.

Trećeg dana trodnevnicu, umjesto mladomisnika vlč. Igora Lulića, predvodio je domaći župnik vlč. Dino Rupčić koji je u svojoj homiliji rekao: “Kristova muka je ludost mnogima i neshvatljiva stvarnost, a križ za mnoge je dvije grede koje su izvrsno mučilo. No Kristova muka mijenja tijek vremena i povijest nadilazi ovaj svijet i ljude. Isusov križ postaje simbol spasenja jer je blagoslovljen božanskom krvlju, a Kristove riječi na Golgoti daju ljudskom rodu najljepšu oporuku: oprost i Mariju za majku”.

Vrhunac proslave župnog zaštitnika bila je svečana sveta misa u subotu 24. listopada u 11 sati koju je predvodio preč. mr. Mario Gerić, rektor Bogoslovnog sjemeništa „Ivan Pavao II.“ u Rijeci.