Trodnevnica uz svetkovinu Gospe čudotvorne medaljice u Osijeku

Uža trodnevna duhovna priprava, od 23. do 25. studenoga, sastojala se od: molitve „Trajne (vječne) devetnice Gospi od čudotvorne medaljice“ uz duhovni zaziv „O Marijo bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo“ – ujedno slavljeničko geslo prema tekstu s Čudotvorne medaljice, pjevanja i posvetne molitve Gospi, zatim slavljenja večernje mise i klanjanja Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Redovnicama i vjernim Gospinim štovateljima pridružili su se u molitvi, predvodeći misu i euharistijsko klanjanje svećenici: vlč. Matej Glavica (župnik Župe sv. Petra apostola u Petrijevcima), vlč. Josip Erjavac (župni upravitelj Župe Presvetog Trojstva u Trodincima) i vlč. Ivan Jurić (župnik retfalačke Župe Uzvišenja sv. Križa u Osijeku). Liturgijsko pjevanje i pjevanje uz molitvenu posvetu Gospi predvodio je redovnički zbor koji je orguljski pratila provincijalna poglavarica s. Samuela Markanović.

Uvodeći u prvu večer trodnevnice vlč. Glavica kazao je kako u Crkvi postoje razne pobožnosti, a svim je „zajedničko ojačati čovjekovu vjeru, dotaći srce i Bogu se obratiti“ te je pobožnost križnoga puta ona s kojom se isprepliće i naša životna priča. „Ovdje smo da molimo zagovor neba, razmišljamo o našemu Stvoritelju i napose da se utječemo za zagovor našoj nebeskoj Majci, Gospi od čudotvorne medaljice. Vi ste, drage sestre one po kojima se osjeća prisutnost BDM i Boga ovdje na zemlji po vašem životu, djelovanju, radu, molitvi i u žrtvi. Bog je prisutan ovdje i u svijetu među nama. Sigurno nije uvijek lako, ali kada svoje uporište imamo i tražimo snagu odozgo, onda je drukčije – život itekako ima smisla i sva naša patnja, žrtva i bol. Ne ide nam svima lako ‘od ruke’ sve u životu, no gradimo li, kako kaže evanđelje, svoju kuću na ‘stijeni’, na Kristu, onda je to vječna kuća… Baš kad nam ne ‘ide od ruke’ onda je naš Bog tu uz mene i tebe. Patimo što će netko reći i misliti o nama, no umjesto dodvoravanja čovjeku da mu se pokažemo u najboljemu izdanju, dodvoravajmo se sveto Bogu poput svete Katarine Labouré i drugih svetaca. Upravo sv. Katarina Labouré željela se svidjeti samo Bogu, posvetiti život samo Onomu tko je bitan i daje smisao, a to je današnja poruka i za nas. Ljudi će proći, ali Bog i vječnost nikada“, istaknuo je propovjednik te razmatrao o važnosti duhovne snage bogomajčinstva u životu.

Druge večeri vlč. Erjavac u propovijedi je istaknuo važnost poniznog, poslušnog slušanja Isusovih riječi i postupanja po Riječi koju Isus govori apostolima, u evanđeljima, ne otklanjanjući od sebe bol, patnju i trpljenje muke pa i odbačenost i nerazumijevanje, kao što činimo, već u ljubavi Božjega milosrđa i sličnosti Isusu biti životno prepoznati kršćani, poručujući da, ako jesmo kršćani, onda nam je ići putom Kristovim, drugoga nema, a to sve radi svjedočenja. „Lijepo je i lako govoriti o Isusu, pogotovo moliti časoslov, govoriti ustima, ali hajde da te vidim da kroz muku pokazuješ kako si moj i učenik da se možeš i smiješ zvati kršćanin, govori nam Isus. Teško je u težini i muci ostati postojan i tada se pokolebamo pitajući: ‘Bože, zašto baš ja, zašto baš meni koja ti se toliko molim, meni koji sam posvećen, meni koja sam redovnica?’ To može poljuljati naš odnos s Isusom jer nismo do kraja autentični. A Isus kaže da će nam dati snagu. I Duh Sveti govorit će kroz nas, samo treba biti otvoren, propusan za Božju riječ i svojom postojanošću ćemo se spasiti“, razložio je propovjednik te govorio o nemjerljivom pouzdanju BDM u Božju riječ i „školi postojanosti u Ljubavi“, zaključujući: „Lako je iz ove naše perspektive reći: ‘Evo, službenice Gospodnje, neka mi bude po Riječi tvojoj.’ (…) Isusa, Sina Božjega, rađa u životinjskoj štali! Evo, križa! Evo, ti patnje i prilike učiti o postojanosti od Marije, i onda kad ne razumiješ što ti se događa! Ostati postojan poput Marije do kraja, do kalvarije križa pod kojim je stajala i trpjela sa svojim Sinom na svoj način, i tu postaje naša Majka. Jednako kako je stajala pod Isusovim križem, tako stoji i pod našim križem. Tu je sigurnost, kad nas svi odbace, kad pokleknem, padnem i trpim, Majka je tu, evanđeoska utjeha, Ona je tu i ne uzmiče.“

„Gospa je cijela čudotvorna i sve što je vezano uz nju, nama je blisko jer ona je ljudsko stvorenje koje se otvorilo potpuno i do kraja Bogu, a čežnja naših ljudskih života nije ništa drugo, nego otvoriti se potpuno Bogu. Blisko mi je današnje evanđelje, a vjerujem i vama, pitanje Marijino, ujedno moje i tvoje: ‘Kako će to biti? Što će biti u budućnosti?’ Odgovora razumskog, nema. Tako je veliki B. Pascal rekao: ‘Šuti glupi razume i slušaj Boga!’ Marija je slušala, predala se i rekla: ‘Neka mi bude po tvojoj riječi.’ Tada Bog ulazi u njezinu stvarnost i do kraja prodire do nje. Kako znamo, Marija postaje Majka sviju nas i bliska nama pa i po različitim viđenjima, ukazanjima i po čudotvornoj medaljici. Povijest je pokazala da ona nije dragulj ni amajlija, nego znamenje Božje u kojemu nam se Marija očituje i vodi k svojemu sinu Isusu, koji nam treba jer bez njega ne možemo učiniti ništa. Međutim, često je u tome tvoj i moj problem kad’ se oslanjam na sebe i mislim da ću ja riješiti neki problem. Upravo sam sinoć i jutros imao problem misleći kako ću ga ja riješiti i moram tako, ovako… no tada sam vidio kako mi izmiče ‘tlo’ i ne može biti onako kako sam zamislio, već treba biti onako kako Bog hoće. I što tu pomaže? Samo molitva. Rano ustati i započeti, ne racionalnom molitvom, već s krunicom. Kasnije, Bog dopire do razuma i srca. Istina je da je moje sve predati Bogu i on će to riješiti. To je proces koji često iscrpljuje, dok ne povjerujemo. Neka ova sveta misa, pobožnost, klanjanje bude još jedan korak, i tvoj i moj, bliže Isusu u predanju ‘Neka mi bude po tvojoj Riječi’“, kazao je uvodno vlč. Jurić te u propovijedi razmatrao o toj Marijinoj rečenici, potpunom predanju Bogu i kako taj stav primijeniti u vlastitu životu otvorenom Bogu i Majci Mariji zaključujući: „Neka nas Bog uhvati za ruku i povede u svakodnevni život.“ Tijekom euharistijskog klanjanja vlč. Jurić je u meditaciji predmolio: za zajedništvo u nadi s Kristom, sve posvećene osobe, obnovu lica Crkve, Tijela Kristova u srcima ljudi, očišćenje od svih prljavosti zemaljskog života, svetost i za nakane samostana Marijinih sestara te „da novosagrađene sobe budu napunjene mladošću i da duhovna zvanja svojim djevičanskim svjedočenjem svijetle Osijekom na ulicama, bolnicama, dječjim vrtićima i školama, domovima“ te je naposljetku zahvaljeno za volju Gospodinovu u životu svakog krštenika.