Sva tri dana, priprava je počinjala molitvom Večernje, a potom je služena misa koju je sva tri dana predvodio o. Ivan Pleše.

Prvi dan trodnevnice poklapa se sa slavljem Majke Božje Bistričke pa je o. Ivan naglasio da, poput Hrvata, i karmelićani gledaju u Mariji svoju Majku i Kraljicu, sigurni put u nebo te potaknuo nazočne da se u potpunosti stave pod njezinu vlast i vjeruju joj „da će nas pouzdano i sigurno voditi putem spasenja“. Rekao je „da nam Marija pokazuje što znači imati povjerenja prema Bogu“ te da je grijeh nepovjerenje prema Bogu. Propovijed je zaključio mislima o euharistiji i svadbenoj gozbi Jaganjčevoj rekavši da „Bog traži naše srce u potpunosti, onako kako se on nama daruje u euharistiji“. Ako se stavimo u službu Mariji ona će nas voditi da i mi prispijemo na svadbenu gozbu Jaganjčevu, istaknuo je o. Ivan.

Drugog dana trodnevnice o. Ivan govorio je o poslanju te što ono znači u Starom i u Novom zavjetu. Poslanik znači biti apostol. Vrlo je slična i riječ anđeo, glasnik, poslanik. Stoga poslanik znači biti apostol, znači biti anđeo. Kod proroka Amosa vidimo kako Bog izabire neukog stočara i šalje ga na dvor upozoriti i pozvati na obraćenje. Isus izabire dvanaestoricu ne po njihovom obrazovanju već po njegovu srcu. Srž starozavjetnih i novozavjetnih poslanika je navještaj obraćenja! Isus Krist i njegovo djelo, propovijed poziva na obraćenje. Da bismo primili spasenje, nužno je tome da prethodi obraćenje. Potrebno je otvoriti svoje srce Bogu, reći i priznati Bogu da Ga trebamo, da bez Njega ne možemo. Ljudima je teško čuti da su u nečemu pogriješili i da su potrebni pomoći. Uvijek postoji izgovor, poriv oholosti koji govori kako ne trebamo obraćenje. Biti poslanik, biti apostol znači biti svjestan potrebe obraćenja. Dvije temeljne molitve srca su zahvale i obraćenja: „Bože hvala Ti“ i „Bože smiluj se meni grešniku“, rekao je o. Ivan. Zaključio je riječima kako smo svi potrebni obraćenja, svima je potrebno stalno podsjećanje tko sam i što sam pred dragim Bogom, ako želimo biti Isusovi i Marijini apostoli, potrebno nam je stalno obraćenje srca.

Trećeg dana trodnevnice u propovijedi o. Pleše primijetio je kako se čini da ne postoji dublja poveznica između neke stvarnosti i BDM kao što je to Karmel. On je izabrani Marijin vrt, Njena prisutnosti u Crkvi i u svijetu. Vrt izabran isključivo u njenoj volji da bude Marijin svjetionik u ovome svijetu. Da bude ono što je edenski vrt trebao biti: mjesto intimnog prijateljstva Boga i čovjeka. Mnogi pustinjaci i pustinjakinje karmelićanke ističu se kao učitelji molitve, duhovnog života, oni koji pokušavaju prvo sebe, a onda i druge učiti kako ponovno postati prijatelji Božji. Hoditi s Bogom označava bliskost s Bogom. Mnogi učitelji molitve nas uče kako ponovno hoditi s Bogom. Prva učiteljica molitve je majka i kraljica Karmela, a to je Marija.

Ona nam je primjer jer je sva bez grijeha, ona je Božju riječ primila na tjelesni način, ali ju je i svaki dan prinosila u svome srcu. To je pouka i škola da to i mi činimo svaki dan svoga života. Marija nas uči kako strpljivo nositi križeve našeg života. Učini nas da se do karmelskog vrta dolazi samo preko Kalvarije. Kalvarija nam pomaže da u nama umire ono što je nepotrebno, da se riješimo trnja. Zagrlivši križ rušimo trnje i pravimo mjesto za Boga. Ako želimo nasljedovati Mariju na karmelski način, biti doista prijatelji Božji, onda je to uz pomoć molitve.

Molitva je tako uspješna i tako lijepa, ona nas približava Bogu. Ona je teška i laka, ona je tako jednostavna, jednostavnija od disanja. Molitva je disanje duše, rekao je o. Ivan, pozvavši vjernike neka im svetkovina Gospe Karmelske „pomogne da vrt naše duše postane mjesto gdje će se Bogu svidjeti prebivati“.